petak, 27.03.2020.

Kako zadržati posao, preživjeti, ne ubiti mater & other stuff

Život nam se okrenuo naopačke, svima. Ili barem velikoj većini. Meni možda i ponajmanje, jer sam namćor - ionako se nisam previše družio, a to je u ovoj situaciji prednost.

Ipak, ovakvi uvjeti čovjeku otkriju koliko je on zapravo društvena biljka, što god mislio o sebi. Fali mi birtija, onih par ljudi s kojima uz kavu izmjenjujem riječi, one bitne i nebitne.

Osim toga, ostalo je dobro. Preduzeće Pobeda još radi, iako mi nije jasno kako. Čini mi se da odrađujemo stare narudžbe, već uplaćene. Možda ima i koja nova, ali ne vjerujem da njih ima previše. Ono što proizvodimo nije od ključne važnosti za život u doba pandemije.
Uglavnom, Uprava nas je prije tjedan dana podijelila u dvije grupe i to se pokazalo dobitnom kombinacijom, iliti – za sad imamo sreće. Jedni rade, drugi su kod kuće na prisilnom godišnjem. Nakon tjedan dana bi se trebali zamijeniti, no dogodilo se da se nećemo mijenjati, jer dobar dio druge grupe koja je trebala nastupiti u sljedeći ponedjeljak dolazi iz sela koje je posljednjih dana žešće pogođeno virusom. Dakle, oni ostaju doma do daljnjeg, mi radimo – do daljnjeg.

Doma imam mater staru 76 godina, pa iako smo razdvojeni po katovima, dijelimo zajedničku kuhinju. Usprkos tome, razvili smo razne strategije, pazim na nju koliko god mogu, no imam dojam da to neće biti dovoljno. Da ću negdje pogriješiti, koliko god mislio na svaki detalj. Jer nikad ne znaš jesi li već popio to nevidljivo govno. Dakle, ponašam se kao da već imam virus. A možda ga i imam. Danas nešto kašljucam i sam sam sebi sumnjiv, ali nije to prvi put otkad je ovo sranje, pripisujem to psihozi.

S druge strane, malo sam neodgovoran jer posjećujem M i dalje. Oboje smo neodgovorni. Jer viđali smo se doslovno svakog dana i bilo nam je glupo da to odjednom prekinemo.
Seksa nema, jer su joj djeca doma, ne mogu ići ćaći jer nema migracija među gradovima. A i ćaća im je u kontaminiranoj zoni. Možda će ona do mene ovog vikenda. Prošvercat ću ju u sobu, kao da smo tinejdžeri. Jer ju nisam još upoznao s staramajkom, a nekako mi ova situacija nije baš nešto dobra za upoznavanja.

M ima posao pod upitnikom, izgleda da će na biro. Moj dodatni obrt ne radi jer nema što raditi. Ušteđevine baš i nemam, ali sam zato veoma štedljiv u zadnje vrijeme, čudo jedno (#sarkazam).

I tako. Tko preživi, pričat će.

-12:36 - Komentiraj ( 6 ) - Print - #

nedjelja, 01.03.2020.

Četiri mjeseca (i jedan mobbing)

Dva mjeseca veze s M su iza mene.

...reče prva rečenica prošlog posta.

Sad se to već popelo na četiri mjeseca. Točnije, sutra će biti. M mi reče, ona je žensko, ona pamti te datume.

Neki dan sam smislio neki nadimak za nju ovdje, ali nisam odmah pisao post, pa sam ga zaboravio.

***********

Ja sam povod jednoj crnoj sjeni koja se nadvila nad nju. Nad nas, zapravo.

M radi u jednoj privatnoj firmi u mom gradu. Svojim snalaženjem u poslu protekle je godine firmi ostvarila značajne prihode. U tom periodu dobila je i neke privilegije. Npr. korištenje službenog auta, plaćena usavršavanja i slično. Vlasnik firme nije joj za sve to vrijeme uputio bilo kakav neprimjereni prijedlog. Privilegije je smatrala dijelom tog uspješnog poslovnog odnosa i tako je bilo sve dok se nisam pojavio ja.

