Bem ti majstore. U dvanaest-nula-nula zid je bio spreman. Pokriveni kompjuteri i ostala tehnika. Majstora neima. U pola jedan zovemo »koordinatora« i pitamo gdje je velepoštovani gospodin. I saznamo da je majstor njemu javio kako nikako ne može doći ni danas a ni sutra. U ponedjeljak u 8 je SIGURNO tu. A koordinator nama nije javio jer – kao – nije imao naš broj. A ima i moj i mužev i od radnje, seronja jedan. I ja opet ispadoh naivna, pa mislila da će sve biti kao što je obećano. Figu frišku!

Potočnica je s mažoretkinjama otplesala svoje na Sajmu cvijeća, tajo i seka je gledali:



Poslije ručka kompletna obitelj otišla na Sajam. Šetnica puna ljudi. Šarenilo, čak i mirisa ima. Ove godine su Sajam približili centru grada, nije više na parkiralištu sred zaljeva. I ljepše je, i kafići su blizu, pa raja gušta u suncu, bojama i moru. Evo malo sličica:





A poglečte ovu:



U ponedjeljak se javljam popodne, ak mi majstor dojde ujutro (živi bili pa vidjeli), sve moram iskopčat iz struje. Do čitanja.