Kiša. Od sinoć baš cmolji. I izgleda da će ovakvo vrijeme potrajati do kraja pruduženog vikenda. Bljak.

I kako onda da te ne uhvati neko sivilo raspoloženja. Pa počneš o svemu i svačemu prebirati misli. Jutros pročitah da je dragoj lotosici preminuo tata. Opet tužne vijesti. Onda se sjetim svog taje i otvorim kutijicu s njegovim pečatnjakom, nosim je u torbi uvijek sa sobom. Prsten pokušavam zagrijati u ruci, gladim izlizano slovo ugravirano na njemu. Uskoro će tri mjeseca. Boli i sama pomisao na njega...

Za dva tjedna je zakazana ostavinska rasprava. Da i to prevalimo preko leđa. Mama je sad u sto muka, treba prikupiti svu dokumentaciju. Nije niti znala što sve treba, tek je jučer bila kod javne bilježnice. Mora u Kutinu po dokumente za vinograd. Savjetujem je neka nazove gruntovnicu, pita može li se eventualno faksirati zahtjev i poštom dobiti izvadak. Iz Rijeke tako dobivamo izvod iz matice rođenih za Potočnice. Možda se slično može i u Kutini, tko zna. Ili da joj bar pripreme izvod pa ga dođe samo podignuti a ne da visi cijeli dan tamo ili dvaput dolazi... Dragi i ja trebamo izorganizirati čuvanje djece taj dan. Vozit će me on, naporno je dvije noći putovati busom, a i košta. Molila sam da se termin dogovori oko podneva ili poslije, da možemo djecu otpremiti u školu. Za stariju Potočnicu mi nije problem ostaviti je cijelo popodne samu doma. Snaći će se i za ručak, podgrijati što treba ili naručiti pizzu. No, moram nešto smisliti za malenog cvrčka. Ako obje curke ostavim same doma, mogu se savršeno slagati a mogu se i posvađati. Onda obično mlađa nazove na mobitel, izusti nekoliko nesuvislih rečenica pa je pokušam smiriti i izvući razlog za ljutnju i plač. Pa treba riješiti situaciju. Ako tražim stariju na telefon, smrtno se uvrijedi ako misli da je nepravedno prozvana. Pa joj onda objasni da samo želiš čuti njenu stranu cijele priče... Probat ću zamoliti jednu mamu da poslije škole pokupi Potočnicu zajedno sa svojom djevojčicom i pričuva je dok se ne vratimo. Povezla bih mlađu s nama u Sisak, ali se dijete baš i ne voli vozikati, pogotovo šesto kilometara u jednom danu. Smislit ćemo nešto.

Fuj kiša. Propadaju planovi za šetnje, izlete, roštiljadu u dvorištu. Turista neće biti u nekom broju, odustat će ljudi zbog loše prognoze. Manje posla, manja zarada.

Danas očekujem majstore, da bace drugu ruku krečenja i završe posao. Da mogu vratiti sav namještaj na svoje mjesto i raditi normalno a ne ovako u poluneredu.