Odjednom je spomenuti vlasnik pošemerio. Postao je nadrkan, te malo mu novaca, te svi mu za nešto krivi... Jednog je dana pozvao M na sastanak nakon radnog vremena.

I tu je iz kaveza napokon oslobođena aždaja.

Ja za nju nisam dobar. Njoj se cijeli grad smije (??). Njemu se cijeli grad smije (???). Ona razmišlja klitorisom. Ona bi treba preispitati svoju sklonost prema meni. Ona bi trebala malo razmisliti koliko joj je lijepo uživati privilegije na poslu. Uglavnom, ona bi me trebala ostaviti.

Ne znam zašto bi se njoj smijao cijeli grad. U svom gradu ja stvarno nisam eksponiran. Za taj grad, ja sam tek jedan običan samac, pomalo čudak, osobenjak. A ona je razvedena žena.

Osobito ne znam zašto bi se njemu smijao cijeli grad. Osim ako, što mi je prvo palo na pamet, diša nije po gradu pričao kako on *ebe tu svoju djelatnicu. Pa su onda ti kojima je to pričao vidjeli kako joj je kupio auto, a ona ode s drugim. Da, to mi je prvo palo na pamet.

Nakon sastanka, M je odlučila ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. Ignorirati problem u želji da on nestane. Šok joj je bio ogroman, nije to očekivala.

Dok smo pratili razvoj situacije i očekivali da se lik smiri, on je nastavio dalje. Na sastanak u jednom kafiću pozvao je njezinu maloljetnu kći i pola sata joj solio pamet kako joj je mater poludila i kako bi ona trebala utjecati na nju, da ju prizove svijesti i slične nebuloze. Na kraju sastanka natjerao je malu da iz povijesti poziva u mobitelu izbriše njegov poziv.

Očekujemo da ni na tome neće stati.

Solucija u kojoj bi M dala otkaz trenutno nije moguća. Niti jedno od nas dvoje nema rezerve novca da bi njezina mala obitelj preživjela par mjeseci, dok se ne nađe adekvatan posao. No, ukoliko se otkaz ipak dogodi, izgurat ćemo to nekako. Promijene se prioriteti, stisne se guza, prođe i to.

Uglavnom - veselo je. Kod mene nikad dosadno.

***********

Odnos između nas dvoje sve je kvalitetniji. M je u osnovi kvalitetna osoba, s manjim smetnjama.

Jedna od njih je bila dokazivanje mome društvu. Nešto ju je tjeralo da se pravi pametna, valjda se u tom trenutku osjećala inferiornom. Malo smo se tada posvađali, no sve je završilo dobro. Tvrdio sam joj, a i sad joj tvrdim, da se nema kome i zašto dokazivati. M nije glupa ni loša osoba, a to se ne mora vidjeti odmah, na prvu. To bi trebalo odraditi vrijeme.


Vrijeme. Nije me briga kako će M sjesti kome iz mog društva, ne želim se time opterećivati. M je partnerica, oni su prijatelji. Pravi prijatelji će ju prihvatiti, već zbog mene. Mislim da im to, na kraju, neće biti tlaka.

Dobra je M. Pozitivna, u osnovi.

I tak to...

Pomalo.

-20:59 - Komentiraj ( 3 ) - Print - #

utorak, 07.01.2020.

Šestoprvi (601.)

Dva mjeseca veze s M su iza mene.

Dva lijepa mjeseca nježnog, strastvenog, intenzivnog druženja. Naravno, bilo je tu ups&downs, ne može sve uvijek teći savršeno. Ponekad su njezini strahovi bili teški za podnijeti, no sve ih je manje, sve su rjeđi. Trudio sam se da ih ne izazivam, a niti jednog trenutka nisam poželio otići.

