Kod nas je skoro sve u minuticu. Ispraksirana familija. (Kao ono iz viceva "Uhodana ekipa...". Dobro, ne koljemo po kućama, ne sviramo na svadbama, ali poanta je bitna.) Mobitel s poda na mojoj strani kreveta oglašava se u 6.40. Obiteljski stroj za savladavanje radnog dana počinje s radom. Prvo se diže pater familias. Još si par minuta mater dopušta izležavati. Za to vrijeme vizualno, kroz krovni prozor, provjeravam stanje neba. Nijansa plavetnila, količina oblaka, vrsta (kišonosni ili neopasni). Nakon toga, silom težom povučen, pogled pada na termometar koji pokazuje vanjsku i unutrašnju temperaturu. Jutros, npr., pisalo da je vani 16. U skladu s očitanim činjenicama u glavi slažem tri žemske odjevne kombinacije.

Iz kreveta se katapultiram u trifrtalja 7. Na izlasku iz sobe kidam ulijevo, oprati zdjelice za doručak. Znate ono, lale-bale (žitne pahuljice). Jučer popodne i navečer sam peglala i propustila oprati posuđe. Kako je perilica suđa Marica prije dva tjedna postala vodopropusna a majstor za perilicu još uvijek neuhvatljiv, ponekad zaboravim da moram zamijeniti Maricu pa me u podne dočeka pun sudoper. Dobro, pribor za jutarnji obrok je čist, mijenjam smjer. Odjeća za Potočnice, kao i sportska oprema jer obje danas imaju tjelesnu kulturu.

Kratko zadržavanje na tekućim poslovima u kupaoni. Uključivanje radija, vijesti u 7. Usput uzimam čarapice pa u dječju sobu. Dvije vile Ravijojle upetljane u vlastite kose rastežu se po krevetu. Ispod pokrivača hvatam tople nožice (ruke mi ne smiju biti hladne, naravno) i umatam u čarapice. Plaze iz kreveta i upućuju se u kupaonu.

Druga faza jutra. Tajo je odjeven, priprema doručak. Mater se odijeva, sprema dječje krevete, ulijeva dječici cedevitu u bočice, provjerava koja ima koliko sati nastave. Dogovaramo tko s kim dolazi doma. Dok njih troje doručkuje ja pospremam ostatak stana. Pomažem mlađoj Potočnici oko odijevanja i obuvanja. Spora je ko puž... Tajo prti dvije školske torbe i silazi u dvorište. Češljanje dugih kosa, pleteniranje ili repiranje. Uvaljivanje jakni. Još uvijek nose kratke rukave, na povratku iz škole je vruće, ali ujutro valja zaštiti tjelešca od hladnoće. 7.30. Puse i tapkanje nožica niz stepenice.

Posljednje provjere da li je sve ugašeno, spremljeno. Dok zaključavam vrata, kroz prozor na podestu provjeravam da li je auto još parkiran u dvorištu ili su otišli. Mačka Žućka ujutro sad hrani starija Potočnica, ja sam bila dežurna ljeti. Samo provjeravam žuti li se štogod pored roštilja. Silazim niz stepenice, zatvaram vrata prema dvorištu ako je mlađa Potočnica propustila to učiniti i izlazim vanka. Pekara, kupnja peciva za doručak. Kiosk, jutarnji razgovori s prodavačicom. Pošto je ovaj tjedan u jutarnjoj smjeni "moja" prodavačica, prva kava je u njenom društvu.



Vani je u tih pola sata zatoplilo, ali ne pretjerano. Sjedimo u kafiću u vestama, ona u sandalama i bez čarapa blago drhturi. Nije jedina. Za susjednim stolom jutros dvije mlade dame. U majicama bez rukava i suknjama, na bosim plavim nogama japanke. Samo vi dajte. Pa kad vam se upali sve što se upaliti može, bit će belaja... Dok crkveni zvonik osam puta odzvanja, dočekuje me ugodna toplina radnje. Jedan stroj je već zagrijan, spreman za rad. Dok uključujem ostalu mašineriju, hvatam slušalicu. Vrijeme je za jutarnji raport bakice. Što ima novog, koliki joj je tlak, kakvo je vrijeme u Sisku, kakvi su joj današnji planovi. Nakon obavljenog razgovora, prikopčavanje na Internet. Blogosfero, dobro ti jutro!