četvrtak, 29.06.2006.

Moj Pupo

Čitam na naslovnici kako je Opaljena bila na liposukciji. Blago si ga njoj. Lijepo zagrabiš na račun, odeš kod skupog ali dobrog estetskog kirurga i on ti posrče sve salo. I budeš opet ko Claudia Schiffer.

Ja nemam puno tih problema. Do prije godinu dana nisam ih imao uopće. Mogao sam jesti za trojicu i brojat rebra bez problema. Mršavost mi je urođena.

Onda se prije godinu dana nešto dogodilo. Prestajao sam s pušenjem (bezuspješno) i nabio nekih 6-7 kila. Što kod mene nikad nije bio problem, jer kad se vratim pljugama sve se vrati na normalu. Ali ovaj put... Nijeeee!
Mojih 6-7 kila viška rasporedilo se neravnomjerno oko moga struka i skoro pa nigdje dalje. I ne nestaje.

I tako sad imam Pupu. Po prvi put u životu. I simpa mi je. Bar meni. Gladim ga često onako nekako hedonistički, baš mi to paše.
I ne bi Pupo možda bio ni ružan da se ne nastavlja oko struka u neku vrstu pojasa za spašavanje.

I onda skupljam narodne mudrosti u slavu Pupe moga. Jerbo me tješe.
"Tko maže, taj se vozi" (stara vozačko-mehaničarska, primjenjiva i na ovaj slučaj), "Svaki majstor svoj alat drži pod krovom" , "Bolje se ljuljat nego žuljat" & many others.

Uskoro ću na more, kako već rekoh. Mogu tamo svratit i na nudističku, alat je siguran u hladu.