Plastično je fantastično

subota, 28.02.2015.

K društvu bez vrijednosti




"Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvaćanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju vlastitu korist od očigledne štete."

Ivo Andrić



K društvu bez vrijednosti


Piše: dr.sc. Viktor Simončič



Izvor slike: Braniteljski portal


Već sam poodavno trebao završiti drugi dio knjige „Društvo umanjene vrijednosti“. Pišem, ali mi svakodnevnica odvlači pažnju. Sada vidim da je možda i bolje da sam bio malo sporiji. Možda drugi dio knjige dobije podnaslov „k društvu bez vrijednosti“. Treći dio vjerujem neću pisati, jer nisam siguran koliko to sve skupa ima smisla.

Društvo umanjene vrijednosti, na putu k društvu bez vrijednosti, počiva na udovoljavanju pojedincima i odabranim, privilegiranim skupinama, podanicima i ljudima koji ne smiju iznijeti stavove. Vrijedi od vrha politike, do zadnjeg službenika na nekom šalteru na kojem piše „dođite sutra“ ili „pauza“. Vrijedi od akademije znanosti do redovnih profesora, pa do onih sa sumnjivim diplomama. S jedne strane imamo desetine tisuća mladih ljudi, u naponu snage, uglavnom bez radnog, ali s ratničkim iskustvom, a s druge strane armiju nezaposlenih, bez mogućnosti da ikada rade. Ona prva skupina ima novca i vremena za „šatorovanje“, ona druga skupina, bez primanja, vrijeme troši ili s glavom u kontejnerima ili s pisanjem molbi za rad negdje gdje se normalno živi. Oni odabrani, žive od manipulacije s obje skupine, koje su svaka na svoj način zakinute i na dulje vrijeme gubitničke.

Ima li upozoravanje bilo kakav smisao? Postavivši sam sebi pitanje, spremio sam odgovor kako pisanje u ovakvom okruženju nema smisla. Nema rasprava temeljnih na argumentima. Vrijede samo argumenti položaja, a ne i argumenti struke.

Rasprave oko projekata se kod nas svode na one na rangu klišeja „domaćica“. Ili onako kako je odgovorio Dudek Štefu na pitanje: „Da li je Zemlja okrugla ili ravna kak' plošča“. Dudek je nakon dugog razmišljanja odgovorio: „Mislim da da“. Štef je potvrdio: „Dudek, imaš prav“. Na razini ovakvih argumenta svi imaju mjesta u medijima, koje usput rečeno vode jednako „školovani kadrovi“ s ugrađenim podaničkim mentalitetom i često manjkom kompetencija. U jednom društvu su svi od Vlade do poduzetnika i nevladinih organizacija, uz časne iznimke, uvijek nekako na istoj razini. Mi smo tu gdje jesmo. Negdje na zadnja 2-3 mjesta u EU.



I onda veliki prilog o protestu Zelene akcije pred Ministarstvom zaštite okoliša i prirode u Zagrebu. Pune tiskovine. Zelena akcija traži uvođenje odvojenog prikupljanja otpada „vrata do vrata“. Traže posude, ako sam dobro razumio, svakom stanu njih 5-6, i uz to u svakoj kući i čipirane vrećice.

Što reći o 5-6 kanti i čipiranim vrećicama? Po njima to itekako ima smisla. Kako navode, sve to postoji u više gradova poput Ljubljane, Milana, San Francisca, Canberre itd. Ono itd. se najvjerojatnije odnosi barem još na dva grada na svijetu i nekih desetka sela i stotinjak zaseoka. Šteta da Zelene akcija kreće baš s kopiranjem najnaprednijih s kantama za otpad. Naime, postoji u svijetu mnogo toga naprednoga u zdravstvu, školstvu, kulturi, gospodarstvu i demokraciji. Kako to da nisu došli na ideju preslikavanja tih iskustava? Logično im je da naša sveučilišta baš ne mogu postati Princeton ili Oxford, onako preko noći. A ispada normalno da u mom Sisku, gdje se zatvorila sve industrija napravimo sistem kao u San Francisku, u Čabru bi mogli kopirati Canberru, u Ličkom Osiku Milano, a u Zagrebu Ljubljanu. Kako to platiti? Koga to još zanima?



Trendovi u modernom postupanju s komunalnim otpadom su jasni, barem poznavaocima problematike. Ono što je bilo primjereno u mnogim državama prije desetke godina i što je tamo učinkovito i danas, ne mora biti primjereno u sredinama koje su na početku učinkovitog postupanja s komunalnim otpadom. Osim toga, nekritičko prenošenje iskustava iz drugih sredina, na način „kopirajte naše sadašnje stanje“ je u najmanju ruku nezbiljno, jer se sugerira, kao da mi možemo skoro preko noći uvesti sisteme za koje su drugi trebali desetljeća.

Sisteme treba prilagoditi cijelom nizu parametara, pri čemu upravo društveni odnosi i stanje u društvu (kultura, navike, tradicija) također igra ulogu.

Puno puta i u raznim prilikama sam upozoravao kako u načinu postupanja s komunalnim otpadom ne trebamo kopirati ono zašto su drugi trebali 50 godina. To ne ide preko noći, pa čak niti preko dvije noći. Za sve treba puno vremena, znanja, novca, strpljivosti, kompetentne lokalne i državne uprave, struke, nevladinih organizacija,…. Pametno je pogledati što ima novoga i da li se sistem kojeg primjenjuju najrazvijeniji može unaprijediti na osnovi novih tehnologija i saznanja (između ostaloga i na ovom blogu u postu: Održivost aktualnih prijedloga tehnika CGO.

Izdvajanje pojedinih vrijednih komponenti prije odlaganja, u razne posude, uveden je kada nije postojala druga tehnička mogućnost, već samo ona da se na izvoru prikupe što čišći pojedini tokovi. Takve posude se moraju odvojeno prazniti i odvojeno odvoziti na mjesto prerade ili korištenja.

No, kako god se stanovnici trudili da razvrstavaju otpad na mjestu nastanka, da već iz svojih domaćinstava u posude/kante donose odvojeno donose razne materijale, u kantama često završava i ono što se ne bi željelo. Zato je i nakon odvojenog prikupljanja na izvoru uvijek potrebno obaviti sortiranje.

Onda se netko dosjetio i rekao, kada se već mora sortirati, zašto sav korisni dio otpada ne bi prikupili u jednu posudu, i onda iz smjese korisnih materijala izdvajali svakog posebno? Na taj način se smanjuje trošak odvojenog sakupljanja, a posebno transporta.

Takav način se počeo intenzivno primjenjivati, ali prvenstveno tamo gdje prvotni sistem izdvajanja na izvoru još nije sasvim zaživio. Tamo gdje se uspješno desetljećima primjenjuje izdvajanje u različite posude, razvijen je niz malih gospodarskih inicijativa i teško je da bi, osim uštede u transportu, način sakupljanja u jednu vreću ili posudu imao koristi. Dapače, možda i veću štetu za mnoge male prerađivače sakupljenih sekundarnih sirovina.

I kako sve napreduje, tako je nedavno razvijena tehnologija koja omogućuje razdvajanje sirovina, uključujući i bio otpad iz jedne posude. Otpad se skuplja kao i do sada, ne povećava se broj različitih posuda niti broj kamiona na ulicama. Da o ugodnostima građanima ni ne govorimo!

Nažalost, na nesreću nas običnih građana, oni manje mudri, kojima je znanje stalo na ranim 70-im, ili oni koji nikada nisu imali znanja i dalje misle kako treba razdvajati u što više posuda. Ministar Zmajlović se hvali kako će kupovinom kanti riješiti sve probleme. Zelena akcija mu je dala vjetar u leđa. Umjesto da kante budu na udaljenosti od 300 metara, sada trebaju biti jedna do druge. Pred svakom kućom.