Kad se sjetim prošlih veza, M još više dobije na važnosti. Jako je zaljubljena u mene, cijenim to, održavam, njegujem, ne želim to prokockati.

A ja... Ja sam miran i sretan, upravo kako to i treba biti. I pun optimizma. :)

Najveća poteškoća je njezino uklapanje u moj život, tj. u ovaj moj minimalni krug ljudi kojima sam okružen.

Ne želim ju silom gurati u upoznavanja, niti svoju okolinu tlačiti time, a ona je na trenutke to doživjela kao da ju tajim, kao da se stidim, ili slično. Ja jednostavno čekam da se situacije same poslože. Tak mi nekako najprirodnije.

Do sad sam ju upoznao s najbitnijim prijateljima iz svoga grada. Sestri sam rekao za nju, očekujem uskoro i to upoznavanje.

Danas sam joj tražio kacigu po internetu, vrijeme je sniženja. M će dobiti kvalitetniju kacigu od svih kaciga koje sam nabijao na svoju glavu.

I onda - čeka se proljeće, lijepi dani. Kao točka na "i".

(I jako mi fali motor, ali to je već sasvim druga tema.)

-22:28 - Komentiraj ( 4 ) - Print - #

petak, 08.11.2019.

Upucavanje preko FB-a

Dok se smislim napisati novi post (a možda neću tako skoro, ili barem ne odveć detaljno, jer sad je dobro, pa da ne ureknem, jel...), pročitajte malo koliko upucavanje na internetu zna biti mukotrpna rabota (ako nisi baš prosječan čo'ek)...



A što se tiče M. i mene... Događa se nešto lijepo.

I osjećam se pomalo prljavo, jer je sve to za nju tako posebno, a meni već toliko puta proživljeno, da zaista ne želim više.

Neka mi ovo bude zadnji početak. I nek potraje. :)

Over&out, bar za neko vrijeme. ;)

P.S. - nakon objave vidjeh da je ovo 600-ti objavljeni post ovog bloga... :) Potpuno prigodno.

-21:38 - Komentiraj ( 6 ) - Print - #

utorak, 05.11.2019.

Ukrštanje rogova

U nekoliko postova napisanih u posljednjih mjesec-dva (pa i tri) napisao sam da uvijek naiđe netko novi. I nikad nije kraj igre, ako ju želite igrati.

Još neki dan nisam imao nikoga u fokusu, počeo sam se privikavati na činjenicu da bi to moglo potrajati i da bih sad, kao prije nekoliko godina opet mogao odsamovati godinu-dvije, i onda su se pojavile njih dvije odjednom. Kao ruski rulet.

Kao faking Hugo.

"Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti!"

Vjerojatno ste pročitali uvod u postu od prije tri dana, da sad ne gubim vrijeme. Ako niste, post je tu ispod, pretprošli, imenom "Blues".

Prva protagonistica je M. Tražim joj neki nadimak, pseudonim, ali bezuspješno, za sad. Nakon chata u trajanju od dan-dva obavijestila me je da će u subotu navečer sa svojim društvom biti na istom mjestu gdje idem i ja. Priznajem, osjećao sam nervozu, iako su to njezino društvo moji poznanici od prije, koji su mi skroz OK i simpa.

Puno sam bolji 1:1. Te sam večeri, dakle, išao na "predspoj" kakvi su mi se događali jedino kad su me neki "moji" ljudi nastojali upoznati s nekim "tko je super za mene". I nema baš nikakve razlike ni kad uzmete u obzir da su ovaj put sami protagonisti bili i režiseri, priča je tekla na isti način.

Došao sam u birc, vidio kako sjede točno nasuprot vratima, no pravio sam se da ih ne vidim. Ne jer nešto izvodim, pravim se važan, već jer sam u tom trenutku bio opako nervozan. Prošao sam kraj njih i otišao kraj šanka, na vješalicu ostavio jaknu, proćaskao s konobarom i naručio si cugu.

