srijeda, 30.07.2008.

Čudim se...

... otkud mi 4 posjetitelja u 00:59 h.

Aha, to su barem jednim dijelom oni koji se preko Gugla zakače na pojmove "ženske pičke" i ostale guglarije...

Porno posjetitelji.

Razmišljam dosta ovih dana. O svemu i svačemu. Ne javih se dugo nekim ljudima. Stoka sam, da...

Popravit ću to. Već sutra.

nedjelja, 27.07.2008.

Zakoni i prava

Živimo u vremenu kada se zbog kombinacije riječi ZAKON, PRAVO i SLOBODA svakodnevno polemizira, pojedinci zbog tih riječi prosvjeduju, prave parade ili bivaju pretučeni, a društva se zbog njih ocjenjuju primitivnim ili naprednim, demokratskim.

Vodeći u forsiranju pojmova “ljudskih prava”, “slobode medija” i slično su razvijena zapadna društva u kojima su valjda sva “prava” i “slobode” na zavidnom nivou.
Da bi slabije razvijena društva bila primljena u razne ekonomske i druge saveze uz bok tim razvijenim “superdruštvima” često im se postavljaju uvjeti, najčešće vezani baš za već spomenuta “prava” i “slobode”. Tada ta slabije razvijena društva – KOPIRAJU zakone, “prava” i “slobode”. Bez pogovora, bez analize, bez razmišljanja, slijepo i podatno.

Da stvari i nisu baš tako sjajne pokazat će slijedećih nekoliko primjera, stvarnih, "unaprijeđenih" s malo mašte.

PRIMJER BR.1 - Matičarka iz Velike Britanije odbila je vjenčati gay par jer se to protivi njenom vjerskom stajalištu. Čak je i sud stao na njezinu stranu, uzevši u obzir njezino pravo na vjersko opredjeljenje.
Zamislite sad (npr.) da su u široj regiji u kojoj obitava spomenuti gay par svi matičari tvrdi vjernici, kršćani (za ovaj primjer najbolje – tvrdi katolici) i da ih nitko ne želi vjenčati, te oni moraju otputovati 500 km da bi se vjenčali. Recimo da je spomenuti par htio da njihovoj ceremoniji stupanja u brak bude nazočno 250 ljudi. Da bi se to realiziralo u novonastaloj situaciji naš gay par mora omogućiti transport za tih 250 ljudi. Ljudi kao ljudi neće baš biti oduševljeni dugotrajnim prijevozom autobusima ili slično. Dakle, potrebno je iznajmiti zrakoplov.
I, da ne duljim... Nisu li zajamčene vjerske slobode ovdje ozbiljno stale na put zajamčenom pravu na brak istospolnih parova? Nisu li ozbiljno diskriminirale spomenuti homoseksualni par?

PRIMJER BR.2 – Naš poznati tenisač Goran Ivanišević uhvaćen je prije nekoliko mjeseci od strane fotoreportera na javnom mjestu u situaciji koja je jasno ukazivala na njegovu bračnu nevjeru. No, u ovom slučaju od nevjere je važniji odnos fotoreportera i snimljenog para.
Izrazito nehuman odnos u kojem je fotoreporter lovac, a par lovina.
Lovina ste čim ste izašli iz vlastitog prostora. Željeli vi to ili ne, svaki fotoreporter vas može uznemiriti, opravdavajući svoj postupak slobodom medija.
Nije li to grozno? Izađeš na ulicu, a majmun trči za tobom s fotoaparatom u ruci i škljoca...
Možda nekome padne na pamet neko Pravo na neuznemiravanje. Da npr. uzdignuta ruka ispred lica znači “ne, hvala, ne želim da me fotografirate” i da se onda toga treba pridržavati...

Osim navedenog primjera, lovina ste i raznim anketarima koji vas zovu u bilo koje doba vašeg slobodnog vremena. Za očekivati je da će se u budućnosti pojaviti netko tko će o svemu tome malo više razmisliti u predlaganju zakona, te na taj način ozbiljno sukobiti neka do sad utvrđena prava i slobode.