Ne treba baš neka velika mudrost da se procijeni, da li je to moguće, ili ne. Zelenoj akciji i Ministarstvu okoliša predlažem primjenu znanstvenih metoda procjene izvodljivosti „a'la dobra domaćica“. Znam da bi za to radije zatražili međunarodnu tehničku pomoć, koju bi sigurno dobili, jer EU je „maher“ za podršku takvim projektima. Svjedoci smo što smo sve „popušili“ preko mudraca izvana. Usput, nisu krivi strani stručnjaci, već mi koji dozvoljavamo da na položajima sjede pojedinci koji nemaju kompetencija.

Ako je predložena metodologija komplicirana za Ministarstvo i Zelenu akaciju, pokušajte vi, koji ćete ovo slučajno pročitati, doći do stava, logikom „dobre domaćice“.

Prošećite Ilicom i razmislite gdje smjestiti mnogobrojne kante! Kako će tih 5-6 kanti stajati na Jelačić placu, Ilici ili na Zrinjevcu? Kako na Riječkoj rivi, Prokurativama ili na Stradunu? Kako u Špišićbukovici, Biskupiji kod Knina ili Fažani pokraj Pule? Odgovor znaju svi moji susjedi!

Koliki je trošak prijevoza na primjer stakla koje se prikupi na Korčuli, pa se trajektom odveze do Dubrovnika, pa onda kamionima do Huma na Sutli? Može li taj trošak prijevoza na dobrih 1 000 kilometara pokriti onih 100 – 200 kuna po toni koji se dobije za staklo? Kako je Zelena akcija aktivna i u borbi za smanjenje emisija CO2 vjerujem da bi znali izračunati koliko je to „klimatski povoljno“. Od Ministarstva ili Fonda ne očekujem da bi to znali. Odgovor znaju svi moji susjedi.

Kamo bi odvezli druge sekundarne sirovine? Da bi iskorištavali sekundarne sirovine morate imati, uz vrhunsku logistiku, s izraženom brigom za vlastitu ekonomiju i vrlo razvijeno gospodarstvo. Što i kako najbolje ilustrira ova anegdota. Na jednom skupu o „nula otpada“ i „cirkularnom gospodarenju s otpadom“ u Rijeci, predstavnik iz Italije, hvaleći njihov sistem postupanja s otpadom, izjavio je kako im je jednom skoro stala proizvodnja automobila jer je ponestalo otpadne plastike. Predstavnik „Čakoma“, tvrtke koja je glede reciklaže, uz Krk i još ponegdje, broj jedan u Hrvatskoj, izjavio je da imaju problema s plasmanom otpadne plastike. Predložio sam mu neka primjene koncept „bez otpada“ (e. zero waste) i izgrade tvornicu automobila i riješe problem, o čemu je također već pisano na ovom blogu u postu Zagreb između spalionice i San Francisca. Mojim susjedima je to jasno.

Mislim da je sve jasno i Zelenoj akciji. Postigli su pun pogodak. Ministar Zmajlović i direktor Fonda gospodin Müller neće moći odoljeti iskušenju davanja financijske pomoći za uvoz još većeg broja kanti, jer kako je znano, danas nismo u stanju proizvesti niti to. A znali smo! Neka je uvozno, pa koliko god koštalo. I čipiranje je dobra ideja, jer se temelji na uvozu. Pa netko će morati proizvesti i nekakvu opremu za čitanje čipova. Sva sreća da to sve već „tamo negdje“ postoji i da se lako uveze.

Pomaganjem industrije iz drugih država sigurno nailaze na tapšanje po ramenu kolega ministara iz tih država. Vjerujem da ih vole i ministri izvan EU. Podmazuju debeloj guski vrat, kako bi rekao naš narod. Na primjer iz Japana i Koreje, jer potiču uvoz i njihovih hibridnih i električnih automobila. Tko kupuje takve automobile? Sigurno ne niti oni iz šatora, niti oni iz kontejnera. Posebno moraju biti sretni i ministar gospodarstva gospodin Vrdoljak i ministar malog gospodarstva gospodin Maras. Pa kamo bi oni s tim sredstvima ako se ne bi poklanjala strancima?

Zelena akcija ovom revolucionarnom idejom sigurno žanje uspjehe među svojim „zelenim kolegama“ iz EU. Oni su za razliku od naših itekako svjesni brige za nacionalne ekonomije i s veseljem će nuditi pomoć, njihovih stručnjaka i tvornica, za naše novce, nama.

Znam da je način kojim pišem grub. Pri tome mi nije žao niti ministra Zamjlovića niti direktora Fonda gospodin Müllera. Pokušao sam im na lijep način ukazati na moguće propuste ne inzistirajući da sam u pravu. Želio sam da raspravimo stvari. Umišljam si da nešto razumijem od iznesenog. Oni postupaju argumentom položaja. Iz svojih sinekura ne odgovaraju. Oni, u velebnim kancelarijama s kupaonicama i nizom privilegija, su iznad nas koji pokušavamo zastupati sistem „dobro i pravedno za sve“. Vjerujem u pravnu državu i da će odgovarati za učinjeno ali i za „neučinjeno“.

Žao mi je da sam se okomio na Zelenu akciju. Cijenim njihove doprinose. Ali kako ih drugačije probuditi? Mi trebamo zelenu scenu kao alternativu često autističnim političkim rješenjima. Ali sigurno ne trebamo još autističnija rješenja. Posebno mi je žao mladih aktivista, jer u njihovim očima vidim žar. Vjeruju da čine dobro. Zamjerka ide njihovom predsjedniku Bernardu Ivčiću i prethodnicima. Vidio sam ga na nekoliko skupova. I on je odgovoran ako mladi krenu krivim putem.

Vjerujem da mi Zelena akcija neće zamjeriti. Potrebno je uspostaviti konstruktivan dijalog svih sa svima, jer se ne radi o pitanjima koja se odgovaraju s “da i ne”, “za ili protiv”, već onima „ili-ili”. Dijalog bi trebalo temeljiti na znanju i provjerenim činjenicama i ne početi tamo gdje su drugi bili prije 50 godina.

Ako bi se respektirala nova moguća rješenja, ne srameći se jer podržavam „hrvatsko“, provediv sistem bi se mogao početi uspostavljati, uz dužno uvažavanje najstrožih zahtjeva iz EU, unutar par mjeseci. Preduvjet je da se „dite da materi” i da se umjesto ili barem nakon posjete „Ljubljani, Milanu, San Franciscu, Canberri, Hannoverima, Bečevima i Larnacama”, a svako prije konačnih odluka, ode do Donjeg Kraljevca. Zašto Donji Kraljevac? Neka Vas znatiželja odvede u lijepo Međimurje.

I sve dok se "dite ne da materi“ i ne ode do Donjeg Kraljevca, sretni su i ministar M. Zmajlović, i direktor Fonda S. Müller, i gradonačelnik M. Bandić, i Zelena akcija i mnogi drugi. Sve strane imaju na neprovediv projekt onog drugog dovoljno argumenata da su protiv.

Kada sam 1980. godine, kao mladi docent, držao prvo predavanje iz „zaštite okoline“, i kako su i tada predlagana rješenja „a'la Švicarska“, u prvih 5 minuta predavanja sam budućim inženjerima na jednostavnom primjeru pojasnio što znači analiza provodljivosti. Što je to realno? Ispričao sam, kako smo kod kuće dogovarali kupnju automobila. Svi argumenti su bili za „Mercedes – dizelaš“. Onda je prevladala „tehnička sitnica“. Nismo imali novca, pa smo kupili „Jugo 45“. Da samo znate kako smo se ponosno vozili u njemu!

