petak, 08.11.2019.

Upucavanje preko FB-a

Dok se smislim napisati novi post (a možda neću tako skoro, ili barem ne odveć detaljno, jer sad je dobro, pa da ne ureknem, jel...), pročitajte malo koliko upucavanje na internetu zna biti mukotrpna rabota (ako nisi baš prosječan čo'ek)...



A što se tiče M. i mene... Događa se nešto lijepo.

I osjećam se pomalo prljavo, jer je sve to za nju tako posebno, a meni već toliko puta proživljeno, da zaista ne želim više.

Neka mi ovo bude zadnji početak. I nek potraje. :)

Over&out, bar za neko vrijeme. ;)

P.S. - nakon objave vidjeh da je ovo 600-ti objavljeni post ovog bloga... :) Potpuno prigodno.

-21:38 - Komentiraj ( 6 ) - Print - #

utorak, 05.11.2019.

Ukrštanje rogova

U nekoliko postova napisanih u posljednjih mjesec-dva (pa i tri) napisao sam da uvijek naiđe netko novi. I nikad nije kraj igre, ako ju želite igrati.

Još neki dan nisam imao nikoga u fokusu, počeo sam se privikavati na činjenicu da bi to moglo potrajati i da bih sad, kao prije nekoliko godina opet mogao odsamovati godinu-dvije, i onda su se pojavile njih dvije odjednom. Kao ruski rulet.

Kao faking Hugo.

"Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti!"

Vjerojatno ste pročitali uvod u postu od prije tri dana, da sad ne gubim vrijeme. Ako niste, post je tu ispod, pretprošli, imenom "Blues".

Prva protagonistica je M. Tražim joj neki nadimak, pseudonim, ali bezuspješno, za sad. Nakon chata u trajanju od dan-dva obavijestila me je da će u subotu navečer sa svojim društvom biti na istom mjestu gdje idem i ja. Priznajem, osjećao sam nervozu, iako su to njezino društvo moji poznanici od prije, koji su mi skroz OK i simpa.

Puno sam bolji 1:1. Te sam večeri, dakle, išao na "predspoj" kakvi su mi se događali jedino kad su me neki "moji" ljudi nastojali upoznati s nekim "tko je super za mene". I nema baš nikakve razlike ni kad uzmete u obzir da su ovaj put sami protagonisti bili i režiseri, priča je tekla na isti način.

Došao sam u birc, vidio kako sjede točno nasuprot vratima, no pravio sam se da ih ne vidim. Ne jer nešto izvodim, pravim se važan, već jer sam u tom trenutku bio opako nervozan. Prošao sam kraj njih i otišao kraj šanka, na vješalicu ostavio jaknu, proćaskao s konobarom i naručio si cugu.

Nakon nekoliko minuta pogledao sam u njihovom pravcu. Pogledala me je, nasmiješila se, nasmiješio sam se, noge su mi same krenule u tom pravcu. Upoznavanje s njom, rukovanje s poznanicima i opet moj mali uzmak. Pozvali su me da sjednem, izvukao sam se na svoje društvo s kojim ću, eto, provesti 15-20 minuta i onda "malo svrnem" i do njih. Trebao sam zapravo još malo prostora za sebe. Pitao sam ih hoće li nešto popiti od mene, no čaše su im već bile pune.

Za pol sata sjeo sam kod njih. Do nje. I sve je bilo skroz u redu. Live svirka se događala nekoliko koraka dalje, na trenutke je bilo teže razgovarati, a ta situacija je dozvoljavala i da ne razgovaramo cijelo vrijeme, no ipak smo konstantno nešto čavrljali. Dosta puta je upravo ona započela neki razgovor. Već tada sam doznao nešto o njoj, no nisam dao znatiželji da uzleti. Nije bilo vrijeme ni mjesto za to.
Poznanik iz društva okrenuo je mobitel prema nama da opali fotku, primijetio sam da mi se u trenu približila. Sve mi je bilo jasno.

Pozdravili smo se, uz opasku o nekoj kavi nasamo, neki od sljedećih dana.

Tipkanje se nastavilo još te večeri. Iako, pomalo "pod ručnom", valjda u očekivanju tog susreta bez trećih osoba.

