Jučer sam otvorila mail od jedne divne ženice iz Zagreba. Draga gospođa Verica ponudila je Potočnicama svoje vrećice šećera! Kaže da je googlala i tražila kome bi to svoje blago poklonila, pa je pri potrazi naišla na moj blog. I – kako se koristi kompjuterom tek dva mjeseca – odlučila iskoristiti svoju tehnologiju i poslati prvi mail u životu. I ja sam tako bila prva koja sam dobila pisamce s njene adrese!

Mila žena nije ni bila sigurna da li je pismo zaista otišlo jer joj je prebrzo nestalo s ekrana. Možete li zamisliti uzbuđenje i iznenađenje kad je na zaslonu svog kompjutera pročitala da ima jednu nepročitanu poruku?! Uz zahvalu na tako lijepoj gesti, poslah svoj broj mobitela nepoznatoj čitateljici mog bloga, pa da se slijedeći tjedan čujemo i ugovorimo čvenk. I jučer popodne zazvoni mi mobitel i javi mi se gospođa Verica! I uživo smo popričale! Sad i ja imam njen broj mobitela i veselim se unaprijed upoznavanju s jednom hrabrom ženom u najboljim godinama koja se tako uspješno uhvatila ukoštac s modernim komunikacijama. Baš mi je uljepšala dan...

Nije ovo prvi kontakt kojeg sam ostvarila s anonimnim čitateljima blogova i surferima. Početkom ove godine mailom mi se javila jedna gospođa iz Velike Gorice. Slučajno je došla do mog bloga, preko Šumarke. Kazuje žena da je u tri dana pročitala svu moju arhivu postova, "i smijala se i plakala, suosjećala i prisjećala svojih životnih priča. Kao da sam negdje tamo, tristo kilometara daleko pronašla nekog jako sličnog sebi." Gospođa je rođena isto u Sisku i do svoje sedme godine živjela u mojoj ulici. Prvi razred pohađala u mojoj školi. Kasnije su se preselili u Veliku Goricu. Ono što me je posebno dirnulo, bile su riječi: "Oprostite mi na mojoj drskosti i potrebi da Vam napišem nekoliko riječi... Ovakva životna priča podsjeća me da nisam Pale, nego žena koja se može naći u nekom vremenu i prostoru."...

Prekrasne sam ljude upoznala u ovim virtualnim prostorima... Divan je osjećaj osjetiti pozitivne vibracije od nepoznatih a tako dragih ljudi. I onih koji ti se jave mailom ponukani nečim, i blogera koji svoje misli, pjesme, osjećaje, priče pretaču u postove i nesebično ih nude. Na uživanje, procjenu, potiču na razmišljanje.

Neka se te pozitivne vibracije šire i dalje. Ja sam svoje usmjerila na voditeljicu jutarnjeg programa Radio Stella Marisa. Jutros je u eter pustila fantastičan niz pjesama naše mladosti. Bijelo dugme, Azra, Plavi orkestar, Balašević, Zdravko Čolič (čak)... Odijevali smo se, doručkovali, pripremali za školu i posao usput pjevušeći i fućkajući. Nazvala sam voditeljicu i ispohvalila je na sva usta. Neka žena zna koliko nas je razveselila svojim izborom. I još uz to, popih prvu jutarnju kavu u društvu dva šarmantna muškarca i jedne mudre žene. Jedan je od tih šarmera moj direktor i muž, naravno. A drugi – odnedavni bloger. Divna li početka dana!