Pustit ću vam jednog dana taj spot. Kad više ne bude važno čime se bavim, ili kad se prestanem baviti time. Ili bar kad čovjeku platim do kraja sva ta emitiranja, pa smognem hrabrosti i zamolim da mi presnimi reklamu. Već mi je jednom presnimio, bio je problem s učitavanjem CD-a na mom kompiću, pokušavala sam svašta i na kraju odustala. Pretraživala jučer svu pričuvu CD-a, da probam ponovo jer sam u međuvremenu instalirala još neke programe, i sad nisam našla taj cedeac. Možda sam ga i frknula u smeće.

Tako sam negdje zagubila audio-kazetu s very prvom reklamom za radnju. Naručila spot na Radio Sisku. Ovdje u Umagu imamo dvije radio postaje, no u vrijeme otvaranja radnje postojala je samo jedna. Nekoliko voditelja, s glasovima koji su u velikom broju reklama postali uobičajeni i lako prepoznatljivi. Reklame su se više bazirale na čitanom tekstu s glazbenom podlogom. I sad, ako čovjek koji čita zadani tekst nije bio nešto raspoložen i motiviran, a kako tada još nisu postojali programi i alati za promjenu boje glasa i slične efekte (čula ti ja, serafina, i za to), više nisi niti razlikovao spotove. Svi su bili na isti kalup. Pa smo dragi i ja zaželjeli nešto drugačije. Cijene radijskih spotova šarene su, kao i uostalom u drugim profesijama. Ovise o tržištu, raspoloživom osoblju i tehnici, ali i o svijesti o vlastitoj vrijednosti. Evo, usporedbe radi – na Radiu 101 je cijena izrade spota do 60 sek (tekst, glazba, efekti, 2 vokala, produkcija) 4000 kn a dramatizirani spot na Radio Zelini je 550 kn. Neću nabrajati druge, i Kljun i serafina znaju sve o tome, vama ostalima napisah samo da znate o čemu pričam. I u kakvoj dilemi, trilemi, polilemi smo bili kad smo krenuli ostvarivati tu želju o reklami. Koliko novaca dati, da li cijena zaista govori o kvaliteti, da li će netko htjeti čuti tvoju ideju ili će napraviti nešto po svom pa si ti misli. Odlučili smo se za Radio Sisak. Tamo je dragi imao poznanika, naše generacije, pa je čovjek mogao pratiti ideju i znati otprilike kako smo to zamislili. Nazvali su nas na telefon i pustili spot, a zatim i poslali poštom kazetu. U reklami je bilo zvučnih efekata, glazba, dva glasa, i spominjala se slavna osoba, mnogi su pomislili da je riječ o Lady Di. Elem, bili smo zadovoljni, platili smo 500 kn. Reklama se puštala nekih mjesec dana. I poginula Lady Di. Odmah smo skinuli reklamu, da bismo izbjegli negativne konotacije i komentare...

Reklama je način skretanja pozornosti koji zahtijeva novac ali i koji vraća taj novac. Lovu ne vidiš odmah, nakon prve reklame, plakata, letka, kupci se moraju naviknuti, shvatiti što nudiš, što želiš reći. Mora im jednostavno ući u uho, ili ostati slika negdje u malom mozgu. Možda te odmah ne trebaju, ali kad zatrebaju ono što im nudiš, sjetit će se prvo tebe. Neke reklame ostaju u sjećanju dugo, dugo godina. Neću nabrajati, već je bilo blogova i postova koji su se bavili tom temom. Meni osobno je Radio 101 sa svojim džinglovima "radio-van-o-van" i sličnim obilježio mladost. (I dan-danas, na putu ka Zagrebu, čim dohvatimo domet stojedinice, njeni smo slušatelji.) Pa bih rado izmišljavala ili realizirala takve džingili-mingilije i reklame za pamćenje. Ne za Noć gutača reklama, ali da budu prepoznatljive, duhovite, da se pamte bar koju godinu. Evo me, tko me treba. Ne tražim puno, za kruh i mlijeko. Čula sam da bivši radijski voditelj, a sada poznati TV voditelj Robert Ferlin traži veliku lovu da bi posudio svoj glas na reklami. Svaka čast njemu, ali ne mislim da je tip nešto posebno. Radije bih slušala Georga Clooneya i platila mu koliko god traži...