Pada mi na pamet da to, „što skuplje to bolje“, više ne vrijedi. Najme, danas u postupanju s otpadom za 5 puta manje novca možete dobiti bolje rješenje od najskupljega iz neke od prijestolnica. Samo treba otići do Donjeg Kraljevca.

Onako usput: gospodin Müller je neki dan slavodobitno izjavio kako će poticati i električne bicikle. Logično. Ni njih ne proizvodimo, ili možda ipak? Kako nisam zainteresiran za električni automobil, sve dok postoje samo dva „štekera“ na koji se mogu puniti, a niti za električni bicikl, odlučio sam se od fonda zatražiti subvenciju za električni romobil. Niti to ne proizvodimo, ili možda ipak?

Ne želim spominjati, i siguran sam da nije tako, ali kada uz razne poticaje i sulude projekte koje su nam „uvalili“, vidim i koncept bezbroj uvezenih šarenih kanti i čipiranih plastičnih vrećica (nadam se onih „najekološkijih“, koje se možda čak još niti ne proizvode!), neću se moći odreći zlokobne misli ako ne napišem, kako se možda radi o indirektnom lobiranju u korist uvoznika i „ne daj Bože“ provizijama. Sada kada sam napisao, mirniji sam. Sve je OK, ili ipak nije?

dr.sc. Viktor Simončič



NAPOMENA AUTORA BLOGA:

Zahvaljujem dr. Viktoru Simončiču na iznimno vijednom prilogu, a čitatelje podsjećam na nekoliko ranijih postova iz pera ovog stručnjaka koji su objavljeni na ovom blogu:

04.05.2014. - Kako prikupljati komunalni otpad
29.06.2014. - Moderno postupanje s otpadom
30.06.2014. - Održivost aktualnih prijedloga tehnika CGO
28.07.2014. - Greenpeace bi harpunima hvatao pobjegle plastične vrećice
02.08.2014. - DORH i USKOG gdje ste?
08.10.2014. - Zagreb između spalionice i San Francisca
06.11.2014. - Gdje su profesori i akademici kad ih trebamo?
10.11.2014. - Stvarna rastrošnost ministra Zmajlovića
04.02.2015. - Hrvatski BANANA sindrom



- 14:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 27.02.2015.

Referendum, referendum dajte 'amo




Velike se stvari događaju trenutno u Kaliforniji. Ne samo što se dodijele Oskara tiče, već i što se tiče problema oko zabrane jednokratnih plastičnih vrećica i naplate nameta na papirnate vrećice.




Nakon što je 30. rujna 2014. guverner Kalifornije stavio svoj konačni potpis na Uredbu savezne države Kalifornije SB 270 kojom se zabranjuju jednokratne plastične vrećice od 1. siječnja 2015., o čemu je pisano na ovome blogu u cijelom nizu postova, a posljednji puta u postovima: Kalifornija kompromisno, ali nimalo ekološki i Guverner Kalifornije potpisao zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, nevladina udruga "Bag the Ban" ("Uvrećite zabrane"), pokrenula je akciju "rušenja" odnosno prikupljanja potpisa za organizaciju referenduma s ciljem ukidanja ove uredbe, obrazlažući da osim ekološke štete, ova uredba ima i značajnog negativnog društvenog i financijskog utjecaja na ekonomiju Kalifornije.

Uglavnom, državni sekretar savezne države Kalifornije objavio je da je ured državne uprave zaprimio dovoljan broj potpisa za organizaciju referenduma protiv zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, odnosno za opoziv Uredbe SB 270. Referendumom, koji će se održati 2016. godine, omogućiti će se glasačima Kalifornije da sami odluče žele li zabranu ili ne, u što je uključena i dodatna naknada na papirnate vrećice. Naime, kako su izračunali, ova Uredba za direktnu posljedicu ima oko milijardu dolara ekstra profira trgovcima, a istovremeno uništava ovaj dio profitabilne proizvodnje, te ostavlja oko 2000 ljudi bez posla.

Kako navode u svom priopćenju, ovo je velika zajednička pobjeda malog poduzetništva i potrošača, ne samo u Kaliforniji, već i u cjelokupnim Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, ovaj referendum stati će na kraj neopravdanim zabranama i uvođenjima nameta koje nikako nemaju za posljedicu nekakve ekološke koristi, već samo još veću zaradu velikim trgovačkim lancima i daljnje povećanje troškova života američkih obitelji. Odluka državnog sekretara Kalifornije veliki je korak za obitelji i poslovanje malih tvrtki i istovremeno garancija da se ovakve negativne odluke neće širiti širom Amerike.



Izvori:
Los Angeles Time:
California's plastic-bag ban put on hold by ballot referendum
Bag the Ban: Referendum to repeal statewide plastic bag ban qualifies for 2016 ballot


- 08:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.02.2015.

Lokaliziran, pa ugašen požar

Naši plastičari - Drava International




Foto: Dejan Šimić



Veliki požar buknuo je sinoć u tvornici Drava International u Osijeku. Srećom, prema riječima zapovjednika osječkih vatrogasaca, Borisa Banjana, požar je oko 22 sata lokaliziran i stavljen pod nadzor.

Prema riječima očevidaca u hali za preradu plastike prikupljene u trgovačkim centrima i domaćinstvima došlo je do požara u spremniku nafte zapremine 10 tisuća litara. Svi zaposlenici, a u Drava Internationalu zaposleno je oko 400 radnika, odmah su evakuirani pa srećom nema ozlijeđenih.

Vatrogasci javljaju i kako je materijalna šteta zasigurno velika, ali se čini kako će ipak biti manja negoli bi se to očekivalo u ovakvim situacijama. Zasigurno, veliku zaslugu u tome ima i JVP grada Osijeka kao i dobrovoljni vatrogasci koji su pomogli u gašenju.




Izvori:
SiB.hr:
Lokaliziran požar u tvornici Drava, a ozlijeđenih nema
HRT: Ugašen požar u osječkoj tvrtki 'Drava international'



- 08:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 25.02.2015.

Na žalost, i to se događa

Naši plastičari - Drava International



Veliki požar izbio je večeras u 20:45 u jednoj od hala tvrtke Drava International u Osijeku.

Riječ je o najvećoj hrvatskoj tvrtki za reciklažu plastičnog otpada, a prema prvim informacijama s terena požar je izbio u novijoj hali u kojoj se otpad prerađuje i iz njega proizvode plastične vrećice.

Sve raspoložive snage JPVP Osijek kao i DVD-a iz Osijeka i okolice uputile su se na teren, no veliko je pitanje koliko će blizu smjeti prići požarištu s obzirom da se u hali nalazi i dosta goriva.

Osim reciklaže plastičnog otpada Drava International prije dvije godine počela se baviti i proizvodnjom sintetičkog dizela, o čemu je već pisano na ovom blogu u postu: Naši plastičari - Drava International - no još uvijek se ne može potvrditi je li požar zahvatio i dio tvornice u kojem se nalazi 2,2, milijuna eura vrijedno postrojenje za preradu plastike u gorivo.

Tvrtka ostvaruje promet od nekoliko desetaka milijuna eura godišnje i njime operativno kao direktor upravlja poznati osječki poduzetnik Zvonko Bede.








Foto: Dejan Šimić







Izvori:
Jutarnji list:
DRAMA U OSIJEKU Planuo veliki požar u hali najveće domaće tvrtke za preradu plastike
Večernji list: Gori u pogonu najveće tvrtke za preradu plastike, u akciji svi vatrogasci
SiB.hr: Veliki požar u Dravi International


- 22:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 24.02.2015.

A kad smo već kod čepova ...

... i kad ne znate što bi s njima










- 22:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.02.2015.

