Hvala na podršci i utjesi. Nisam o liječnicima i punkciji skoro ni razmišljala protekli vikend, bavila se zanimljivijim stvarima. I htjedoh u subotu maknuti ovaj donji post o FA (mislim, objaviti novi post da pomaknem prethodni na dolje), al mi nešto ne dade. Il je bila prespora internet-veza il je ImageShack štrajkao subotom, ne znam, al sam nakon desetak pokušaja stavljanja sličica odustala. Tek mi danas popodne počeo nešto brže teći internetski promet, pa evo slika.

Nakon posjeta liječniku u Poreču, dragi me odveo na kavicu u novigradsku marinu:





Propustili smo ovogodišnju berbu grožđa u Moslavini. Berba se nije nikako mogla obaviti ranije a ni kasnije, ter su umjesto nas četvero brali rođaci iz Kostajnice, ali i vrijedna teta (oj, tetka, hvala ti, puno si pomogla!). Ha, što im ja mogu. Mi smo bili potpuno spremni za drugi vikend u rujnu. A i bez problema bismo se pojavili da je berba odgođena za slijedeći vikend. Ovako, protekli je vikend bilo nemoguće drugačije izorganizirati. Dogovoreni posao morali smo muž i ja odraditi, najavili smo ga rodbini još prije više od mjesec dana i to je bilo to.

Tako smo subotu muž i ja proveli na poslu. Ma, bijaše to spoj posla i užitka. Lako je raditi kad surađuješ s normalnim ljudima koji točno znaju što žele a što ne. Obavili smo što smo dogovorili na obostrano zadovoljstvo. Potočnice su malo bile zakinute za zajedničke trenutke, ali su se uspjele snaći same. Na sreću da su curke dovoljno velike pa mogu provesti par sati same. Otići u šetnju s frendicama, na vrijeme doći doma, pripremiti si večeru. I otići spavati u dogovoreno vrijeme, ili ne pretjerati previše ako im se dopusti da ostanu budne do kad žele. Kad smo se kasno navečer vratili tajo i ja, pišulje su već pajkile i nisu ni mrdnule dok smo im spuštali poljupce na obraze.

Nedjelju smo bili rezervirali za Dane grožđa u Bujama. Prilično razočaravajuće. Bilo je upola manje štandova nego lani.



Prođosmo selom malim za čas. Mlađa se Potočnica ogrebala za bungee jumping,



vrtuljak-hobotnicu (koji te vrti, diže, spušta, mijenja brzinu) i to je to. Starija je izabrala samo porciju fritula s čokoladom. Mi se naprosto iznenadili tim skromnim zahtjevima. A i ništ čudno, kad je sve bilo osiromašeno. Skoro najveći štand je bio s cipelama, tenisicama i gumenim čizmama. Ja odmah prišla, u nadi da ću možda tu naći šarene gumenjače za pljuskovite dane. Al ništa od šopinga. I nisam ni uspjela ništa posebno uslikati, osim nešto mesine



da vam prenesem atmosferu ovogodišnje fešte. Koja se s nestrpljenjem očekuje svakog rujna. Pih.

Al nas Sunčeva lopta dočekala na povratku u Umag, navrh brdašca, na cesti - štoviše, pa nas razveselila.