Nikad čudnije nisam doživljavao vlastiti blog. Svakodnevno mi se po glavi vrzmaju teme o kojima želim pisati (obično u trenucima kad to ne mogu), no nikako da zagrijem stolicu. Često mi se ne da, bez obzira na centrifugu u moždanim vijugama.
Nekad to nije bilo tako. Sjedao bih za računalo kad god sam imao temu i pol sata slobodnog vremena.
Još je jedna bitna razlika: prije sam se barem polusvjesno nastojao svidjeti publici. Sad mi je svejedno.
Uglavnom, kuhaju se neke teme, a moglo bi biti i događaja. Nikad nije dosadno. Motor je sve češće i sve duže parkiran, pa bi se i skribomanija uskoro mogla reaktivirati.
Stay tuned.
Post je objavljen 30.09.2015. u 01:17 sati.