Kažu u Jutarnjem da je Laptalo možda i prljav.
Nakon što je zaluđena cijela javnost. I ajd ti sad budi pametan.
No, opet - nije to razlog drugog posta u danu.
Večeras mi se dogodila "situacija". Kad ne tražiš probleme, mogu te sami naći.
Svratih u birc večeras, samo popit kavu za šankom pa ću kući. I kad sam već skoro hvatao kvaku na izlazu, u birc je ušao lik uz kojeg se obično vežu razni problemi. Narkoman, alkoholičar, nasilnik, čak mislim - i ubojica (nekoga je ubio ili pokušao ubiti prije nekoliko godina).
Poznajem ga od malih nogu, kad je bio sasvim OK dječarac.
Došao je na bijesnom motoru, pod jaknom je namještao OSREDNJU SJEKIRU. Pijan kao ameba.
Pozdravio sam ga. Znajući da sam nekad brijao na motore, bacio mi je ključ da se provozam. Nisam htio, no bio je uporan. Bilo mi je lakše uzeti ključ i provozati se. Kad sam se vratio, htio sam ići, ali vraga... Konobarica koju poznajem tek ovlaš signalizirala mi je očima, ušima, grimasama... Da prostite - usrala se od lika za šankom. I tako sam odlučio popiti kavu od starog prijatelja (spasiti bajnu princezu dok ovaj ne ode). I slušati njegovu priču. O bircu u kojem se sinoć posvadio s više osoba. Zbog čega vjerojatno i nosi sjekiru ispod jakne. O dvije godine zatvora. O "karizmi" koju on nosi. O motorima. O pijančenju. O tome kako je dotičnu konobaricu prije mnoooogo godina poljubio, dakle - oni su nešto započeli. Što bi sad trebali završiti (jebiga, lipa, mislim da ćeš od večeras paziti s kim se ljubiš).
Prošlo je dosta vremena, lik nije pokazao namjeru da ode. Nije mi se više tamo sjedilo. Bilo je još tri-četiri čovjeka u bircu, između ostalih i vlasnik.
I tako sam se ispričao društvu što ja više ne mogu tu sjediti. I otišao. Razmišljajući o tome kako će momak opet u zatvor. I onda opet izići, piti ili se pucat u venu, whatever, i opet napravit sranje, i opet ići u zatvor, i tako opet, opet i opet.
Zaključih kako mi je život lijep. Ali, možda je i njemu njegov?
Karizma je to. Jebena.
Post je objavljen 17.07.2008. u 22:10 sati.