Nakon nekoliko minuta pogledao sam u njihovom pravcu. Pogledala me je, nasmiješila se, nasmiješio sam se, noge su mi same krenule u tom pravcu. Upoznavanje s njom, rukovanje s poznanicima i opet moj mali uzmak. Pozvali su me da sjednem, izvukao sam se na svoje društvo s kojim ću, eto, provesti 15-20 minuta i onda "malo svrnem" i do njih. Trebao sam zapravo još malo prostora za sebe. Pitao sam ih hoće li nešto popiti od mene, no čaše su im već bile pune.

Za pol sata sjeo sam kod njih. Do nje. I sve je bilo skroz u redu. Live svirka se događala nekoliko koraka dalje, na trenutke je bilo teže razgovarati, a ta situacija je dozvoljavala i da ne razgovaramo cijelo vrijeme, no ipak smo konstantno nešto čavrljali. Dosta puta je upravo ona započela neki razgovor. Već tada sam doznao nešto o njoj, no nisam dao znatiželji da uzleti. Nije bilo vrijeme ni mjesto za to.
Poznanik iz društva okrenuo je mobitel prema nama da opali fotku, primijetio sam da mi se u trenu približila. Sve mi je bilo jasno.

Pozdravili smo se, uz opasku o nekoj kavi nasamo, neki od sljedećih dana.

Tipkanje se nastavilo još te večeri. Iako, pomalo "pod ručnom", valjda u očekivanju tog susreta bez trećih osoba.

*****************
Sutradan, u nedjelju, sjeo sam na motor i odvezao se 100 km dalje, na kavu s nekom drugom ženom. Taj je susret bio ranije dogovoren, pa iako sam već znao da je nova poznanica od prethodne večeri taj metak ruskog ruleta kojeg ću si opaliti u glavu, ipak sam otišao. Ne košta ništa. Da se ne vadim, otkazujem, a ionako sam morao isprobati nove gume.

Obje su par godina mlađe od mene, ne mnogo. Prva tri godine, druga četiri. Obje su razvedene, s po dvoje djece.

Druga je puna tetovaža, samosvjesna, na prvu duhovitija, sklona sarkastičnom humoru kakav obožavam. Kava se događala kod nje doma, uz kći koja je također bila tamo negdje.
Nisam morao puno pričati. Ona je pričala o sebi. Još, još i još. Do kraja susreta nije me pitala ništa.

Pozdravili smo se i otišao sam.

Jasno vam je sve, zar ne?

*****************

Danas se dogodila i ta kava nasamo s M. Neutralan birc, ni meni ni njoj domaći... Već u dogovoru odredili smo si vrijeme od dva sata za to.

Ovaj put nisam bio ni malo nervozan. Ovo je voda, ja sam riba.

Pet minuta nakon mene došla je i ona, vidno nervozna. Prvo sam čuo njezinu priču u detalje. Mučnu priču. Ex muž kreten, PTSP-jevac koji miješa tablete i alkohol, mamin sin, svekrva još veći kreten. Imovina ostala mužu, njoj djeca i krediti. So fair. Na redu je sud.

Razvela se početkom proljeća ove godine. Djeluje plaho, sjebano, ali priča joj je OK. Vraća se u život, vraća si optimizam. I kavu sa mnom vidi kao bitan korak u tome.

Bikuša je u horoskopu, rođendan ima 5 dana nakon mog, a ja jako dobro znam koliko se mi bikovi uvijek želimo izvući iz govana. Ne da nam to nešto biti dolje i valjati se u blatu. Bikuša, to je plus.