Začepi, odčepi

Jučer je na blogu dan prikaz procesa proizvodnje PET plastenki, a kako nema plastenke bez čepa, red je predstaviti proces proizvodnje plastičnih čepova. U sljedećem video prilogu radi se o cijelom proizvodnom procesu s više linija gdje se proizvode različite vrste plastičnih čepova, ali koja i sadrži i uređaj za nanošenje plastične brtve na metalne čepove ili poklopce.

Ono što valja posebno naglasiti, plastični čepovi proizvode se najčešće od polipropilena (PP) i to je različita vrsta plastike od poli(etilen-teraftalata) PET-a od čega se proizvode plastenke, te bi njihovo miješanje narušavalo kvalitetu reciklata PET-a. To je upravo razlog zašto se od vas traži da prilikom bacanja PET plastenki skinete čepove. PET plastenke idu u sustav reciklaže, dok, na žalost, čepovi ostaju s ostalim otpadom. Ipak, postoji cijeli niz humanitarnih akcija gdje se skupljaju upravo plastični čepovi, i kad je tako odvojena i čista plastika, prerađivači je rado uzimaju i plaćaju pomažući time nastojanja humanitaraca. No, češće ti čepovi ostaju s ostalim komunalnim otpadom, pa se ili na linijama selektiranja otpada odvajaju s ostalom plastikom ili vrlo dobro dođu ukoliko se smeće spaljuje u spalionicama jer je polipropilen (PP) vrlo gorivi materijal koji smanjuje potrošnju ostalih vrsta goriva (nafta ili plin) u pećima za spaljivanje.

I sad dolazimo do vrlo zanimljivog slučaja Skandinavskih zemalja. Naime, disciplinirani kakvi jesu, odvajaju svaku vrstu korisnog otpada, pa za spalionice otpada koje su u pravilu termo elektrane - toplane ne ostaje gotovo pa ništa gorivo da smanji potrošnju skupog goriva (nafte ili plina). I onda dolazimo do apsurda - Skandinavci uvoze nerazvrstano smeće ne bi li njime ložili peći odnosno kotlove za proizvodnju pare, a onda slijedi distribucija toplinske energije ili daljnja proizvodnja u električnu energiju. Ali, to je već neka druga priča.

Evo prikaza jedne visoko sofisticirane i tehnološki vrlo moderne proizvodne linije za proizvodnju plastičnih čepova i plastificiranja metalnih čepova i poklopaca.




- 18:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 21.02.2015.

PET plastenke naše svagdašnje

Kako sam primijetio, prikazi proizvodnje plastičnih predmeta pobuđuju najviše pažnje čitatelja bloga. A upravo takvi prilozi zorno prikazuju visoku, sofisticiranu i modernu tehnologiju koja zahtijeva znanstveni pristup i stručan rad, visoko stručno osoblje te poštivanje strogih mjera tehnološke discipline i sigurnosti na radu.

Stoga, evo još jednog prikaza proizvodnje proizvoda - ambalaže s kojom se svakodnevno susrećemo - PET plastenki:



A drugačiji video prilog dan je čitateljima ovog bloga u ranijem postu: Kako se proizvode - plastične (PET) boce


- 18:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 20.02.2015.

Okso plastika nije bio

Sud i Milanu presudio je u korist talijanske biotehnološke kompanije Novamont u slučaju protiv proizvođača dodataka plastici koji sadrže aditiv za razgradnju Kromabatch Srl. koji je deklarirao da je klasična (fosilna) plastika s dodatkom okso aditiva za razgradnju "d2W" okso biorazgradljiva odnosno da je bioplastika u skladu s Europskom normom UNI EN 13432.




Milanski sud je svojom presudom potvrdio ono što odavno ovaj blog pisao i obrazlagao, a to je da fosilna plastika s dodatkom okso aditiva za razgradnju nikako nije biorazgradljiva plastika, već samo fragmentirajuća plastika, odnosno raspadanje plastike odvija se u određenom vremenskom razdoblju, brže nego uobičajeno za fosilnu plastiku, ali samo u sitnije komadiće koji se zadržavaju u tlu. Naravno, razgradnja odnosno usitnjavanje moguće je samo uz prisustvo kisika.

Novamont je podnio tužbu sudu prvenstveno iz razloga zaštite svoje bioplastike - Mater-Bi, koja je biorazgradljiva sukladno normi EN 13432. Također, u svojoj tužbi, Novamont navodi da je označavanje okso plastičnih proizvoda oznakom biorazgradljivosti netočno i predstavlja zavaravanje potrošača.

Naravno da je Udruženje oksoplastičara (Oxo-biodegradable Plastics Association - OPA) burno reagiralo na ovu presudu navodeći da je Novamont kompanija s vrlo velikim utjecajem u Italiji, što je činjenično točno (poznato iz drugih slučajeva kada su doneseni propisi koji su išli direktno u korist Novamonta, pa i na štetu okoliša - npr. zabrana jednokratnih plastičnih vrećica u Italiji osim biorazgradljivih vrećica od 1. siječnja 2012.), ali ipak valja reći da je ovaj puta sud presuđujući u korist Novamonta, presudio u korist okoliša.



Izvori:
Bioplastics Magazine:
Milan court finds for Novamont, OPA "ridicules ruling"
Oxo-Biodegradable Association: OPA ridicules Italian court ruling on marketing of oxo-biodegradable plastic


- 15:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.02.2015.

Recikliranje plastičnog otpada

Najava događaja







Recikliranje plastičnog otpada



Ljerka Kratofil Krehula

Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu
Zavod za polimerno inženjerstvo i organsku kemijsku tehnologiju
Marulićev trg 19, 10000 Zagreb



Sve intenzivnija primjena polimernih materijala, uz posljedično povećanje količine ovakvog otpada, dovodi do potrebe za prikladnim mjerama njegova zbrinjavanja. Povećanje količine otpada općenito donosi brojne negativne posljedice: narušava se prirodna ravnoteža, onečišćuje se okoliš, ugrožava ljudsko zdravlje i život, nastaju klimatski poremećaji, kao i problemi u gospodarstvu. Polimerni materijali u većini slučajeva nisu biorazgradljivi pa se takav otpad ne može uključiti u prirodne kružne tokove. Iz navedenih je razloga gospodarenje polimernim otpadom iznimno važna djelatnost koja zahtijeva stručan pristup, u skladu s donošenjem i provođenjem zakonskih propisa.

Plastični otpad čini vrlo velik udio u komunalnom otpadu, najvećim dijelom kao ambalaža, pa se njegova količina na odlagalištima nastoji svesti na najmanju moguću mjeru što je obuhvaćeno europskom direktivom koja nalaže potpuni prestanak odlaganja polimernog otpada do 2020. godine („Zero Plastics to Landfill by 2020“).

Zbog toga se sve intenzivnije provode postupci recikliranja, a potpuno se nastoji izbjegavati odlaganje plastičnog otpada jer je ovakav postupak štetan za okoliš i potpuno ekonomski neprihvatljiv. Primjena određenog postupka recikliranja ovisi o vrsti plastičnog otpada, raspoloživoj količini i heterogenosti te o organizaciji prikupljanja, tj. društvenoj infrastrukturi. Cjelokupan proces zbrinjavanja plastičnog otpada sastoji se od prikupljanja, transporta i pripreme za obradu (pranje, usitnjavanje). Ovako pripremljeni plastični otpad može se zatim reciklirati mehaničkim i kemijskim postupcima ili energetski oporaviti.

Predavanje će dati pregled tehnologija za recikliranje plastičnog otpada kao i konkretne primjere i rezultate istraživanja recikliranja polimernih materijala mehaničkim i kemijskim postupcima (recikliranje PET boca i polietilenskih folija).


