srijeda, 05.07.2006.

Runda za društvo iz ćoška

Bili ja i frendica na cugi. Služio sam joj kao rame. I ona meni ponekad posluži na isti način. Iako sve rjeđe. Zapravo, više ju tek obavijestim kad pomislim (kad sam u zabludi) da mi se nešto dobro događa ili kad sam s nečim završio i odložio to u povijest.

Danas joj rekoh da joj ja nikako ne mogu pomoći. Ni savjetom niti mišljenjem. Jer do sad još moja mišljenja nisu ništa pokrenula u njoj. I dalje tamo neki prave budalu od nje mjesecima. I dalje ostaje slijepa na sve znake da zapravo ništa ne štima.

Sjetim se onda one rečenice iz filma "Sjećaš li se Dolly Bell"...

"Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem"

Možda je to način. Svaki dan reci nešto slično:

"Ja vrijedim. Ne dam nikome da me zajebava samo zato što imam dobre namjere."

I tako 100 puta...

"Ja vrijedim. Ne dam nikome da me zajebava samo zato što imam dobre namjere."

"Ja vrijedim. Ne dam nikome da me zajebava samo zato što imam dobre namjere."

"Ja vrijedim. Ne dam nikome da me zajebava samo zato što imam dobre namjere."

"Ja vrijedim. Ne dam nikome da me zajebava samo zato što imam dobre namjere."

"Ja vrijedim. Ne dam nikome da me zajebava samo zato što imam dobre namjere."

...

...

Nekako ne vjerujem da će uspjeti... Možda već 25. put kaže "Ja kurcu ne vrijedim".

A možda se jednostavno umori od pizdarija i onda se sve samo posloži. Kad pukne. Kad se vrč razbije.

Suludo je svoju sreću vezati za zamišljeni lik princa koji će ju samo nježno gaziti kad mu se baci pod noge.

Ako se ne cijeniš ni drugi te neće cijeniti.