srijeda, 30.09.2015.

Blogaranje

Nikad čudnije nisam doživljavao vlastiti blog. Svakodnevno mi se po glavi vrzmaju teme o kojima želim pisati (obično u trenucima kad to ne mogu), no nikako da zagrijem stolicu. Često mi se ne da, bez obzira na centrifugu u moždanim vijugama.

Nekad to nije bilo tako. Sjedao bih za računalo kad god sam imao temu i pol sata slobodnog vremena.

Još je jedna bitna razlika: prije sam se barem polusvjesno nastojao svidjeti publici. Sad mi je svejedno.

Uglavnom, kuhaju se neke teme, a moglo bi biti i događaja. Nikad nije dosadno. Motor je sve češće i sve duže parkiran, pa bi se i skribomanija uskoro mogla reaktivirati.

Stay tuned.