*****************
Sutradan, u nedjelju, sjeo sam na motor i odvezao se 100 km dalje, na kavu s nekom drugom ženom. Taj je susret bio ranije dogovoren, pa iako sam već znao da je nova poznanica od prethodne večeri taj metak ruskog ruleta kojeg ću si opaliti u glavu, ipak sam otišao. Ne košta ništa. Da se ne vadim, otkazujem, a ionako sam morao isprobati nove gume.

Obje su par godina mlađe od mene, ne mnogo. Prva tri godine, druga četiri. Obje su razvedene, s po dvoje djece.

Druga je puna tetovaža, samosvjesna, na prvu duhovitija, sklona sarkastičnom humoru kakav obožavam. Kava se događala kod nje doma, uz kći koja je također bila tamo negdje.
Nisam morao puno pričati. Ona je pričala o sebi. Još, još i još. Do kraja susreta nije me pitala ništa.

Pozdravili smo se i otišao sam.

Jasno vam je sve, zar ne?

*****************

Danas se dogodila i ta kava nasamo s M. Neutralan birc, ni meni ni njoj domaći... Već u dogovoru odredili smo si vrijeme od dva sata za to.

Ovaj put nisam bio ni malo nervozan. Ovo je voda, ja sam riba.

Pet minuta nakon mene došla je i ona, vidno nervozna. Prvo sam čuo njezinu priču u detalje. Mučnu priču. Ex muž kreten, PTSP-jevac koji miješa tablete i alkohol, mamin sin, svekrva još veći kreten. Imovina ostala mužu, njoj djeca i krediti. So fair. Na redu je sud.

Razvela se početkom proljeća ove godine. Djeluje plaho, sjebano, ali priča joj je OK. Vraća se u život, vraća si optimizam. I kavu sa mnom vidi kao bitan korak u tome.

Bikuša je u horoskopu, rođendan ima 5 dana nakon mog, a ja jako dobro znam koliko se mi bikovi uvijek želimo izvući iz govana. Ne da nam to nešto biti dolje i valjati se u blatu. Bikuša, to je plus.

Iskrena je, imam dojam. A osobina koju sam posebno primijetio - ni "E" od ega. Možda čak malo nezdravo. Razmišljam je li to posljedica proživljenih stresova, ili njezina trajna osobina. I kakva je sad to Pandorina kutija za mene, kakve bi sve utvare mogle iskočiti iz nje kad se malo stabilizira.

Do kraja susreta vidno se opustila. Bilo je tu osmijeha, toplijih pogleda, nekih priznanja koja su potpuno otvoreno iskakala i nastavila se na kasnijem chatu.

Osjeća se dobro uz mene, kaže.

Jbga, jedino pusa nije pala. Odabrao sam pogrešan birc, pokazalo se pri rastanku. U samom centru grada, pored hrpe prolaznika ne moš ljubit poslovno odjevenu ženu u četrdesetima, koja radi nedaleko i vjerojatno ju netko od prolaznika poznaje.

No i to ćemo ispraviti sljedeći put, rekli smo.

Zadovoljan sam i sobom večeras. Nisam ispričao svoje uobičajene priče, samo sam sudjelovao u razgovoru kako nas je on nosio. Bez anegdota i primjera iz prošlosti, samo sa stavom i razmišljanjem.

Nisam si uprljao ovaj početak. Iako ona ne bi znala razliku, ja bih znao. Došlo je vrijeme promjeni.

Iš-iš, zli duhovi, iš-iš utvare iz prošlosti.

Svoje priče ispričat ću negdje usput, no nisam ih koristio kao osvajačko oružje. Bio sam spontan kao prije 20 godina. Zaboravio sam da je to voda, da sam ja riba.

Drž'te mi palčeve. :)


-20:57 - Komentiraj ( 5 ) - Print - #

Opet iste priče

Sutra (zapravo - već danas, jer ponoć je prošla) idem na neku kavu.

S nekim prema kome su trenutno usmjereni svi moji radari.

I znam - pričati ću opet iste, izlizane priče. Koje su istinite, proživljene, priče koje predstavljaju mene na jedini način na koji se želim predstaviti - istinom.

