utorak, 02.11.2021.

Dvije godine vožnje

Danas je dvogodišnjica moje aktualne veze. Ne bi to bila velika vijest o nekom drugome, ali o meni jest. Meni je najduža veza u životu trajala dvije i pol godine, što ovu (za sada) svrstava na drugo mjesto.

Koliko je pohvalno (čitaj: sramotno) da se čovjek star pedeset godina ne može pohvaliti vezom dužom od dvije i pol godine?

Hladna statistika bi rekla da se stvarno nemam čime podičiti. Dublje analize vjerojatno bi dotakle pojmove poput kriterija, kobi, želja i mogućnosti... Tu bi mi već porasle šanse da se opravdam.

M. i ja dobro funkcioniramo, stoga vjerujem da će mi za pol godine veza s njom zasjesti na čelo dugotrajnosti.

Zašto baš M.? Iliti - zašto to prije nisam tako lako (kažem "lako" jer sada se čini lakim) postizao?

Nisam, zbog planova, želja, mogućnosti... Kriterija. Još prije desetak godina plan mi je bio naći nekoga s kim bih i ja, namćor, mogao na duže staze. I onda s tim nekim pravit djecu, da nešto ostane iza mene (i jer svi tako rade, jer je to normalno i očekivano). Brojčano, bilo ih je puno, ali takvih baš i nije.
Hrpa nejasnih, nestabilnih karaktera, naviknutih na uloge dominacije kakve su gledale kroz odrastanje, oštećenih traumama koje ne zacijeljuju (ni kada daš sve od sebe u pokušajima pomoći), dijametralno suprotnih svjetonazora, ili samo plitkih, glupih, nezanimljivih. To je ono što me je zapadalo. Sve što je barem malo nalikovalo na normalno, imalo je šanse potrajati preko ona čuvena tri mjeseca osnovnog upoznavanja (iliti perioda da shvatiš s kim zaista nikako ne možeš niti bi htio). A trajalo je preko tri mjeseca nekih 5-6 puta.

Onda su se, u četrdesetoj, promijenili planovi. Netko bi rekao – promijenili su se kriteriji, ali ne, ja to razdvajam u svojoj glavi. Kriteriji su mi zadovoljenje značajki karaktera, inteligencije, fizičkog izgleda, a plan je ipak ono generalno što želim od sebe praviti i napraviti u budućnosti.
Plan je bio da više ne tražim nikog za praviti djecu. To je poglavlje zatvoreno. Nisam uspio. Idemo na plan B - naći nekoga za ostariti zajedno, ili barem provesti dio života u ugodnom suživotu, bez napetosti i trzavica. Kriteriji, vezani uz karakter, inteligenciju i izgled su ostali isti. Ali, s drugačijim planom, sve je nekako postalo lakše. Izostaje imperativ uspjeha, koji mi se uvijek nametao kada sam tražio nekoga za plan "A", jer nikad nisam bio onaj koji te važne životne stvari doživljava olako. Ako plan B ne uspije, neće biti smak svijeta. Mogu ja ostariti i sam.

Ali s M. sve to nekako ide. Inteligentna je osoba, želi normalan odnos, sklad, podršku, poštovanje. Nisam snizio kriterije.

Malo "krčanja na vezi" imamo na području ženske ljubomore, no postao sam malo tolerantniji na to. Uostalom, nikad nisam sreo ženu potpuno operiranu od toga. To je u ukorijenjeno u mentalitetu ovih krajeva, koji će uvijek bar 20 godina kaskati za ispravnim idejama - normalno je da muškarac oće *ebat sa strane i da žena mora biti ljubomorna, a nije normalno da on želi biti dosljedan u poštivanju svoje partnerice. I još uvijek je to tako. Ukorijenjeno, zakucano u svijest svih nas, čak i ako tvrdimo suprotno. Ja ne želim biti normalan i trošiti sa strane. Ako mi čak i padne na pamet, znam da neću krenuti u realizaciju. Nije zapravo stvar u samom trošenju, već o tome da će netko tvoju partnericu zbog toga pogledati s prijezirom ili sažaljenjem. Nju, koja to ničim nije zaslužila.

Dvije godine izmijenile su samo moje kriterije u odabiru motocikla. Sad se traži neki s udobnijim vozačkim sjedištem i hrpom bisaga ili kofera.

Jer se M. i ja vozimo skupa.

nedjelja, 06.12.2020.

Sedmerokutni lonac

Danas mi na ringišpilu tema: koliko nas potroše pogrešni ljudi. Točnije - pogrešni partneri.