Iskrena je, imam dojam. A osobina koju sam posebno primijetio - ni "E" od ega. Možda čak malo nezdravo. Razmišljam je li to posljedica proživljenih stresova, ili njezina trajna osobina. I kakva je sad to Pandorina kutija za mene, kakve bi sve utvare mogle iskočiti iz nje kad se malo stabilizira.

Do kraja susreta vidno se opustila. Bilo je tu osmijeha, toplijih pogleda, nekih priznanja koja su potpuno otvoreno iskakala i nastavila se na kasnijem chatu.

Osjeća se dobro uz mene, kaže.

Jbga, jedino pusa nije pala. Odabrao sam pogrešan birc, pokazalo se pri rastanku. U samom centru grada, pored hrpe prolaznika ne moš ljubit poslovno odjevenu ženu u četrdesetima, koja radi nedaleko i vjerojatno ju netko od prolaznika poznaje.

No i to ćemo ispraviti sljedeći put, rekli smo.

Zadovoljan sam i sobom večeras. Nisam ispričao svoje uobičajene priče, samo sam sudjelovao u razgovoru kako nas je on nosio. Bez anegdota i primjera iz prošlosti, samo sa stavom i razmišljanjem.

Nisam si uprljao ovaj početak. Iako ona ne bi znala razliku, ja bih znao. Došlo je vrijeme promjeni.

Iš-iš, zli duhovi, iš-iš utvare iz prošlosti.

Svoje priče ispričat ću negdje usput, no nisam ih koristio kao osvajačko oružje. Bio sam spontan kao prije 20 godina. Zaboravio sam da je to voda, da sam ja riba.

Drž'te mi palčeve. :)


-20:57 - Komentiraj ( 5 ) - Print - #

Designed by 1971
< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Google


Ukupna arhiva

Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Siječanj 2019 (2)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (3)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (10)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (15)
Kolovoz 2008 (20)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (13)

(ne znam zašto se ne prikazuju i stariji, ali prvi post je iz studenog 2005.)



Arhiva - izdvojeno


Čovjek iliti homo sapiens

O kokošima i svinjama

Mržnja i nacionalizam

Scenarij

O internetskim upoznavanjima

Hvala ti, mama Ljubice

Moja šišaljka

Religije-utvare mraka i prošlosti

O Gotovini

Idiotizam

Mala škola roditeljstva

Ljubav je...

Igra s lutkicama

O krštenju djece

Glupost duga 14 godina

Socijalno udaljeni

O žrtvama pedofilije

Na pivkanu kod Paje-za vinkovčane

Pismo čitateljice

Luzeri, bemveji i mi

Feminizam

Glad

Glavaš

Putujem

O vezama i majicama (mojblog.hr)

Neću ti kupiti smrt (mojblog.hr)

Blože moj jadni

Living by myself

Ujna, raskalašena i bujna

Obrazovni post

Priča mi se s vama

Zov mesa

Weekendlove

Kakav svijet?

Swing 1

Swing 2

Nevjerojatno

Žene "u paketu"

Trening za ljubomorne frajere

Da, draga moja...

Roba s greškom

Kategorizacija žena

Kokošmen, d last ekšn hirou

Vjerski fanatik

Prvi rođendan

Slika majke

AUTO-PLIN: moja iskustva

Malo o Bogu, religiji i ljudima...

Impotencija

Černobil

S Venere i Marsa

Ekonomistica Mara

Penisologija

Domovinski rat 2008

Zadah iz usta

Stari rockeri

Ljubomora

Sin

Predahni, putniče, ako ne žuriš na vlak

"Kockice" kao deterdžent protiv crnila

Za slobodnu riječ hrvatsku

Kad sreći udariš šamar

Točka na kojoj istina postaje laž

Ženske svinje

Favoriti



Nenad Barinić

Lucy Fair

Missillusion

Snoopyshist

Vlastita soba

Nachtfresser

Umorni Konj

Jedini

So far away

Igniss

Tonique DeWeen

Neverin

Lou Salome

sarahB.





eXTReMe Tracker