- 18:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 18.02.2015.

Ne bacajte plastenke, skućite se

Praktična plastika






- 21:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 17.02.2015.

Odbacite lance

Najnovija inovativna rješenja na području plastike svakim danom sve više pokazuju koliko plastični proizvodi mogu biti praktični, lako primjenjivi, jeftini i reciklabilni, ali i profitabilni. Jedan takav proizvod su plastične nazubljene vezice koje zamjenjuju lance za snijeg. Izrađene su od polipropilena (PP).











Izvor:
Kickstarter.com:
ZipGripGo - Alternative Traction Aid for Snow and Mud


- 21:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.02.2015.

Naši plastičari - ReklamPlast

ReklamPlast iz Bregane je mali kreativni tim ljudi specijaliziranih za izradu reklamnih proizvoda visoke kvalitete. Tim je dovoljno mali da može funkcionirati izuzetno učinkovito, a istovremeno dovoljno velik da ispuni sve zahtjeve kupaca.

Osnovna djelatnost je proizvodnja reklamnih proizvoda, po čemu su poznati u Hrvatskoj i regiji preko deset godina. Proizvode i nude proizvode od stakloplastike, poliestera, stiropora, stiradura, gline, metala i ostalih vrsta plastike. Projekte odrađuju u vlastitom proizvodnom pogonu, a isporučuju kao gotove funkcionalne proizvode. Proizvodni pogon je strojno opremljen za obradu svih materijala koji se koriste, uključujući i lakirnicu za finalizaciju svih proizvoda. Specijalizirani su za izradu 2D i 3D reklamnih proizvoda i skulptura.

3D i 2D reklame, 3D reklamni proizvodi, svjetleće reklame, reklamni panoi, putokazi, te izrada svih vrsta natpisa područje su njihovog djelovanja. Isto tako kupcima mogu ponuditi oslikavanje izloga i vozila.






3D slova


Svjetleće reklame




Proizvodni program
Web: ReklamPlast


- 22:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.02.2015.

Teflon

Je li teflon otrovan? Nije, ali ipak, teflonsko posuđe je na zlu glasu. Neopravdano, dok druge, također neopravdano hvalimo i precjenjujemo.



Već godinama među zdjelama, tavama i loncima najozloglašeniji je svima dostupni teflon odnosno metalno, najčešće aluminijsko posuđe presvučeno polimerom stručnog naziva: tetrafluoretilen / perfluoralkil - vinil - eter. Mnogi misle da se ne smije ogrebati jer otpušta kancerogenu perfluorooktansku kiselinu. No toksikolog prof.dr.sc. Franjo Plavšić kaže da nema dokaza da je kiselina kancerogena, a da je proizvođači ionako odavno više ne koriste. Od štetnih spojeva teflon ispušta jedino perfluoroisobutilen, no na temperaturama višim od 600 °C.

- Ako zagrebete tavu od teflona, bit će šteta samo zato što će vam se palačinka idući put lijepiti na tome mjestu - kaže Plavšić.

No, ovom prilikom valja reći da postoji stvarna opasnost trovanja keramikom. Glina se u prošlosti pekla na nižim temperatura pa je, da bi se držala na okupu, često bila premazivana olovom. Problem krhkosti riješen je pečenjem gline na visokim temperaturama. Zbog olova zato ne treba koristiti staru keramiku

A kako se proizvodi aluminijsko posuđe presvučeno teflonom pogledajte u sljedećem video prilogu:





Izvori:
24sata:
Bakreno posuđe je najbolje: Kakvi su ostali materijali?
YouTube: How It's Made - Non-Stick Cookware


- 18:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 14.02.2015.

Kofer

Kofer je predmet s kojim smo se svi susreli. Svojevremeno su bili drveni, pa kožni, bilo je i kartonskih, a onda je došla era plastike. Tako da danas imamo bezbroj vrsta plastičnih kofera, a oni najmoderniji i najkvalitetniji su oni tvrde i čvrste konstrukcije, a istovremeno su lagani. Pokazali su se praktičnima, sigurnima, sadržaj se ne gužva, a istovremeno se omogućava lagana (rengenska) kontrola, što je u današnja vremena vrlo važno svojstvo.

U nastavku je video prilog kako se proizvode danas najkvalitetniji koferi. Plastični materijal za izradu ovih kofera je polipropilen (PP).




- 11:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 13.02.2015.

Raste plastični otpad u oceanima



Najnovije istraživanje o plastičnom otpadu procjenjuje da u svjetske oceane i moria godišnje dospije od 4 do 12 milijuna tona plastičnog otpada što bi predstavljalo oko 1,5 do 4,5 % ukupne svjetske godišnje proizvodnje plastike. U studiji se također navodi da će u sljedećih 10 godina ta količina biti udvostručena.




Najnovije istraživanje o plastičnom otpadu u oceanima i morima proveo je američki Nacionalni centar za prikupljanje i analizu podataka o okolišu (National Center for Ecological Analysis and Synthesis - NCEAS) Sveučilišta Santa Barbara u Kaliforniji, a podaci su objavljeni 12. veljače 2015. u znanstvenom časopisu Science.

Koautorica istraživanja Kara Lawender Law navodi da je u izvještaju s ovog istraživanja prvi puta procijenjena količina plastičnog otpada koja godišnje dospije u mora. Jer, kako navodi, nitko do sada nije imao pouzdani podatak o kojim se količinama radi. Posljednji puta te količine procjenjivane su davne 1975. godine kada je Nacionalna akademija znanosti (National Academy of Sciences) procijenila da se radi o oko 0,1 % ukupne svjetske proizvodnje koja dospije u mora kao otpad.

U istraživanje su bile uključene 192 države koje imaju uspostavljen sustav upravljanja otpadom, izjavila je Jenna Jambeck, profesorica okolišnog inženjerstva na Sveučilištu Georgia - voditeljica ovog istraživanja. Nadalje, navodi da danas u suvremenom svijetu upravljanje krutim otpadom zaostaje u odnosu na pročišćavanja otpadnih voda, te da na tom području je potrebno učiniti značajne napore ka poboljšanju.

Studija navodi da je Kina najveći zagađivač plastičnim otpadom u morima, gdje oko 3,5 milijuna tona plastičnog otpada dospije u mora. Sjedinjene Američke Države su na 20. mjestu popisa sa 110 000 t plastičnog otpada godišnje, što je procijenjeno na bazi podataka iz 2010. godine.

Plastičari - proizvođači, prerađivači sa svojim udruženjima u brojnim zemljama, kao i međunarodnim udruženjima, svoje napore za rješavanje ovog problema usmjeravaju ka unapređivanju sustava recikliranja - počevši od odvojenog prikupljanja, razdvajanja te prerade plastičnog otpada u nove plastične proizvode. Plastičari u rješavanju ovog problema aktivno sudjeluju i oni su ovdje dio rješenja, a ne problema. Problem je prvenstveno u lošim navikama i neodgovornom ponašanju ljudi koji nekontrolirano odbacuju otpad. Osim toga, problem su i države koje nemaju organizirani sustav gospodarenja otpadom.

Prema stavu Međunarodnog udruženja industrije plastike (Society of the Plastics Industry - SPI) i Američkog kemijskog savjeta (American Chemistry Council - ACC), rješenje ovog problema moguće je naći samo zajedničkim, globalnom suradnjom i poduzimanjem mjera koje će dovesti do smanjenja količina plastičnog otpada u morima.

Plastični otpad u svjetskim morima je izvor korisnog resursa za industriju jer se sustavom recikliranja čini dvostruka korist - smanjuje se otpad u okolišu i istovremeno se štede prirodni resursi i energija.

