nedjelja, 02.07.2006.

Priča mi se s vama...

Čudan je to osjećaj.

Malo more žena i ja. Razgovaramo. Bez lica. Bez očiju. No eye-contact.
Samo sive mase. Tipke. Monitori.

Reče mi netko neki dan da me žene čitaju vjerojatno zato jer se neuobičajeno puno otvaram. Misle da bi čitajući mene mogle shvatiti zašto im dečki ne daju odgovore, zašto ih muževi zapostavljaju, zašto si ne mogu naći nikog "normalnog", zašto ovo-ono-6-5-13... Uf, kakva greška... Otkud ja znam na što vam dečki misle? Vjerojatno na nogomet. Vjerojatno na sisatu plavušu iz susjedstva...

Ne znam. Slabo se družim s dečkima da bih znao. U firmi imam jednu omiljenu kolegicu. Iliti supatnicu. Koja se ne kuži u ženske razgovore... I ne voli se družit s ženama. Joj, što volim takve osobe... Ne zanimaju je priče o novim cipelama direktorove žene, o zadnjoj epizodi popularne sapunice, o liposukciji Opaljene s blogahaer...

Ta žena je Superwoman. I frend.

Bio sam danas kod prijatelja koji ima četvero djece. Napravio je vrtić u dvorištu. Ljuljačku i tobogan. Igrao sam se s njegovom najmlađom kćeri. Koja me uvijek dočeka mašući. Koja me uvijek prati na ulicu kad odlazim. To je neka posebna veza. Kozmička. Zbog nje volim nositi čarape s likovima iz crtića.
Jer ih ona voli.

Kad pomislim na eventualnu vlastitu djecu, uvijek nekako vidim tri curice.Stric bi me se odrekao preko novina da to čuje. Njemu je održanje rijetkog obiteljskog prezimena svetinja.
Tri curice... S minimalnom dobnom razlikom, da im međusobni odnosi budu prisniji...
Pa, možda još stignem napravit jednu?

Rađaj, Ženo Eventualna. Kaže naš narod da si zbog toga na ovome svijetu. A narodi su uvijek mudri. Osobito ovaj Naš.

Jeste li primjetili kako su mlađa djeca uvijek omiljenija? Danas sam shvatio zašto. Jer mladi očevi i majke nisu uspjeli ranije u sebi prihvatiti taj prekid "slobode", nisu upjeli razviti vlastitu smirenost koja razvija toplinu...
Sad, kad vidim frenda koji uživa gledajući svoju djecu kako se polijevaju vodom vrišteći... Sad znam. Otac je tek sad zapravo sazrio za svoju ulogu.

Ponekad čovjek poželi zaustaviti rast te djece. Da imaju taj zarazan smijeh zauvijek. Da ga ništa ne sjebe. Da uvijek budu sretna.