Puna sam utisaka. Vikend je bio sadržajan i uspješan!

Prapočetak vikenda – četvrtak popodne. Popila sam blogersku kavicu sa Šumarkom. Nađoh je napol obnevidjelu od umora. Žema stigla u Umag busom pa unajmila bicikl da dođe do grada. Od Katora do Umaga, za nekih 20 minuta i skoro ispustila dušu... Kad ne zna voziti turistički, već hoće obarati rekorde. Kavica nije trajala 10 minuta koliko je pisalo na vratima moje radnje za to vrijeme, već dosta duže. Napričasmo se, nadam se da je i njoj bilo ugodno kao i meni. Pa onda svaka na svoju stranu. Ja još malo odraditi, ona u nove sportske pobjede...

U petak nakon ručka krenusmo na put. Vrijeme divno, sunčano, suho, toplo. Na silasku s autoputa, u Velikoj Gorici, gužva. Kolona skoro kilometar na zaustavnoj traci, prije odvojka za zračnu luku. U Sisku nas je dočekao zalazak sunca:



Zapalismo svijeću mom taji, pa u Caprag. Bakica je već bila u vinogradu, ter nas dočekao prazan stan. Moji se pokupili u grad, kod druge bake i dide. Manja Potočnica tijekom te večeri nekoliko je puta potegnula pitanje njihova durenja i prešutne zabrane mog dolaska u njihovu kuću. Dida nije našao suvislog odgovora, na kraju je probendao nešto da će "shvatiti kad odraste". Mo´š mislit. Elem, oni otišli, ja ostadoh sama u stanu. Sjela u tajinu fotelju, upalila televizor i preplavile me uspomene... No, nisam došla plakati. Nazvala frendicu i odmarširala k njoj. Malo popričale, istračale bivšeg joj muža a mog nekadašnjeg prijatelja, onako sa žarom. Provela neko vrijeme kod nje, prohujala mi večer. Navečer se ponovo našli svi na okupu, Potočnice prepunih trbuščića od bakine večere i palačinki. Nakon BB-a (nominacije su bile u pitanju, trebalo je odgledati, jel´) na spavanac i u subotu ujutro ranije buđenje.

Tog jutra magle je bilo samo sporadično, uz Savu i Lonju. Kolone automobila kretale prema Moslavini. U Popovači kupili svježi kruh za težake i uputili se prema ludnici, ali skrenuli prije nje. U brdo Kalinovec.





Oko pol 11 našli se svi na okupu. Zajednički doručak pa u berbu. Bilo nas je 14.



Obrali sve za dva i pol sata, efektivno. Sedam redova, oko 600 trsova, 420 litara mošta.







Nešto grožđa ponio svatko od težaka za sebe, susjede i prijatelje, poneku bocu mošta. I uspomene na prvu berbu poslije tajine smrti. Bez svađe, s ponekom suzom, ali puno više smijeha. Razišli se u subotu predvečer. Otišli smo prespavati u Caprag, pa u nedjelju ujutro na kavicu i doručak opet u Moslavinu. Šogora uhvatila žuta minuta pa nam recitirao. Onda mu se pridružile seka i ja. Bakica se križala, odmahivala glavom. Curke brale gljive, veća Potočnica treba donijeti plodove jeseni na sat prirode. U podne se izljubili uzduž i poprijeko, s obećanjem da se najvjerojatnije vidimo za Sisvete...