Međutim, najprije treba maksimalne napore učiniti da plastični otpad uopće ne dospije u mora - počevši od ribarskog sektora (koji je jedan od najvećih izvora plastičnog otpada u morima), zatim turizma (kruzeri i sva ostala turistička plovila s kojih se najčešće nekontrolirano otpad baca u mora), te sanacija i zabrana divljih odlagališta u blizini rijeka i vodotokova koji ispiru naslage smeća i odnose u mora.



Izvori:
Science:
Here’s how much plastic enters the ocean each year
Plastic News: Study: Plastic ocean waste on the rise
Animated flags


- 10:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.02.2015.

Sigurnosna ambalaža


Svake godine centri za kontrolu otrovanja u Sjedinjenim Američkim Državama izvještavaju o skoro milijun slučajeva u kojima su djeca u dobi mlađoj od 5 godina bila izložena potencijalno opasnim situacijama i trovanjima s lijekovima i kućnim kemikalijama.



Ambalaža sigurna za djecu (child-resistant), je naziv za ambalažu koja preventivno sprječava dječje nekontrolirano korištenje lijekova i kemikalija i time trovanja, a spada u veću grupaciju ambalaže koja se naziva "ambalaža protiv trovanja" (poison prevention packaging – PPP). Sva ta ambalaža onemogućava da djeca ispod 5 godina istu otvore i izlože se lijekovima i kemikalijama, a istovremeno je jednostavna i praktična za korištenje odraslih.

Inače, prva sigurna ambalaža za djecu u SAD-u patentirana je davne 1880. Godine, ali nije korištena sve do 1966. godine kada je američki Kongres započeo raspravu i pokazao interes obzirom za zabrinutost javnosti zbog velikog broja nesreća sa smrtnim ili teškim posljedicama dječje igre i doticaja s lijekovima i kemikalijama. Uglavnom radilo se o propisanim lijekovima ili lijekovima koji se prodaju bez liječničkog recepta, razrjeđivačima, kemikalijama, pesticidima.


Izvedba čepa ili zatvarača na takvoj ambalaži najčešće uključuje dvije različite, istovremene kretnje kako bi se otvorila ambalaža i došlo do sadržaja. Najčešće su to „pritisni i zakreni“, „povuci i zakreni“ ili „zakreni i povuci“ – izvedbe.

Najveći dio takve sigurnosne ambalaže izveden je u tzv. blister ambalaži odnosno, najčešće tabletama koje su zalivene plastičnom ambalažom, a vade se pritiskom na plastični mjehurić i pucanjem aluminijske folije s kojima su tablete zatvorene u svom ležištu. S druge strane, kod tekućina i plastenki, najčešće se tu radi o „pritisni i zakreni“ čepovima. Također i plastična ambalaža za istiskivanje sadržaja (e. squeeze packaging) najčešće je opremljena sigurnosnim zatvaračima.


Najnovija tehnološka rješenja i primjena plastičnih materijala danas omogućavaju primjenu elemenata sigurnosne ambalaže i na najmanjim pakiranjima - od bočica za lijekove do malih tubica za masti. Kod tubica za masti. Ta ambalaža radi na principu dva istovremena pokreta: pritiskanje prema dolje vanjskog čepa i onda zakretanje. Vanjski čep slobodno se zakreće sve dok se ne pritisne i zahvati unutarnji dio čepa koji se onda otvara. Kada je čep pritisnut kod tubica, njegovim zakretanjem se oslobađa plastični trn (igla) koja dopušta istiskivanje sadržaja (kreme ili masti), a da je cijelo vrijeme čep na ambalaži. Osim onemogućene nekontrolirane upotrebe, ovakva izvedba ambalaže osigurava i sprječavanje kontaminacije sadržaja.

Međutim, ovakva sigurna ambalaža koja služi za zaštitu od nekontroliranog korištenja, pokazala se prilično ograničavajućom za starije i fizički hendikepirane osobe. Stoga je 1995. godine donesena uredba, a kasnije i norma ISO 8317:2003 koja prije puštanja u prodaju uključuje ispitivanje s odraslim osobama između 50 i 70 godina, a sve s ciljem osiguranja dvostruke uloge ovakve sigurnosne ambalaže: i sprječavanja nekontroliranog korištenja od strane djece i istovremeno nesmetano korištenje od strane odraslih.



Izvor: Twist’n’Use the Smallest, Certified Child-Resistant Plastic Tube




- 12:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 11.02.2015.

Naši plastičari - Kemoplast

"S nama u čisti okoliš"
- slogan je kojeg je firma Kemoplast iz Poličnika odabrala jer želi naglasiti da zaštita okoliša i odgovornost za prirodnu i društvenu okolinu za njih ima posebnu vrijednost.

Poštivanje zakonodavstva, propisa, standarda, postavljanje novih normi, te poštivanje poslovne etike, kao i zaštita društvenih vrijednosti na svim područjima važna je sastavnica poslovanja Kemoplasta.

Stalnim unapređivanjem proizvodnih procesa i korištenjem novih materijala u proizvodnji asortimana prednjači u ispunjavanju najviših ekoloških normi i na taj način tržištu daju novi impuls vezano za kvalitetu proizvoda, brigu za okoliš i održivi razvoj.



Kemoplast d.o.o. Poličnik je jedna od tvrtki u sustavu Grupacije Mapis, zajedno uz tvrtke Minerva d.d. Žalec, Kovinoplastika Piskar MP d.o.o. Mengeš, Mapis d.o.o. Mengeš i M.B. Minerva d.o.o. Lučani.

Zajedno sa ostalim tvrtkama u Grupaciji tržištu nudi cjeloviti asortiman cijevnih sustava, a ujedno pokrivaju i najveće tržište. Naslijedili su dugogodišnju tradiciju, bogato iskustvo, znanje u proizvodnji i preradi plastičnih masa, a tržišni udio žele proširiti i učvrstiti kroz ulaganje u kvalitetu proizvoda i usluga, modernizaciju, specijalizaciju i povećanje prodajnog asortimana te jačanje odnosa s kupcima.

Kvaliteta i standardi

Proizvodi udovoljavaju najvišim kriterijima kvalitete. Svi proizvodi se izrađuju u skladu s Hrvatskim (HRN EN 1401-1:2000, HRN EN 12201-2:2003, HRN EN 1452-1:2001, DIN 8074:2000, DIN 8061:1994...) i Europskim normama (EN 13598-1:2003). Proizvodi su izrađeni u skladu s ISO normama.

Kvaliteta proizvoda kontinuirano se potvrđuje pri neovisnim institucijama u RH (Zagrebinspekt, ZIK) i u inozemstvu (ZAG Ljubljana, Slovenija).

Zbrinjavanje otpada

Tvrtka posjeduje najsuvremeniji sustav za pripremu poli(vinil-klorid) (PVC) mješavine, potpuno automatiziran, od prijema sirovina (silosi za PVC prah i punilo), automatskog vaganja svih aditiva, miješanja i transporta gotove mješavine iz dnevnih silosa do proizvodnih linija za PVC cijevi, s potpuno zatvorenim automatskim sustavom za otprašivanje čime u potpunosti štite svoje djelatnike i sprečavaju moguće onečišćenje okoliša oko novoizgrađene tvornice.

Posjeduju i dva stroja za reciklažu poli(vinil-klorid) (PVC) i polietilenskih (PE) cijevi od d=20 mm do d=500 mm, kao i stroj za reciklažu polipropilenskih (PP) cijevi i spojnica od d=32 mm do d=160 mm, pulverizer za poli(vinil-klorid) (PVC) regranulat te na taj način u potpunosti rješavaju zbrinjavanje otpada unutar tvrtke.


















Proizvodni program
Web: Kemoplast d.o.o. - Poličnik


- 22:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 10.02.2015.