PRIMJER BR. 3 – Talijanski sud oslobodio je deklariranog rastafarijanca optužbi za posjedovanje marihuane, opravdavajući oslobađajuću presudu njegovim vjerskim opredjeljenjem u kojem je uživanje marihuane “sveti” čin koji proćišćava duh (ili slično, da sad ne istražujem nebitne detalje). Rastafarijanac smije pušiti travu, ostali ne... Nije li i to diskriminacija?
Što ako se sada dogodi boom rastafarijanstva u Europi? Ajmo svi u Rastafarijance, da možemo nekažnjeno pušiti travu?



Što zapravo želim reći u ovom postu? Da su zakoni, prava i slobode nešto što je daleko od savršenstva, da su ljudi nesavršena bića koja će u svemu tome tražiti izgovore za mnoge nehumane i nemoralne akcije.

Smatram da ne postoje autoriteti koji će sastaviti zakone o pravima i slobodama a da oni automatski ne povrijeđuju neka druga prava i slobode i da ne ostavljaju prostora za ekstremne zlouporabe. Dakle, ama baš ništa ne bi trebalo slijepo kopirati ili prihvaćati bez pogovora.

Mi Hrvati smo, na žalost, takav narod. Zombiji. Prihvaćamo sve što nam se nameće. Do sad je sve to ipak bilo pozitivno, jer nas je dovelo do primjetno višeg stupnja demokracije. Ali, ne vjerujem da baš sve što nam nameću obavezno mora biti i dobro.

četvrtak, 24.07.2008.

Hyosung iliti kad na čas podjetinjiš... :))))

Korejci prave motocikle. Konkretne. Velike.

Aha, ima potencijala.
Hyosung Aquila 650.
Dobra linija. "Upside-down" prednji ovjes. V2 motor. Struk taman kakav treba bit.

Ali malo je... Hm... Grd?! Natrpan? Odvratno nakinđuren?

Što bi se moglo odrezati? Što je viška? Što bi se moglo obojati u crno? Hm... Da vidimo... Možda od toga i bude motor na kraju.



Wow, koja makina!

Ne, nisam podjetinjio. Nisam. Malo mi samo došlo da probam, ono, može li Hyosung biti lijep motor.
Neću ga kupit. Nemerem.

Nemerem sad.

Ma, nisam se zarazio opet. Malo se samo poigrah.

četvrtak, 17.07.2008.

Kako se iz čista mira naći u "situaciji"

Kažu u Jutarnjem da je Laptalo možda i prljav.
Nakon što je zaluđena cijela javnost. I ajd ti sad budi pametan.

No, opet - nije to razlog drugog posta u danu.

Večeras mi se dogodila "situacija". Kad ne tražiš probleme, mogu te sami naći.

Svratih u birc večeras, samo popit kavu za šankom pa ću kući. I kad sam već skoro hvatao kvaku na izlazu, u birc je ušao lik uz kojeg se obično vežu razni problemi. Narkoman, alkoholičar, nasilnik, čak mislim - i ubojica (nekoga je ubio ili pokušao ubiti prije nekoliko godina).

Poznajem ga od malih nogu, kad je bio sasvim OK dječarac.

Došao je na bijesnom motoru, pod jaknom je namještao OSREDNJU SJEKIRU. Pijan kao ameba.

Pozdravio sam ga. Znajući da sam nekad brijao na motore, bacio mi je ključ da se provozam. Nisam htio, no bio je uporan. Bilo mi je lakše uzeti ključ i provozati se. Kad sam se vratio, htio sam ići, ali vraga... Konobarica koju poznajem tek ovlaš signalizirala mi je očima, ušima, grimasama... Da prostite - usrala se od lika za šankom. I tako sam odlučio popiti kavu od starog prijatelja (spasiti bajnu princezu dok ovaj ne ode). I slušati njegovu priču. O bircu u kojem se sinoć posvadio s više osoba. Zbog čega vjerojatno i nosi sjekiru ispod jakne. O dvije godine zatvora. O "karizmi" koju on nosi. O motorima. O pijančenju. O tome kako je dotičnu konobaricu prije mnoooogo godina poljubio, dakle - oni su nešto započeli. Što bi sad trebali završiti (jebiga, lipa, mislim da ćeš od večeras paziti s kim se ljubiš).

