Već sam vam pričala o posljednjim željama mog taje. Sve smo mu ispunili. I drago mi je zbog toga. Bilo je sitnih problemčića, ali sve smo uspjeli riješiti. Vi pročitajte, ako vam se da i zanima vas. Stavljam to zbog onih kojima informacije mogu pomoći. I to je dio života, nažalost, i dobro je znati.

Stigli smo u Sisak u nedjelju navečer. Tatu su već odvezli iz kuće. Te noći, nakon plača, zagrljaja, poljubaca, toplih stisaka ruke i ispraćaja svih prijatelja, susjeda i rodbine koji su došli, ostalo je nas petoro. Mama, sestra i šogor, dragi i ja. Što sad? Što sve treba ujutro obaviti, kamo prvo otići? Za kada dogovoriti pokop? Koga još od rodbine i prijatelja treba obavijestiti?...

Moji starci su godinama uplaćivali posmrtnu pomoć. I tom uplatom, nakon dovoljnog broja godina, stječe se pravo na pokrivanje troškova pokopa. Imali smo informaciju, izrečenu te večeri među prijateljima i susjedima, da je ta pomoć otprilike 4-5 tisuća kuna. Pojma nismo imali koliki su ukupni troškovi. Moja poznanica je prije dvije godine pokopala svekra u Sisku i pogreb je koštao preko 12 tisuća, ne sjećam se da li s ukopnim mjestom ili ne. Dragi i ja smo pretpostavljali da bi ukupna svota mogla iznositi oko 20 tisuća. Ponijeli smo nešto novaca sa sobom, najcrnji fond koji smo skrivali i od samih sebe, od djece smo posudili njihovu kućnu ušteđevinu. U ponedjeljak je trebala stići muževa plaća. Dogovorili smo se i da ćemo posuditi od njegovih, koliko bude trebalo. Nisam htjela doći u situaciju da nešto ne možemo organizirati ili platiti... Mama je rekla da su tata i ona nešto uštedjeli i da će se nakon posmrtne pomoći prvo trošiti ta ušteđevina, a onda ćemo podijeliti sestra i ja.

U ponedjeljak ujutro otišli smo u upravu groblja. Službenica je bila uslužna i ljubazna, odnosila se s dužnim pijetetom, i na tome sam joj zahvalna. Predali smo joj tatinu knjižicu, objasnila nam je što moramo sami obaviti a o čemu će se ona pobrinuti. Stekli smo pravo na nadoknadu 4 tisuće i nešto sitno kuna. Obzirom da je grobno mjesto već osigurano, ti troškovi će se rasporediti na njihovu uslugu, prijevoz, cvijeće i osmrtnice. Osmrtnice mogu oni sami izraditi ali bez fotografije. Htjeli smo staviti tajinu sliku, ima ljudi koji ga možda ne znaju po imenu ali će ga prepoznati po fotografiji. Uputila nas je na privatnu tiskaru, s napomenom da će račun za osmrtnice stići njoj a ona će te troškove uvrstiti u ukupni račun. Rekla nam je i s kojom cvjećarnom imaju ugovor, i da samo kažemo da se račun uputi u upravu.

Trebalo je izabrati lijes i posteljinu. Tada opet postaješ svjestan smrti. Kako izabrati?! Duša ti se kida, a ti razgledaš te sanduke u koje će biti položeni zemni ostaci tvog roditelja... Gledaš oblik, gledaš materijal, rezbarije, pogledaš i cijene. Boriš se s osjećajima. Moj bi šogor najradije izabrao najljepši, najcifrastiji, najskuplji lijes. Čemu?! Sutra mama može ostati siromašna poput crkvenog miša. Jer se par tisuća više položilo u hladni grob. Cijene lijesova kreću se od 1,200 kuna na dalje. Bilo ih je i po 5 tisuća. Posteljina (bijela, bijelo-ljubičasta, bijelo-smeđa... pa zar je i to bitno?!) petstotinjak kuna. Izabrali smo hrastov križ, sa pozlaćenim slovima, samo ime i godine. Dvjesto kuna.

I cvjećarka je bila vrlo susretljiva. Rekla nam je što je uobičajeno u takvim slučajevima i koje su okvirne cijene. Npr., buket-suza koji se obično stavlja na lijes košta od 150 kn na dalje, ali obično ne prelazi nekih 300 kn. Veliki vijenci koštaju od 250 kn, manji od 150 kn. Tražili smo ružine latice za čin oproštaja, zvuk bačene smrznute zemlje koja pada na lijes činio nam se stravičan. Priznali su nam te latice, buket-suzu i zajednički vijenac od mame i nas. U troškove namirene posmrtnom pomoći obično se tiska 20 osmrtnica. Naručili smo 40 i to su nam priznali (cijena je bila stotinjak kuna).

Kad smo dogovorili termin pokopa, trebalo je dati u novine obavijesti o smrti. Sisački tjednik, Večernjak. Nelogičnost – objava u ST koštala nas je 250, a u Večernjaku (za cijelu Hrvatsku, ne možeš birati županiju) 700 kn! Osmrtnice su bile gotove za petnaestak minuta, naši su ih dečki oblijepili po gradu jer nema organiziranog postavljanja partecetla.

Dogovor sa svećenikom bio je brzo obavljen. Misa dogovorena neposredno nakon pokopa, što je nekako najbolje jer se ljudi ne raziđu. Cijena popove usluge 350 kn, zajedno s misom.

Ugovaranje zbora. Tajo je htio »Rajsku djevu, kraljicu Hrvata«. To je uobičajena pjesma u repertoaru takvih zborova. U upravi groblja imaju popis zborova i njihov repertoar. U drugom pokušaju, i zbor je bio ugovoren. Dečki su iz Petrinje, lijepo pjevaju, jednako odjeveni (kako čovjek primijeti takve stvari...), otpjevali su pet pjesama. Žao mi je jedino što nisu imali u repertoaru »Otišo je s mirisima jutra«, pjesmu koju sam čula na Rajninom blogu prošli tjedan...Cijena uobičajena, bar u Sisku – 900 kn.

Kad se sve zbroji i oduzme, troškovi ukopa u Sisku, bez grobnog mjesta bili su oko 8,500 kn. Unutar toga je bilo preko 1000 kn za prijevoz pokojnika i uređenje groba i oko 500 kn za iskop. Kažu da je Sisak jedan od najskupljih gradova u Hrvatskoj po tim troškovima. Kako je kod vas?