Nedavno mi je stigao poziv za besplatnu mamografiju (Siscijanka je imala o tome poučan post). Redovito posjećujem radiologa i svakih par mjeseci odlazim na ultrazvuk dojki. Zadnju mamografiju odradila sam prije skoro dvije godine. Taman mi je dobro došao taj poziv, jer je na toj zadnjoj mamografiji liječnik napisao da bih u ovom razdoblju trebala ponoviti snimanje.

Al, ne lezi vraže. Pred koji tjedan, pri redovitom samopregledu, primijetih da mi je jedna kvržica – već otprije znana - povećana. I pri samom pogledu u zrcalu nije mi se svidjelo to što vidim. Tješilo me da se kvržica miče pod prstima, što je dobar znak. Kad sam neki dan otkrila u blizini još jednu čudnu nakupinu, zazvonilo je za uzbunu. Nazvah u ponedjeljak radiologa, rekoh što me muči. Nije me mogao naručiti na ultrazvuk prije čeprpka. Pitao je on mene hoću li preživjeti, ja ga uvjeravala da hoću. Al mi nije bilo svejedno.

Jesu, ovih su mi dana kroz blajhani mozak proletavale blesave misli. Znate ono kad ko mala djeca razmišljamo i zamišljamo što ako nam roditelji umru, kako ćemo sami, tko će brinuti o nama, tko će nam kuhati i slično. Pa ko veliki, u strahu zbog toga što je netko od milih na putu, na trenutak tren pomislimo što ako se nešto strašno dogodi, kako ćemo onda. Il kad nas tišti neka boljka, nije da ne pomislimo kakav bi bio najgori scenarij. Što smo stariji i svjesniji prolaznosti života, ali i ljepote života u malim i naizgled beznačajnim stvarima, ti su bljeskovi i misli sve rjeđi. Jer nas vodi iskustvo. Što imamo ako unaprijed paničarimo i planiramo putešestvije po doktorima, operacijama, bolnicama? Baš ništa. Valja pričekati, za paniku il plač uvijek ima vremena. Ako se baš mora paničariti il plakati... Al, kako god, takve neke sivkaste pomisli se ipak jave, pa čak i plavušama.

...Ozbiljno lice liječnika pri pregledu nije obećavalo. Ups! Odmah sam odradila mamografiju. Da Doc bude sigurniji, da ima dva različita pogleda na nakupine. Sve je bilo gotovo unutar sat vremena. Završih kod njega u kancelariji. "Nije rak", reče on. "Mamografija ne pokazuje nikakav razlog za zabrinutost. Da ste mi došli samo na mamografiju, poslao bih Vas kući bez ikakvog problema. Ali da sam napravio samo ultrazvuk, istog trena biste išli na punktiranje. No, kako ultrazvuk zabrinjava, odradit ćete sve što je potrebno do kraja, i punkciju i posjet grudnom kirurgu."

Ostavih mu slike i nalaze do ponedjeljka, da ih još prouči. U nalazu će napisati da sumnja na FA*. Poštom mi šalje sve papire, uz uputu što i kako dalje. Imam na raspolaganju Rijeku ili Zagreb, za punkciju. Za Zagreb kaže da bih mogla biti naručena u roku od tjedan dana. Super. Da i to odvalim. Pa ćemo dalje vidjeti.


* - "FA (fibroadenom) je benigni tumor dojke koji ne alterira maligno. Veličina im je najčešće 2-3 cm, no mogu narasti i na 6-7 cm. No, kako njegov izgled nije uvijek sa stopostotnom sigurnošću prepoznatljiv (nekada djeluje nalik karcinomu ili pak cisti) na UTZ i mamografiji, potrebna je njegova citološka verifikacija (iglenom aspiracijskom biopsijom ili FNAB).
Danas se FA ne operira ukoliko nije toliko velik da nagrđuje dojku - ponekad, naročito kod mladih djevojaka, FA zauzima cijelu dojku, i disfigurira. On je varijabilan, tijekom ciklusa njegova veličina oscilira, tijekom menopauze najčešće nestane u potpunosti ili pak kalcificira. Poput mioma maternice obično tijekom trudnoće raste...ali ne mora.

U principu, kada se postavi sumnja na FA, bioptički ga treba verificirati, a zatim u intervalima od 6-12 mjeseci pratiti. Ukoliko brže raste, postoji mogućnost da se iskemizira (jer njegov rast ne prate krvne žile koje ga hrane) pa može nastati nekroza koja se manifestira upalom."