I što tu ne valja?

Sve.

Ne valja to što znam da moje priče postižu efekt. One osvajaju, znam to. Uvijek ih tako lijepo, zanimljivo ispričam znajući da pogađaju cilj, i to svoj toj istini daje prizvuk laži.

Razmišljam o tome večeras i, ovog trena, mrzim te svoje priče. Zapravo - sramim ih se. Sramim se načina na koji ih koristim.

Uprljao sam svu istinu o sebi, koristeći ju da bih ostvarivao ciljeve.

Možda sutra pokušam drugačije. Ne znam još kako, ali drugačije. Zbog te žene koja mi je lijepa i zanimljiva.

Zbog loše sreće koju su mi donijele te uklete priče.


Možda pokušam nekako drugačije.

-00:48 - Komentiraj ( 2 ) - Print - #

subota, 02.11.2019.

Blues

U susjednom gradiću večeras je svirao neki blues. Bend iz Srbije, njih 5, starih skupa valjda 400 godina, svirali su kao da u publici imaju tisuće ljudi. A ljudi je bilo cca 70.

Jer, znamo, brija je na cajkama.

Lejdiz end žentlmen, ako vam negdje blizu budu svirali The Gamblers iz Sremske Mitrovice, svakako ih poslušajte.

***************

Prošle sam godine na istom festivalu bio s nekim svojim. S istom onom osobom koju sam neki dan napokon smjestio u ladicu, žaleći jedino za izgubljenih godinu dana života, jer meni iskustva više ne treba.

***************

Sjećate li se Mini? Mini je bila valjda najveća budala u mom životu, žena koja je bolesnom ljubomorom ubila u meni svaku želju za životom, sve dok nisam jednoga dana napokon otišao.

Kad su se kockice složile, shvatio sam da je ljubomora posljedica njezine vlastite nevjere, kojom je dokrajčila i vlastiti brak. Pravi lopov misli da su svi oko njega lopovi, isto je i s ljubomorom - ako si varao/varala, misliš da to sigurno svi rade. I onda paziš na tu svoju "svojinu" od partnera, jer će inače sigurno po*ebat sve živo uokolo.

Jučer mi se to i potvrdilo, taj dojam o njezinom falšom karakteru i povijesti. Ide Mini s trenutnim frajerom kroz grad, mimoilazimo se i ona mi - namigne.

Nakon sat-dva stiže poruka na WhatsApp: "Zar nisi vidio da sam te pozdravila?"

"U mom selu to se zove namigivanje drugim momcima dok hodaš uz svog."

Još je tu, još bi nešto htjela. Vjerojatno da mi se poigra s mozgom, za što baš nema puno šanse. No, privlačna mi je ideja da ju kresnem, ostavim na stolu 200 kuna i izađem.

Toliko otprilike vrijedi.

***************
Vjerujete li u prst sudbine? Ni ja. Ali jučer, u vremenskom okviru od par minuta od tog spomenutog namigivanja, na fejzbučić-mesendžeru mi se javila žena istog imena kao Mini, odgovorom na moj ulet star mjesec dana. Dakle, prolaziš pored M,. ona ti namigne, a na mobitel ti stigne poruka od istoimene M.

Ljepuškasta, razvedena, u dobi od otprilike 40, živi u mom gradu... Chat je pokazao uzajamnu zainteresiranost, iako ne nekog presnažnog intenziteta. Onak - plaho.

Osim toga, dopisujem se već neko vrijeme s nekim 100 km udaljenim. I ta druga me baš jako zanima. Intenzitet tog dopisivanja puno je žešći. Iako - djeluje mi pomalo divlje, a to mi nije privlačno.

Sutra će spomenuta M., ova "nova" biti na istom mjestu na kojem ću biti i ja. A s ovom divljom pijem kavu prekosutra, kod nje kući.

Ne volim takvu mogućnost "izbora". Kao neki jebeni ruski rulet.

Iako - znam što ću. Usmjeriti ću se prema onoj koja mi bude manje napeta. Jer, očigledno, one "prave" do sad su bile najveća sranja. Kao da sam magnet za svaku jebenu budalu. Možda to mogu sam promijeniti.


