nedjelja, 02.07.2006.

Zov mesa

Pričam s nekim tko mi čita blog.

Opet zbunjenost. Jučer sam bio kenjkav, danas bih rado umočio Mišu...

Ne kužim otkud ta zbunjenost... Jutros me je tijelo podsjetilo da postoji.
Mišo se nešto uz*ebo.

Emocije mi nisu bile ni na kraj pameti. Nisam razmišljao o ljubavi, međuljudskim emotivnim, intelektualnim i inim odnosima...

Razmišljao sam kako bih rado imao žensko tijelo u rukama. Samo to.

I ni u milijun godina ne bih mogao povjerovati da se žensko tijelo ne ponaša slično. Da ne zove i ne podsjeća.