Printaj pa vozi

Evo nam još jednog zanimljivog priloga do kuda najnovija tehnologija dopire - riječ je o 3D tisku. Uz pažljivo odabranu vrstu plastike ojačanu ugljičnim vlaknima, dobar računalni program i maštu mladih dizajnera, sve je moguće izraditi postupkom 3D tiska. Do sada smo vidjeli izradu raznih dijelova, neki dan i kuća, a sada nam evo i printanog automobila na električni pogon. Nimalo nije iznenađujuće da je ovaj automobil nastao upravo u Detriotu, koljevci američke automobilske industrije.

Jeste, nije neki vrhunski dizajn niti super aerodinamična linija, više je prikaz mogućnosti nove tehnologije koja je u stvari tek na početku svog razvoja. Mogućnosti su neslućene, a granice nesagledive.

Prvi 3D printani auto STRATI









Izvori:
Wikipedia:
Strati (automobile)
Animated flags


- 23:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.02.2015.

Nema više lupanja


NOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 81



Kako nas izvještavaju iz engleske kompanije Structural Science Composites Ltd., koristeći Scot Baderov duromer uretan akrilat proizveli su šahtove s odvodnim poklopcima koji više neće stvarati buku prilikom prelaska automobila preko njih. Naime, ovakvi šahtovi i poklopci mogu se ugrađivati i na pješačke staze odnosno pločnike, ali i na visoko opterećene autoputove.

Novi plastični šahtovi i poklopci su znatno lakši od dosadašnjih čeličnih, uz istovremeno u potpunosti zadržavanje nosivih svojstava.

Polimer koji je proizveden u engleskom pogonu Scott Badera u Wellingboroughu ima komercijalni naziv Crestapol. Materijal je nisko viskozna plastika koja se brzo stvrdnjava pri niskim temperaturama, a što omogućava vrlo kvalitetnu izradu šahtova i poklopaca.

Osim što su novi plastični poklopci lakši po težini, lakši su za ugradnju i kasniju manipulaciju, a gotovo da i nije potrebno nikakvo održavanje. Ono što je najvažnije, ne iskrivljuju se, nisu podložni temperaturnim dilatacijama i ne stvaraju buku koja je česti pratitelj čeličnih šahtova i njihovih poklopaca.







Izvori:
Plastic News:
Resin replaces steel in manhole covers
Thru Beam Covers: A new generation of composite manhole covers
Scott Bader: Innovative, Lightweight EN Approved SSC CompositeManhole and Drain Covers Use Crestapol® Acrylic RTM Resin
Animated flags


- 07:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 06.02.2015.

I kuće printaju, zar ne?

Izrada kuća postupkom 3D tiska


U posljednje vrijeme pojavljuje se sve više projekata kojima je cilj 3D tiskanjem sagraditi čitavu kuću u kojoj će netko doista stanovati, a ne da se samo demonstrira mogućnost gradnje postupkom 3D tiska na modelima većine kućica za ptice.


Amsterdamska tvrtka Dus Architects želi prva postupkom 3D tiskanja sagraditi kuću uz kanal nizozemske prijestolnice.

Kako bi bili u mogućnosti graditi (3D tiskati) čitave strukture svoje kuće, inženjeri Dus Architectsa i njihovi kolege iz još nekoliko timova drugih tvrtki, prvo su morali proizvesti adekvatni 3D printer odnosno pisač koji sam po sebi predstavlja pravi tehnološki dragulj. Printer pod nazivom KamerMaker, koji u prijevodu doslovce znači "proizvođač soba", izrađen je od "kostura" jednog brodskog kontejnera, te je dugačak 6 metara kako bi mogao udovoljiti zahtjevu proizvodnje soba prosječne veličine.

Kao građevinski materijal printer koristi plastiku i drvena vlakna, a gradnja kuće funkcionira na taj način da se prvo proizvode vanjski zidovi, potom stropovi, podovi i drugi dijelovi individualnih soba, te naposljetku namještaj koji će se u njih postavljati. Plastični materijal razvila je njemačka kemijska industrija Henkel, ne otkrivaju o kojoj je plastici riječ, već samo navode da materijal je inovativan, obnovljiv, održiv, čvrst, ugodan i lijep.

Gotovi elementi kuće će se slagati poput "puzzlea" direktno na građevinskom zemljištu, zahvaljujući posebno konstruiranim rubovima koji su napravljeni poput sustava za spajanje velikih Lego kockica, a sve će se dodatno povezivati i ojačavati čeličnim kabelima.

Svaki komad je izrađen 3D printanjem po sistemu sloj po sloj, a tim Dus Architectsa tvrdi kako je KamerMaker printer u stanju izraditi čitavu sobu u jednoj sesiji printanja.



Mladi arhitekti su ovaj projekt započeli još prije 6 godina odmah nakon što su diplomirali, a tijekom tog razdoblja morali su kompletno razviti tehnologiju, izraditi detaljne nacrte, te pribaviti sve potrebne dozvole za gradnju, što im je spadalo među najteže zadaće. Možemo si zamisliti kako bi im tek išlo kod nas da su predali zahtjev na naše Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja.

Plan tima je da do kraja ove godine završe izradu kompletne fasade svoje zgrade, dok će im do kompletnog završetka gradnje trebati još nekoliko godina.






Izvori:
Busines Insider:
The First 3D Printed House Is Coming, And The Construction Industry Will Never Be The Same
VIDI: 3D printana kuća uz kanal u Amsterdamu
www.3ders.org: 3D Print Canal House project begins
Animated flags


- 14:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.02.2015.

Recikliraj me!



Američka udruga "Keep America Beautiful" (Držimo Ameriku lijepom) vodi zanimljivu i u svakom slučaju pozitivnu eko kampanju. Mislim da je ovo pravi primjer kako pravilno djelovati, ne služeći se zabranama, izvrtanjem činjenica niti lažima.



Na žalost, naši eko aktivisti nisu na ovoj razini. Naši eko-(katastrofičari, paničari, manipulatori, populisti, teroristi - kako hoćete) još uvijek se služe izvrtanjem činjenica, prešućivanjem, greenwashingom, laganjem i plašenjem.

Kako u Americi tako i kod nas ima rijetkih izuzetaka, a ovdje želim izdvojiti iznimno pozitivan primjer Zelene liste, sada dijela ORaH-a koji su s plastičarima našli zajednički jezik o čemu je već pisano na ovom blogu u postu: Povijesna suradnja plastičara i zelenih.



A evo nam pozitivnog primjera iz Amerike:


"Želim biti klupa, recikliraj me"



Izvori:
Keep America Beatiful
Animated flags


- 14:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 04.02.2015.

Hrvatski BANANA sindrom

Poštovani čitatelji bloga, pred nama je još jedan vrijedan prilog uvaženog suradnika dr.sc. Viktora Simončiča, koji se prilično oštro osvrće na aktualni društveno - politički - gospodarski trenutak u Hrvatskoj. I opet sam dužan obrazložiti zašto ovaj iznimno zanimljiv tekst na stranicama bloga "Plastično je fantastično". Naime, problematika kojom se u ovom članku bavi doktor Simončič na kraju krajeva se vrlo direktno odražava na hrvatsko gospodarstvo, a time i na plastičarsku industriju. Zoran primjer posljedica problema koje u tekstu koji slijedi spominje dr. Simončič upravo je DINA Petrokemija, iz koje je na ovom blogu jučer objavljena serija (tužnih) fotografija. Nastavi li se u Hrvatskoj na ovakav način, i ono malo koliko toliko uspješne plastičarske industrije nestati će se, a prepustiti ćemo se preskupom uvozu i preskupom odlaganju smeća u preskupim centrima za obradu otpada. Korisni otpad, pa tako ni plastični otpad jednostavno, neće imati tko reciklirati i iskoristiti ga. A mi ćemo sve to preskupo plaćati.