Igra nikad ne prestaje, sve dok ju želiš igrati.

A ja sam već pomalo umoran igrač.

-01:35 - Komentiraj ( 13 ) - Print - #

subota, 26.10.2019.

Fotografije

Kad te ljudi, mjesta, "uspomene" na FB-u konstantno, danima podsjećaju na neku osobu, bude to popriličan pritisak u glavi. Kao parni kotao.

Tako sam i ja danima drobio tu zadnju bivšu koja mi je nešto značila, bez obzira što je od prekida prošlo osam mjeseci. Jednostavno - to nije završeno kak spada, bar što se mene tiče. Da jest, ne bi tog kotla u meni ni bilo.

Kulminiralo je jednog dana kad sam kupio cigarete, iako ne pušim već neko vrijeme. Kad sam shvatio što radim i zašto, javio sam joj se.

Idemo to završiti. Ili nastaviti (manje vjerojatno).

Pozvah ju na kavu. Odaziv mi je bio nekako i očekivan - "Jupi! Idemo na kavu". Očekivan jer sam cijelo vrijeme, zbog tri i pol poruke i dva i pol lajka na fejsači imao dojam da ni ona nema svoj završetak. Ili nastavak. Ili što god.

Već nakon samog tog odgovora bilo mi je lakše. Ne zato što ćemo ići na kavu, već jer je vrtuljak u glavi napokon usporio. Naravno, a čega se dobro sjećam, kava s njom se ne ostvaruje lako. Posao, troje djece od kojih je jedno malo... Plan je bio da kavu popijemo kad njezin ex uzme malu na čuvanje preko vikenda. Tog vikenda ex je podbacio (ništa novo ni neočekivano). Ima čovjek novu žemsku pa malo zanemaruje djecu, kao svaki "pravi" muškarac, jel...

Čekajući tu kavu, ponovo sam ju drobio po glavi. Nju, ne kavu. :D Ne onolikim intenzitetom kao koji dan ranije, ali svakako dovoljno intenzivno. Svjestan svih njezinih mrlja s kojima se ne bih rado nosio, a opet - pod utjecajem onog što je u toj priči bilo lijepo (a to je valjda samo to što smo se oboje zaljubili i pokušavali onom drugom biti naj-naj)... Ostavi to traga u čovjeku, takva topla fatamorgana. Ipak, cijelo je vrijeme prevladavao mozak koji kaže da to treba samo završiti. Bojao sam se zapravo da ću biti previše kritički nastrojen kad do te kave dođe, da ću ubiti i onu minimalnu šansu da od toga ipak nešto bude.

Bla, bla, bla.

Na njezin profil na fejsači sam užasno rijetko svraćao, kroz sve vrijeme nakon prekida. Jednog od tih dana čekanja, otišao sam. I ono što sam vidio, kao da me je protreslo. Fotka unakažena tko zna kakvim aplikacijama, na kojoj ona izgleda neljudski. Nalikuje mi na E.T.-a.

Još dok smo bili skupa, primijetio sam da koristi neka sranja za "srediti" fotke. Koji put sam i nabacio temu, nikad nije priznala. Činilo mi se da si sužava lice, koje inače spada u široka. Da, ona ima tak neko široko lice, malo podbratka jer je mrvu punija, ali i jednostavno - jer je takav tip žene. Lijepa žena, izrazito lijepa kad se smije. S, eto - širokim licem.

Ovdje je pretjerala, izgubila je mjeru. Napravila je nešto deformirano, neljudsko.

Prvo sam si zabranio prokomentirati joj fotku, no nakon dan-dva... Ma, k'o ga j***. Idemo vidjet što je to i zašto.

"A tko je ženska na slici?"

"Haha, dobra fora. To sam ipak ja, svatovsko nadrkano izdanje."


Ona minimalna opcija da je to napravila da se s nečim sprda, ili da otjera FB uletače upravo je otpala.

"Dušo, to nisi ti."

"Je, ti znaš".

"O, da."


