četvrtak, 03.03.2016.

Čekajući Godoticu, ili barem dobru vožnju

Kako zračiš, tako i privlačiš, kaže "mudrost" koju pročitah ovih dana.

Ja baš nikako ne zračim. Ne pretjerujem, znam to. Sjećam se tih vremena kad sam ispoljavao znatiželju i zanimanje za ženski rod. Uvijek bi se negdje dogodilo neko uzajamno pogledavanje. Sad toga nema, oči koje me okružuju su mrtve.
To bi bila paćenićka verzija moga doživljaja okolnoga svijeta. Ona realnija mi kaže kako je možda u meni problem. Možda nisu mrtve, samo isključene... Možda te oči koje nas okružuju moramo prvo upaliti svojima.

Znam što mi je zapravo. "Suhi vez" motora. I vlastita glupost, jer, dok se drugi voze jer im to vremenske prilike dozvoljavaju, ja sam motor rastavio u namjeri da ga stilski preradim. I ne uspijevam ga dovršiti zbog nedostatka vremena i novca.

I sad mi fali. Užasno mi fali vožnja.

U međuvremenu, čekam tu neku kojoj oči svijetle. I bediram opet jer se svakog dana sjetim posljednje važeće, ne zato jer ju jako volim, to već znate... Već zato što mi je teško izbjeći sve stvari i mjesta koja me na nju asociraju.

Pizdarija je zapravo što je to prva žena s kojom sam živio. I to godinu dana. Dva mjeseca u ljubavi, 3-4 mjeseca u nevjerici zbog sranja koja su iz nje izbijala, a ostatak godine u pokušajima da oživim u sebi ono s početka.
I kakav god bio taj odnos, ipak je trajao. Dovoljno da se u čovjeka usiječe milijun asocijacija. Jebeni sendviči koje mi je ona pravila ujutro, prije posla, a koje si sada pravim sam... Iako ih nikad prije nje nisam pravio. Neki financijski potezi učinjeni na njezin nagovor, koji su me toga trena bacili u blato, ali dugoročno oslobodili stresa i otvorili put k oporavku...

Mjesta koja smo posjećivali skupa, pića koja smo pili, ljudi s kojima smo se družili...

Zapravo trebam nekog drugog, da sve to premjesti u ropotarnicu prošlosti. A sad to jednostavno ne ide, jer ne mislim ni na koga novog, živog, intenzivno mojeg dok se vozim autom ispod prozora bivše. I sve dok je tako, ubijat će me asocijacije.

Dok ne sretnem nekoga, ili dok ne sjednem na motor. A motor će me ove godine voziti daleko.

Daleko je dobro.


Daleko je najbolje.