Manje mi dijete bilo na bolovanju tri dana, sinusi je opet napali. Tak da još nismo ni uspjeli ugovoriti EEG glave. Ne bi dijete mirno izdržalo snimanje s onim polijepljenim elektrodama, anodama i katodama po glavi a nos joj curi i glava joj ko u bumbara.

Bila mi sestra, otišla sestra. Malo su ona i šogor skupljali zrake sunca (a dobro je grijalo), malo provjetravali bremenite misli (a puhalo je), malo se družili s nama. I otišli. Četiri dana prohujala.

Popih blogersku kavu s Koki! U stvari, polublogersko-polubezjačku. Jer smo bili u četvero. Njih dva neblogera i nas dvije. Jest da je draga plavuša nešto prorijedila svoju pojavnost u blogosferi, al je još tu. Negdje. Palo je brzinsko razgledavanje grada, bolje rečeno – dijela grada oko Tonda. Pa smo zasjeli pored mora i ljudovali. Vrijeme proletjelo, kao i uvijek u ugodnom društvu.

Vikend je još obilježilo kupovanje dječjih sandala. Na sreću i veselje svih nas pojedinačno i zajedno, i to smo obavili. Ortopedski ulošci preselili su u (šljokičastu) laganu obuću, kako i dolikuje ovom vrelom skoroljetnom vremenu. I velika Potočnica si je našla prigodnu obuću, odgovarajuću njenom pubertetskom ukusu. Skoro za ne povjerovati, jel...

Jutros je u 7 sati bilo kod nas 24°C. Jučer popodne je u Trstu bilo 34°C. Što li nas čeka ovo ljeto...?