Ta jedna jedina fotka i taj kratki chat osvijetlili su ju u mojim očima, poput reflektora. To nešto bolesno, sjebano, deformirano u njoj stajalo je predamnom razgolićeno u svoj svojoj laži.

U toj glavi nešto gadno ne štima.

Svaka želja za ispijanjem kave s njom u trenu je nestala. "K'o rukom odnešeno", što bi se reklo.

Ako mi ikad opet na um padne tako glupa ideja, pogledat ću dvije fotke koje sam si danas spremio. Na jednoj je ona, onakva kako zapravo izgleda, širokog lica i osmijeha. Lijepa ona. Na drugoj je idiot, kakvim se trudi biti.

*********

Osim toga se ništa pametnog ne događa, fala na pitanju. Živim, radim, šarafam i vozim te svoje motore...

Na tom nekom planu koji je vama zanimljiviji nema ništa nova. Gledam uokolo, ne vidim nikog pametnog. Ponekad skužim neku zanimljivu facu na FB, kliknem na profil, nađem tu hrpu nebuloza i zatvorim ga. Rijetko se kome javljam.

Danas sam se javio. Vidio sam sliku zgodne žene, kliknuo na profil, nisam tamo našao ništa odbojno. Zgodna, lijepo građena žena, koja i nije tolika ljepotica u licu, ali ni suprotno, zapravo - da ima nešto meni privlačnih kvaliteta, mogla bi mi biti najljepša na svijetu. A osobito mi je bilo privlačno što su joj fotke neobrađene. Baš čudno, ha?

Poslah joj poruku, koju neće vidjeti. Jer nemamo zajedničkih prijatelja. Jer nije idiot koji napucava fotke.

To jednostavno ide tako, bar u mom životu. .

-22:31 - Komentiraj ( 6 ) - Print - #

Designed by 1971
< studeni, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Google


Ukupna arhiva

Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (2)
Lipanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Siječanj 2019 (2)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (1)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (2)
Rujan 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (3)
Veljača 2009 (12)
Siječanj 2009 (10)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (15)
Kolovoz 2008 (20)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (13)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (11)

(ne znam zašto se ne prikazuju i stariji, ali prvi post je iz studenog 2005.)



Arhiva - izdvojeno


Čovjek iliti homo sapiens

O kokošima i svinjama

Mržnja i nacionalizam

Scenarij

O internetskim upoznavanjima

Hvala ti, mama Ljubice

Moja šišaljka

Religije-utvare mraka i prošlosti

O Gotovini

Idiotizam

Mala škola roditeljstva

Ljubav je...

Igra s lutkicama

O krštenju djece

Glupost duga 14 godina

Socijalno udaljeni

O žrtvama pedofilije

Na pivkanu kod Paje-za vinkovčane

Pismo čitateljice

Luzeri, bemveji i mi

Feminizam

Glad

Glavaš

Putujem

O vezama i majicama (mojblog.hr)

Neću ti kupiti smrt (mojblog.hr)

Blože moj jadni

Living by myself

Ujna, raskalašena i bujna

Obrazovni post

Priča mi se s vama

Zov mesa

Weekendlove

Kakav svijet?

Swing 1

Swing 2

Nevjerojatno

Žene "u paketu"

Trening za ljubomorne frajere

Da, draga moja...

Roba s greškom

Kategorizacija žena

Kokošmen, d last ekšn hirou

Vjerski fanatik

Prvi rođendan

Slika majke

AUTO-PLIN: moja iskustva

Malo o Bogu, religiji i ljudima...

Impotencija

Černobil

S Venere i Marsa

Ekonomistica Mara

Penisologija

Domovinski rat 2008

Zadah iz usta

Stari rockeri

Ljubomora

Sin

Predahni, putniče, ako ne žuriš na vlak

"Kockice" kao deterdžent protiv crnila

Za slobodnu riječ hrvatsku

Kad sreći udariš šamar

Točka na kojoj istina postaje laž

Ženske svinje

Favoriti



Nenad Barinić

Lucy Fair

Missillusion

Snoopyshist

Vlastita soba

Nachtfresser

Umorni Konj

Jedini

So far away

Igniss

Tonique DeWeen

Neverin

Lou Salome

sarahB.





eXTReMe Tracker