Ono što je dobro kod mene - odlazio sam na vrijeme. Onog trena kad je bilo jasno da ne ide, mene više nije bilo u toj priči. Ali nikad nisam otišao hladno, uvijek je dio mene ostao tamo. I drobio sam iste teme iznova i iznova, sve dok od njih nije ostao tek prah što procuri kroz prste. Jedino što me je držalo i dalje spremnim za potragu bio je taj moj duh, zaleđen u ranim tridesetima, sa svim elanom ovoga svijeta.

Nikome ne piše na čelu tko je i što je. Dogode se te fascinacije, oduševljenja osobama. Sve bude lijepo i krasno, svijetli, blješti, a ti slabije vidiš i čuješ, kraj zdravih očiju i ušiju. Sve dok ne omirišeš govno. Jedino govno kojeg si naučio omirisati je tvoje vlastito, i samo neko slično ćeš moći mirisati iz dana u dan.

Kod svake od mojih bivših dragana ostao je barem mali komadić mene i još nedavno, počinjao sam vjerovati da nisam normalan i da osobe za mene NEMA.

Da sam kao faking sedmerokutni poklopac.

Da li ste ikad vidjeli sedmerokutni lonac?

I tad je naišla M. Šepurila se predamnom sa svih sedam blještećih ćoškova.

Istina, da je situacija prije nje potrajala, ubrzo bih odustao. Zapravo, ovih dana bih odustao. Ne osjećam se više kao da su mi 32, mentalno. A osjećao sam se tako do nedavno. Sve mlađe ljude - kolege na poslu, poznanike iz birtije, sve sam ih gledao kao sebi ravne. Ovih dana sam sa žaljenjem shvatio da ih više tako ne gledam.

Sad ih gledam kao mlađe ljude.

Potrošilo me. Potrošile me pogrešne osobe.

---

Inače, dobro je, hvala na pitanju. M. i ja smo skladan par. Ali znali ste to već, jel? Jer kad god je bilo dvojbi, čitali ste ih ovdje često.

Sad me ne čitate mjesecima. Nema me.

Dobro mi je. :)

petak, 09.10.2020.

... i dalje.

Bilo bi primjerenije ovaj post napisati za mjesec dana, no ne pišem baš često, pa bih vjerojatno zaboravio.

11 mjeseci veze je iza M i mene. Bez svađa, trzavica, gubitka uzajamnog interesa... Putanja je stabilna. Slažemo se odlično (za one koji još vjeruju u taj apstraktni pojam - rekao bih i da se volimo sve više).

Sve je manje nekadašnjih veza s kojima bih ovu mogao usporediti. Poznati sam namćor, samo su mi dvije u životu trajale preko godinu dana.

Vjerujem da će ova potrajati još nešto godinica, barem što se nas dvoje tiče.

Jedino "sumnjivo" polje je seks. Moj istrošeni, pomalo umorni libido dovoljan je za jednom dnevno, ona bi rado i 2-3 puta. Nekako sam počeo to doživljavati kao nešto normalno. Tijelo bi još i moglo, ali problem je u glavi. Seks više ne stanuje tamo. Iliti - stanjuje dovoljno za jednom dnevno.
Jbga, star sam, 49 mi je. Jednom će to potpuno stati, i na to sad gledam nekim skroz drugim očima. Gasim se pomalo i prihvaćam tu činjenicu.

Kad se to zaista desi, vjerujem da ću imati još aktivnosti koje volim i koje me zaokupljaju. I dalje npr. vožnju motorom (nadam se).

Za sad je dobro. Jednom dnevno (svakoga dana) nije premalo. Valjda. Ne znam, nikad prije nisam imao 49, niti razgovaram o tome s vršnjacima. Možda oni to rade češće, možda ni približno.

Kad stane meni, možda stane i njoj, njoj je 46. Ili možda dobijem nogu. Štogod. Sve je to za ljude.

Postoje, doduše, i one tabletice, ali nekako nisam sklon toj ideji. Neka ide kako ide. I do kad ide.


***********


Osim toga nije loše, hvala na pitanju. :)) Početkom rujna bio sam pozitivan na koronavirus, još vučem neku prehladu (upalu uhogrlonosa) vezanu za to. Nisam razmišljao kako mi je sad imunitet na niskim granama, pa sam ubrzo nakon što sam pušten iz kućne izolacije požurio raditi. I motor provozati, naravno.

