Za otprilike dva tjedna umaški bi stacionar trebao primiti prve pacijente. Planira se dvadesetak kreveta. Tako pišu novine.

Konačno. Ovdje imamo samo Dom zdravlja. Na specijalističke preglede idemo u Pulu ili Rijeku. Ili neki specijalisti dolaze u Umag. Prosjek čekanja nekoliko mjeseci, naravno. Kad sam doselila u Umag, čula sam da je u gradu svojevremeno postojao i stacionar i rodilište. Stacionar je zatvoren 1985., rodilište mislim još i prije, i pacijenti su odlazili u 20 kilometara udaljenu bolnicu u Izoli. Za čiju su izgradnju skupljali novce svi Istrani. Pa nam se susjedi odvojili. I danas naši ljudi odu u Izolu na poneku operaciju ili pregled ili trudnice odluče roditi u Sloveniji. Ili imaju tako hitan slučaj da radije odu preko granice nego se drndaju 100 kilometara do Pule ili Rijeke. Pa lijepo plate Slovencima.

Natezanje oko umaškog stacionara traje već godinama. U međuvremenu je počelo preuređivanje Doma zdravlja. Kupljena i skupa oprema. Dio uređaja ležao zapakiran u originalnoj ambalaži. I zastario, sigurno. Ne znam jel još uvijek može raditi, il mu treba dobar remont... Stigli i specijalizanti. Pa se dogodilo, valjda s anesteziologom, da je došao, čekao, čekao, pa otišao jer se stacionar nikako nije otvorio. A kažu da školovanje jednog specijalizanta košta oko 500,000 kn. Onda, Mini bolnica je trebala ambulante. I dobila ih. Pa su se privatizirale.

Sve će valjda doći na svoje. Profunkcionirati. Kao i naš mamograf. Taj uređaj ima burnu povijest u našem gradu. Prije neke četiri godine Zajednica žena Bujštine inicirala skupljanje sredstava za mamograf. Na preglede smo išle il u Pulu il u Rijeku il u Poreč. Skupljalo se na svakoj priredbi, prodavala tombola na maškarama i ostalim zbivanjima. Sponzora malo, tu i tamo kapnuli neku lovu. Grad se pravio gluh. Na kraju se skupilo. Dala Županija, dali i okolni gradovi i općine. Pa i Umag. I kupljen mamograf. Prije godinu i pol. Pa došao zmrdan. Dvaput servisiran. Sad radi. Čak je nedavno nas par baba pozvalo medije da dođu uslikati i uvjeriti se da je mamograf tu.



Županija financira preventivne preglede. Po županijskom programu, na besplatne se preglede ove godine pozivaju žene rođene 1959., 1960. i 1961.. Inače žene s uputnicom u prosjeku čekaju 20 do 25 dana za pregled, a ako plaćaju - dolaze na red u roku od tjedan dana. Cijena je 220 kuna. Začuđuje podatak da su neke pozvane žene bile na pregledu, ali nakon toga se nisu vratile po snimke – nepodignutih ima čak 30-ak! Dobiješ poštom poziv za besplatnu mamografiju, odlučiš se, tamo ti izgnjave, ispljošte i islikaju grudi, i na kraju te uopće ne zanima nalaz. Mislim, halo?! Grad šteka s uplatama. Trebao bi i on financirati besplatne preglede, pa da i ostale dobne skupine dođu što prije na red. E, tu sad ima svega. Pokvarenog telefona, bahatluka i ostalih zavrzlama...

U stacionaru će postojati i kirurška sala. Planira se čak oko 360 operacija tijekom godine. Sinusi, bruhovi, fistule, hemoroidi, vene - sve će se to moći obrađivati ovdje. Ajde de. Nek se smanje čekanja, nek i turisti imaju gdje liječiti svoje sunčanice i opekotine.