Jučer sam bila malo rastresena. Imala potragu za vlastitom si majkom. Otkako je tajo bio obolio, kontakti su nam postali svakodnevni. Prije smo se znali čuti dva-tri puta tjedno. Pa bi najčešće onda tajo nakon dva dana zvao, sav zabrinut da zašto se ne javljamo i jesmo li dobro. A kad bih predložila da ih zovem svaki dan – ma ne, nema potrebe, oni su dobro, ako nas budu trebali ili se nedajbože što dogodi, zvat će nas.

Otkako je mama ostala sama, čujemo se najčešće ujutro, čim počnem raditi. Obično mi napomene ako sutradan ujutro negdje ide, bila to doktorica ili pošta ili banka. Pa me nazove kad riješi svoje obveze. Protekli vikend smo se čule, nije ništa posebno napominjala i ja je najnormalnije nazovem jučer u 8. Nema je, ne javlja se. Dobro, možda je žena u kupaoni ili spavaćoj sobi pa ne čuje. Nazovem nakon petnaestak minuta, ništa. Ovaj put je nazovem i na mobitel. Zvoni, nitko se ne javlja. Prčkam nešto po radnji, zvoni telefon. Njena vjenčana kuma. Pita me jesam li se čula s mamom. Da se njih dvije obično čuju negdje iza pola 8. Kuma zvala, mama se nije javljala, ni na fiksni ni na mobitel.

Nisam paničarka, moje nećakinje čak kažu da sam najrazumnija u cijeloj familiji (ako je to dobro, a valjda je). Ali sad već počinju kopkanja. Kako na istom katu žive susjedi i prijatelji kojima mama obično ostavi ključ ako ide u vinograd ili Zagreb, pomislim da ih nazovem i zamolim neka pozvone kod mame, ali suzdržavam se. Neću raditi paniku. Pošaljem SMS sestri, pitam da li se čula s mamom i da se naša roditeljica ne javlja na telefone. Sestra dugo ne odgovara, znači da ima nastavu i moram čekati školski odmor. U međuvremenu zove kuma. Zvala je ona susjedu, susjeda nema pojma gdje je mama, ali se sjeti da je ova spominjala svoju doktoricu. Kuma, ne budi lijena, zove doktoricu. Je, mama je ujutro bila kod nje i upravo je krenula kući. Uf, opal mi je kamen sa srca. Uskoro stiže sestrin SMS, s obavijesti da je mama kod doktorice (a mama je njoj i susjedi rekla, i bila uvjerena da je rekla i meni i kumi, hihihi). Mati mi se javila tek popodne, jer je poslije doktorice svratila do jedne prijateljice, pa se s njom odvezla k drugoj frendici. Poselarka, lunja naokolo. Mobitel joj ne radi, ne zna objasniti što nije u redu, a i nema više novčića u njemu. Izgleda da je nešto stisla pa je lova iscurila. Tehnika narodu...

Nakon što mi je kuma otkrila misteriju nestanka bakice, nije više bilo frke. I to što se kasno javila, i to što me nije nazvala od frendice, mogu provariti. Ipak je bakica popila jezikovu juhu, prvo od kume a ondak i od mene. Ma, mislim... Žena ima 74 godine, živi sama, bliži se godišnjica tajine smrti, svašta čovjeku prolazi glavom...

Jutros se uredno javila u 8. Sinoć je pak imala peripetije s vlastitom si sestrom. Teta ima 79 godina, isto živi sama ali udaljena par kilometara odnosno nekoliko autobusnih postaja od moje mame. Noćas joj tlak skočio u oblake al neće zvati hitnu. Nego moju mamu. Ajd, visile su na telefonu par sati jer busevi noću ne voze, teta je popila ljekove, tlak joj se stabilizirao. Mama je jutros zvala jednog od četiri tetina sina, nek je vozi kod doktorice.

...Prvo jedva čekaš odrasti, osamostaliti se, maknut se od staraca. Onda pokušavaš organizirati vlastiti život, stvoriti obitelj, naći dobar posao, skucati za nekakav stan. Onda skrbiš o djeci, onda se petljaš s kreditima. Onda misliš da u nekim zrelim godinama počinješ sređivati vlastiti život, da se brige smanjuju ili bar ti sve bolje barataš s njima. Onda oni koji su te odgojili trebaju tvoju pomoć. Neki su ponosni, ne traže ništa, neki su čangrizavi jer osjete da im je blizu kraj a nisu zadovoljni svojim životima niti životima svoje djece. Neki su bolesni i traže brigu i pozornost. Pokušavaš sve izbalansirati, osjećaš kako ti neke životne situacije jednostavno klize kroz prste, ne uspijevaš pohvatati sve konce... Koliko god mi paše što sam otišla 300 km od roditelja, toliko sad to zna biti i otežavajuća okolnost. I sestrina udaljenost od 60 km može biti prevelika... Jedva čekam da se oslobodi mjesto i za bakicu i za tetu u domu za umirovljenike. Pa da znam da su pod neprekidnim medicinskim nadzorom.