I M je imala to sranje, skroz drugačije ju je pogodilo. Mene najviše po grlu, nju po sinusima. Još uvijek se nadam da nisam dobio upalu pluća, jer je moja liječnica opće prakse malo zbunjena, tako me sad npr. šalje na ponovni test na sars-cov-2 (covid-19), iako to nema veze ni s čim što sam o toj temi pročitao otkad bolest postoji.

Kontam da će se trenutni simptomi ipak povući nakon terapije antibioticima, koja je ovih dana pri kraju. Vidjet ćemo.

Iako sam karantenu odradio doma, a ne kod M, staramajku sam kvalitetno zaštitio. Srećom imam dva kata, svaki sa svojom kupaonicom, pa nije bilo teško. Oko hrane smo uvježbali sisteme zaštite i sve je proteklo OK.


***********


Posao, novac... Hm. Ne znam što bih rekao. U lipnju sam kupio još jedan motor, neplanirano, iznenada. Naime, tadašnji vlasnik mog bivšeg motora za kojeg sam bio gotovo emotivno vezan prodavao mi ga je po smiješnoj cijeni, jer je imao manji kvar.
Nakon dva dana nećkanja sam zagrizao. Dio novca mogao sam izčarobirati odmah, a za nekih 40% lik me je bio spreman pričekati. U rujnu sam mu odnio zadnju ratu, tako da mi se sad financije počinju vraćati u normalu na koju sam navikao (čitaj- neki manji kreditići i otplate, uz maksimalan dozvoljeni minus na tekućem, kako to puno Rvata radi). I tak, sad imam tri motora. Imat ću što prodati ako zaškripi.

M još nije našla bolji posao. Još trpi šefa kretena, iako - sve teže. :-/



A igramo i Loto.

Oznake: covid-19

petak, 27.03.2020.

Kako zadržati posao, preživjeti, ne ubiti mater & other stuff

Život nam se okrenuo naopačke, svima. Ili barem velikoj većini. Meni možda i ponajmanje, jer sam namćor - ionako se nisam previše družio, a to je u ovoj situaciji prednost.

Ipak, ovakvi uvjeti čovjeku otkriju koliko je on zapravo društvena biljka, što god mislio o sebi. Fali mi birtija, onih par ljudi s kojima uz kavu izmjenjujem riječi, one bitne i nebitne.

Osim toga, ostalo je dobro. Preduzeće Pobeda još radi, iako mi nije jasno kako. Čini mi se da odrađujemo stare narudžbe, već uplaćene. Možda ima i koja nova, ali ne vjerujem da njih ima previše. Ono što proizvodimo nije od ključne važnosti za život u doba pandemije.
Uglavnom, Uprava nas je prije tjedan dana podijelila u dvije grupe i to se pokazalo dobitnom kombinacijom, iliti – za sad imamo sreće. Jedni rade, drugi su kod kuće na prisilnom godišnjem. Nakon tjedan dana bi se trebali zamijeniti, no dogodilo se da se nećemo mijenjati, jer dobar dio druge grupe koja je trebala nastupiti u sljedeći ponedjeljak dolazi iz sela koje je posljednjih dana žešće pogođeno virusom. Dakle, oni ostaju doma do daljnjeg, mi radimo – do daljnjeg.

Doma imam mater staru 76 godina, pa iako smo razdvojeni po katovima, dijelimo zajedničku kuhinju. Usprkos tome, razvili smo razne strategije, pazim na nju koliko god mogu, no imam dojam da to neće biti dovoljno. Da ću negdje pogriješiti, koliko god mislio na svaki detalj. Jer nikad ne znaš jesi li već popio to nevidljivo govno. Dakle, ponašam se kao da već imam virus. A možda ga i imam. Danas nešto kašljucam i sam sam sebi sumnjiv, ali nije to prvi put otkad je ovo sranje, pripisujem to psihozi.

S druge strane, malo sam neodgovoran jer posjećujem M i dalje. Oboje smo neodgovorni. Jer viđali smo se doslovno svakog dana i bilo nam je glupo da to odjednom prekinemo.
Seksa nema, jer su joj djeca doma, ne mogu ići ćaći jer nema migracija među gradovima. A i ćaća im je u kontaminiranoj zoni. Možda će ona do mene ovog vikenda. Prošvercat ću ju u sobu, kao da smo tinejdžeri. Jer ju nisam još upoznao s staramajkom, a nekako mi ova situacija nije baš nešto dobra za upoznavanja.

