Moje Potočnice jutros ostale doma, spavati. Danas više nema škole! Prvo je drugaričina učiteljica samoinicijativno odlučila djeci pokloniti taj zadnji dan, nek ostanu doma i ne dolaze više. Onda je i ravnatelj šesti sat prek razglasa razglasio da proglašava jučerašnji dan posljednjim danom protekle nam školske godine. Mogu zamisliti larmu i oduševljenje nakon te objave...

I to je konačno gotovo. Dosta više ranog buđenja, nosanja preteških torbetina na krhkim leđima. Dosta ispitivanja, testiranja, zvonjave školskog zvona, stampeda prema blagovaonici, hladnih marendi, prevrućih učionica, dosadnih učitelja...

Još jedino 5. skrpnja treba doći po svjedodžbe i pohvalnice. I to jedna u 8 ujutro, a druga u podne. A mogli su baš i organizirati ti učitelji predvečernju ili večernju podjelu papira. Da ni oni a ni djeca ne hodaju po zvizdanu.

Ne mogu a da ne pohvalim svoju djecu. Možemo mi kao roditelji utjecati, bodriti, pomagati, podsjećati, tjerati, ali ipak o njima ovisi hoće li redovito učiti, pisati zadaće, kako će se pripremati za ispitivanja i testove. Obje Potočnice prošle su s 5.0! Dvije čiste petice. Sve zajedno – desetka! I kako ne bih bila sretna i ponosna na njih??? Jer, nije nimalo lako uskladiti i školske obveze, slobodne aktivnosti, druženje s prijateljima i igru - i borit se s dosadom, lijenosti, nezainteresiranosti. U nižim razredima još si faca i cijene te ako si odlikašica, ali ovi stariji baš i nisu uvijek naklonjeni uspješnim učenicima. Da bi bila frajerica, poželjno je koji put se pokeckati s učiteljem, znati upotrijebiti šalabahter, šaptati drugome ili čitati iz knjige dok odgovaraš. Tako da činjenica kako si zaslužila pohvalnicu i nije neka bogznakako super.

Jučer je moje manje dijete konačno i uronilo u more. Glavobolje su već odavna nestale, kašalj tu i tamo podsjeti na sebe, jedino je nos štekao. No, namakanjem u slanoj vodi i ronjenjem i to će brzo biti sanirano. Vrijeme je za odmor i uživanje. Društvo "Naša djeca" i ove godine organizira ljetni kamp, počinju u srpnju. Manju smo pribilježili, starija je prerasla takva druženja, bar ona tako kaže... Treba posjetiti bake i didu, tete, pogledati koji dobar novi film u Cinestaru, uskladiti želje s mogućnostima. No, to su slatke muke. I rješive.