Stubište prefarbano. U zelenu i boju dinje. I imamo i ukrasne bordure po zidovima, aha. Vrata prefarbana. U tamnocrveno. Sad to već donekle liči. Kažem – donekle – jer nije baš cakum pakum. Nema majstor šlifa. Ostavio i upackano i ponegdje nije izravnao zid, naknadno popravljao neke izbočine i pukotine. Vrata je samo prebojao, nije ih prethodno izbrusio. Za neko vrijeme otpast će poneki komad drveta, opet će biti ružno. Ali sveukupan dojam je sad dobar. Sve djeluje puno urednije i svjetlije i čišće. Sad se još trebamo mi ženskinje stanarke uhvatiti svaka svog dijela stubišta i oprati sve packe nakon majstora.
Jutros kod nas počelo puhati, temperatura se spustila na 16°, smračilo se... I ništa od kiše. Evo sunca vani, razbistrilo se nebo, ali je ostao vjetar. I nije baš za hodati bez il kratkijeh rukava. To je valjda to od najavljenog pogoršanja vremena. Bolje da je tako nego ko tamo u Požegi i naokolo... Danas mi stižu sestra i šogor. Na radničke sportske igre. Kažem ja vama da je počela sezona druženja, natjecanja i ljudovanja. Ostaju do subote dragi moji. Ne vjerujem da će se baš kupati, al će bar zamijeniti zagrebački zrak za ovaj morski. I proširiti vidike, preko mora, tamo sve do Italije...