M ima posao pod upitnikom, izgleda da će na biro. Moj dodatni obrt ne radi jer nema što raditi. Ušteđevine baš i nemam, ali sam zato veoma štedljiv u zadnje vrijeme, čudo jedno (#sarkazam).

I tako. Tko preživi, pričat će.

nedjelja, 01.03.2020.

Četiri mjeseca (i jedan mobbing)

...reče prva rečenica prošlog posta.

Sad se to već popelo na četiri mjeseca. Točnije, sutra će biti. M mi reče, ona je žensko, ona pamti te datume.

Neki dan sam smislio neki nadimak za nju ovdje, ali nisam odmah pisao post, pa sam ga zaboravio.

***********

Ja sam povod jednoj crnoj sjeni koja se nadvila nad nju. Nad nas, zapravo.

M radi u jednoj privatnoj firmi u mom gradu. Svojim snalaženjem u poslu protekle je godine firmi ostvarila značajne prihode. U tom periodu dobila je i neke privilegije. Npr. korištenje službenog auta, plaćena usavršavanja i slično. Vlasnik firme nije joj za sve to vrijeme uputio bilo kakav neprimjereni prijedlog. Privilegije je smatrala dijelom tog uspješnog poslovnog odnosa i tako je bilo sve dok se nisam pojavio ja.

Odjednom je spomenuti vlasnik pošemerio. Postao je nadrkan, te malo mu novaca, te svi mu za nešto krivi... Jednog je dana pozvao M na sastanak nakon radnog vremena.

I tu je iz kaveza napokon oslobođena aždaja.

Ja za nju nisam dobar. Njoj se cijeli grad smije (??). Njemu se cijeli grad smije (???). Ona razmišlja klitorisom. Ona bi treba preispitati svoju sklonost prema meni. Ona bi trebala malo razmisliti koliko joj je lijepo uživati privilegije na poslu. Uglavnom, ona bi me trebala ostaviti.

Ne znam zašto bi se njoj smijao cijeli grad. U svom gradu ja stvarno nisam eksponiran. Za taj grad, ja sam tek jedan običan samac, pomalo čudak, osobenjak. A ona je razvedena žena.

Osobito ne znam zašto bi se njemu smijao cijeli grad. Osim ako, što mi je prvo palo na pamet, diša nije po gradu pričao kako on *ebe tu svoju djelatnicu. Pa su onda ti kojima je to pričao vidjeli kako joj je kupio auto, a ona ode s drugim. Da, to mi je prvo palo na pamet.

Nakon sastanka, M je odlučila ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. Ignorirati problem u želji da on nestane. Šok joj je bio ogroman, nije to očekivala.

Dok smo pratili razvoj situacije i očekivali da se lik smiri, on je nastavio dalje. Na sastanak u jednom kafiću pozvao je njezinu maloljetnu kći i pola sata joj solio pamet kako joj je mater poludila i kako bi ona trebala utjecati na nju, da ju prizove svijesti i slične nebuloze. Na kraju sastanka natjerao je malu da iz povijesti poziva u mobitelu izbriše njegov poziv.

Očekujemo da ni na tome neće stati.

Solucija u kojoj bi M dala otkaz trenutno nije moguća. Niti jedno od nas dvoje nema rezerve novca da bi njezina mala obitelj preživjela par mjeseci, dok se ne nađe adekvatan posao. No, ukoliko se otkaz ipak dogodi, izgurat ćemo to nekako. Promijene se prioriteti, stisne se guza, prođe i to.

Uglavnom - veselo je. Kod mene nikad dosadno.

***********

Odnos između nas dvoje sve je kvalitetniji. M je u osnovi kvalitetna osoba, s manjim smetnjama.

Jedna od njih je bila dokazivanje mome društvu. Nešto ju je tjeralo da se pravi pametna, valjda se u tom trenutku osjećala inferiornom. Malo smo se tada posvađali, no sve je završilo dobro. Tvrdio sam joj, a i sad joj tvrdim, da se nema kome i zašto dokazivati. M nije glupa ni loša osoba, a to se ne mora vidjeti odmah, na prvu. To bi trebalo odraditi vrijeme.


Vrijeme. Nije me briga kako će M sjesti kome iz mog društva, ne želim se time opterećivati. M je partnerica, oni su prijatelji. Pravi prijatelji će ju prihvatiti, već zbog mene. Mislim da im to, na kraju, neće biti tlaka.

Dobra je M. Pozitivna, u osnovi.

I tak to...

Pomalo.