Ima još. Neki dan, grmilo, sijevalo, pljuštalo. Kako ujutro, tako i popodne. Došla u popodnevnu smjenu, upalila samo rasvjetu. Svi strojevi, aparati i preparati isključeni, izvađeni utikači iz utičnica. U takvim slučajevima, ako netko i nađe za shodno ući i kupiti nešto, pišem račun u paragon-blog, onak (svoje)ručno.

Vuš! otvaraju se vrata širom, prvo upada muški kišobran, iz njega curi na sve strane. Pored vrata stavila sam stalak za oružje protiv kiše, i kišobran uleti ravno u njega. Za umbrelom uniđe čovjek, muškarac, zreo, nekih cirka 60-70 godina. Pozdravljamo se. "Što mogu učiniti za Vas?" - "Znate, ja bih trebao..." E... al ja ne mogu učiniti traženu stvar, sve mi je ugašeno. Ali njemu baš treba. Ma, razumijem da mu treba, još ako se uputio k meni po takvom nevremenu, ali ja mu to mogu napraviti tek poslije, kad prestane grmiti i strojeve ponovno prikopčam. Ispričavam se, molim za razumijevanje, ne mogu riskirati i uključivati nešto na 15 minuta, a u slučaju da mi odu instalacije – pionirski pozdrav strojevima, djelatnosti i radnji.

Kažem potencijalnom korisniku mojih usluga (zauzdajte pokvarenu maštu... no, no!) do kad radim i zamolim da dođe malo kasnije, za sat-dva. Onda frajer poteže zadnji argument: "Vi sigurno ne znate tko sam ja." Aaa! Tu sad slijedi izvješće koliko on živi u ovome gradu, gdje je radio, čiji je ćaća i slično. Strpljivo i sa smješkom odslušam životnu priču. "Sad ste mi sve lijepo ispričali i sad znam tko ste, ali svejedno ne mogu ovog trena napraviti što Vam treba. Lijepo Vas molim, ako možete, dođite kad prestane nevrijeme i vrlo rado ću Vam to učiniti." Gospodin se okrenu na peti, uze krišobran i izađe ususret pljusku i munjama. Ja pozdravih, on nije...

Ne mogu zaista razumjeti mentalni sklop takvih ljudi. I da li je ikad itko postigao na taj način ostvarenje svojih želja? Recimo, da li je očekivao da ću mu reći: "O, kad je tako, kad ste Vi u pitanju, sad ću ja odmah upaliti strojeve. Neka grmi, neka sijeva, neka frcaju iskre, nije u pitanju, evo – sjednite malo, neću Vas niti za osmijeh zamoliti, trenutak-tren i brzo će biti gotovo!" Dum! Tras! Kvrc! "Ups, ode oprema. Ma, nema veze, kad ste Vi u pitanju, nije bitno ni što je instrumentarij otišao u klinac..."