Nedjelja nam bijaše opet vrlo sadržajna. Propustili smo kupanje. Starija Potočnica imala generalku i nastup. Ter je mater morala upriličiti za prvorođenu raniji ručak, a onda i za nas ostale kao normalniji ručak. Veći dio dana tako prošao u mom šamaranju po kući – te pospremi, te operi, te posloži, te kuhaj, te nahrani, te stavi na pranje, te zglačaj. Pripremi familiji što će nosit narednijeh par dana, a i nastupateljici njenu mundiru za nastup.

Nit je, naravno, znala kojim povodom nastupaju, nit koje će sve koreografije izvoditi. Vozio ih kombajn-kombi do Ladina Gaja. Tamo je kamp, Camping Park Umag – po novom. A u gaju tom u tijeku je desetodnevni susret kampera, 8. Adria Camping Rally. Organizator – Udruga kampista Hrvatske (UKH), osnovana 1996. godine, koja okuplja oko 2000 članova. Udruga je punopravni član Svjetske organizacije kampista (F.I.C.C). Cilj udruge je osigurati članovima informaciju o sveukupnoj ponudi za kampiranje (cijene i usluge autokampova u Hrvatskoj i inozemstvu, popusti za članove, kupoprodaja kamp-prikolica i opreme, prijevoz i najam kamp-prikolica, servisi, izrada itinerera i ostala pomoć). Na susretima se očekivalo bar tisuću kampera iz cijele Europe.

Mažoretkinje su trebale obogatiti te susrete svojim plesom. Pa su imale problema s razglasom, glazbom. Pa su malo plesale, malo stajale i slušale govorancije.



Pa su vidjele i najmlađeg europskog kampera, tromjesečnu bebu. I najstarijeg kampera, starčića od nekih 90 ljeta. Pa je bio pripremljen i neki kran. Visok.



Jer se slikavavala milenijska fotografija. Za Guinnesovu knjigu rekorda. Kao – fotka s najviše kampera. Nakon svega toga vratilo mažoretkinje kombi-vozilo. A voditeljica ih počastila sladoledom. Zbog volje i želje i nastupanja unatoč problemima. Jer, bilo ih je desetak. Desetkovane mažoretkinje. Da desetkovane – raspolovljene. Tako je obično ljeti, neke djevojke imaju praksu, neke rade, neke budu poslane bakama i didama. I onda ove koje ostanu i slobodne su - krpaju kako znaju...

Navečer smo se saftali u dvorani Učilišta. Baletna škola našeg grada upriličila je, za završetak školske godine, balet "Coppelia". Nevjerojatno, ali istinito: dvorana je bila prilično dobro popunjena. Temperatura – dobrano preko trideset. A djevojčice, djevojke i poneki muški u punoj ratno-baletnoj spremi – najlonkice ili tajice, haljinice, ponetko i jaknicu... Sat i pol plesa, znojenja, koncentracije. Balet se otplesao i dva dana prije u Novigradu pred skoro pa praznim gledalištem, večeras se predstavlja u Bujama. Svaka čast toj djeci, koliko je odricanja i napora i discipline potrebno. Ne bih nikad svoju djecu dala u balerine.




Šteta što tako malo ljudi vidi sav trud malih balerina. Bilo bi daleko bolje i ljepše izvesti baletnu predstavu na Trgu, pred bar deset puta brojnijom publikom. Em bi plesačima i plesačicama bilo puno ugodnije plesati na svježijem zraku, em bi imali veći prostor za izvedbu. A treba im samo priključak za struju. I nečija dobra volja. Nadam se da ćemo slijedeće godine imati priliku gledati balet na otvorenom.