Prošlo je dosta vremena, lik nije pokazao namjeru da ode. Nije mi se više tamo sjedilo. Bilo je još tri-četiri čovjeka u bircu, između ostalih i vlasnik.

I tako sam se ispričao društvu što ja više ne mogu tu sjediti. I otišao. Razmišljajući o tome kako će momak opet u zatvor. I onda opet izići, piti ili se pucat u venu, whatever, i opet napravit sranje, i opet ići u zatvor, i tako opet, opet i opet.

Zaključih kako mi je život lijep. Ali, možda je i njemu njegov?

Karizma je to. Jebena.

Ružan dan u novinama

Kad čovjek u novinama pročita da je Kristo Laptalo (po svemu pročitanom, čini se - nevin čovjek) dobio 14 godina zatvora i da je bračni par gadova sada 13-godišnju djevojčicu silovao četiri godine, lijep i sunčan dan dobije ružnu, crnu sjenu.

Poželi čovjek novine nikada više ne pročitati. Biti neinformiran, glup i sretan.

(Naravno, pod pretpostavkom da je čovjek relativno normalan, da se ne sprda s leševima ljudi koje pronađe u rijeci i ne ubija svog psa zbog odlaska na ljetovanje)

petak, 11.07.2008.

Poluredovito by 1971 :))) (& malo o homoseksualnosti)

Naslov je sprdnja, danas sam saznao da sam novinar.
Jedan magazin s kojim sam pomalo povezan (uzajamnim reklamiranjem) preuzeo je članak s mog portalčića i objavio ga. Počinje s "Naš novinar", upitah odmah kolika je plaća.

Nije to razlog ovog poluredovitog javljanja. Piše na Indexu da će djece u gay brakovima u Hrvatskoj biti najkasnije do 2023. godine.

Ako se među čitateljima ovog blogčeta nađe još netko od "starih", taj zna da ne osuđujem homoseksualnost, niti se zgražam te pojave.

Ali svejedno... Koliko sam do sada skužio taj svijet, rekao bih da su homoseksualci izrazito neskloni dugotrajnijim zajednicama.

I onda, kad pukne gay-brak, a za to su šanse valjda 100% veće nego u hetero-brakovima, što će naši gejevi s posvojenom djecom? Vratiti u dućan?
Za lezbe mi jasnije, ipak tu ima i rađanja i majčinskih osjećaja... Ali, dva muška, pa dijete?

Ja protiv.

Žestoko i čvrsto.

nedjelja, 06.07.2008.

Haljina nije prezervativ

Rijetko imam vremena pročitati baš sve što bih želio. Jedna od takvih povremeno posjećenih piskarija jest i "Klasa Optimist" Ante Tomića.

Ovim vam samo želim skrenuti pažnju na njegov veoma duhovit "modni" osvrt pod nazivom "Haljina nije prezervativ".

utorak, 01.07.2008.

Emancipacija

Dio razgovora s 32-godišnjom kolegicom, razvedenom majkom jednog djeteta:

I razmišljam sad ja tako ne bi li bilo pametno da se express oženim i dokažem na taj način da sam normalan Hrvat nepeder, slično kao što je i ona dokazala svijetu da je normalna ne-lezba i ne-staracura, da može uloviti ženika, parkirat mu noge na ramena, ostati trudna, roditi dijete i razvesti se, kao i sve druge normalne žene.

Eh, da... Zaboravih napomenuti da se sve to događa u vrijeme knjiga, škola, televizije, radija, novina, filmova, mobitela i interneta.