Tko o čemu radnih mjesta nigdje


Piše:
dr.sc. Viktor Simončič


Trebao bih pisati o zaštiti okoliša, a misli mi uvijek lete u drugom smjeru. Bilo mi je jasno da tijekom svakog rata na površinu ispliva ono najgore u društvu. Obično ispliva, a nakon nekog vremena potone. Ne sve, ali najveći dio. Kod nas je obrnuto. Na površini je ostao najgori dio, stvorio je neprobojnu mrežu i ne dozvoljava nekim normalnima da isplivaju. Umrežili se svi. Ne samo političari. I u okolišu isplivalo najgore.

Umjesto da se bavimo razvojem i osiguranjem egzistencije za djecu, kako ne bi morala odlaziti iz zemlje, glavna tema dana je preseljenje nove Predsjednice iz jedne vile u drugu. Smanjenje troškova svog budućeg Ureda je bila jedna od važnijih tema u predizbornoj kampanji. Nije rekla možda, provjerit ću, vidjet ću što je najbolje. Ne. U trijumfalnom govoru je rekla – inzistiram! Selim u Visoku. I na tome je dobila par desetaka tisuća glasova. Presudnih par desetaka tisuća? Vlada donijela odluku da joj ispuni želju, kad odjednom onaj poznati balkanski „jok“. Prvo se javio njen mentor, predsjednik HDZ-a gospodin Karamarko i rekao kako ona to nije rekla, iako ju je i on čuo da je rekla, ali eto kad on kaže ipak nije rekla. Za njega mi je to nekako i normalno što sve zna izvaliti,pardon izjaviti. A to mu i nije više aktualna tema, kada hvata jugonostalgičare i skida zadnju crvenu zvijezdu. Valjda neće zatražiti da se skine i s Heineken piva. Još bi nam samo trebalo da se zaratimo s Holanđanima zbog crvene zvijezde.

Javio se i profesor Miroslav Tuđman. Rekao je kako je pitanje preseljenja i pitanje sigurnosti. Kao to nije znao prije, kada je buduća Predsjednica na tome dobivala glasove. Prosvijetlilo mu se eto sada. Akademik Željko Reiner je posebno ljut. Poznat je autoritet akademika u našem društvu. I on se zgraža, kako je bilo moguće da Vlada donosi odluku i ispunjava želju buduće Predsjednice, kada je to ona zatražila, a eto opet nije zatražila.

U Osijek se vratio s odsluženja zatvorske kazne gospodin Glavaš. Na trgu dernek. Skoro kao Šešelju! Mene sram. Zar nema ni malo sućuti za žrtve? Naše pravosuđe standardno, sramota. Sada će postupak ispočetka. Možda gospodin Glavaš stvarno i nije držao lijevak kada su ulijevali kiselinu u grlo jadnicima i nije baš on pucao u glavu na obali Drave. No, netko je ipak odgovoran, a on je bio jedini šef u ratnom Osijeku. Osim ako se u novom postupku ne dokaže da su to Srbi radili sami sebi. Ako se dobro sjećam nekih izvještaja sa suđenja, mislim da bi u tome mogao pomoći tadašnji gradonačelnik Osijeka gospodin Kramarić. Jest da se nije baš sjećao onoga što smo svi vidjeli na TV, ali bi se sada, nagrađen mjestima veleposlanika, mogao sjetiti kako su neki uživali u pijenju kiseline.

Nažalost, društvo smo koje i dalje tone. Da se vratim okolišu. U toku je javna rasprava oko strateške procjene utjecaja na okoliš i razvoj istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u Jadranu. To je jedan od strateških projekata ove Vlade. Prvi put od kada pamtim, a pamtim jako dugo, još sam 1980. postao docent iz predmeta „Zaštita okoline“, postupak procjene ne provodi ministarstvo nadležno za okoliš. Postupak, sadržaj procjene, a vjerujem i mjere zaštite će sam sebi propisati nadležni ministar za eksploataciju ugljikovodika, ministar Vrdoljak. Dobro znam kompetencije u Ministarstvu okoliša, uključujući i one samog ministra gospodina Zmajlovića, pa u tome neće biti većeg zla.

Inače ne gledam dokumente ovakvog tipa. U zadnjih 10 – 15 godina proizvode se ispod standarda koji je vrijedio davno prije i vrijedi i danas svugdje osim kod nas. Nekvalitetne studije, pokrivaju svojim tezgarskim autoritetom članovi Hrvatske udruge stručnjaka zaštite prirode i okoliša, s respektabilnim titulama, stečenim uglavnom 'nako, usput. Bio sam nedavno na njihovom prvom međunarodnom simpoziju. Ostao 3 sata. Nivo izlaganja i problematike na razini osnovne škole. Organiziraju drugi simpozij. Vrećica s materijalima, zbornik i olovke biti će sigurno još boljeg dizajna. Siguran sam, biti će bogatiji švedski stol. A tek vino!

Da se vratim predmetnoj procjeni. Izradila ju je tvrtka koja je osnovana u prosincu 2012.! Izradili je uglavnom biolozi i zaštitari prirode. U radu niti jedne formule, niti jednog modela kojim bi se mogao procijeniti utjecaj „najgoreg scenarija“ (e. worse case). No, opisane su sve ribe veće od 5 kg. Dani su rodovnici čak i planktona. Zna se što će sve biti s kitovima u Jadranu. Ma nije da to ne treba, treba, ali treba i ono što će biti ako se dogodi katastrofa kao u Meksičkom zaljevu. Možemo li si priuštiti takav rizik? Osobno mislim da si možemo, ali ne na osnovi ovakve studije i ne ako to propisuje ministar Vrdoljak. I sada u Jadranu navodno postoji 37 platformi za eksploataciju nafte, Jadranom prolazi godišnje 5 000 tankera, 40 – 50 milijuna tona nafte, … Samo na Mediteranu istraživanja u svojim teritorijalnim vodama provode ili planiraju provoditi Grčka, Italija, Malta, Cipar i Francuska, … Španjolska je nedavno krenula u novi ciklus istraživanja na lokacijama u blizini Balearskog i Kanarskog otočja te u Valencijskom zaljevu – dakle u neposrednoj okolini tamošnjih čuvenih turističkih središta.

Ovo sam skinuo s portala: dalmatinskiportal.hr pripremajući se za jedno popularno predavanje. Zar s tim argumentima ne bi trebao strateški projekt braniti ministar Zmajlović osobno? Mogao bi i morao iznijeti detaljne statistike o mogućim havarijama i procjenama rizika. Svojim nastupom bi morao dati sigurnost običnim građanima. I njegova nekompetentnost tjera mlade u svijet, jer kod nas ne gradimo ništa. Mislim da bi nešto na tu temu trebao reći i uvaženi akademik Željko Reiner, kada govori da nam mladi odlaze u svijet. I njegova riječ bi se trebala čuti ovdje, a ne samo kod preseljenja, ta nije on špediter. Inače gospodina Reinera poznajem osobno i cijenim ga kao stručnjaka. Ovdje ga koristim više kao paradigmu za akademsku zajednicu i političare.

Siguran sam da će se netko dosjetiti referenduma, na kojem će svi biti protiv. Kod nas političari, akademska zajednica i mediji slave poznati „sindrom BANANA“Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anythingne gradi ništa, nikada i nigdje! A bez građenja kod nas, mladi idu tamo gdje se gradi. I koga sve to briga.

Problem je u kompetencijama. Na bilo koji argument protiv nema niti jednog argumenta za neku stratešku investiciju. Strateška investicija je bila i ona vezana za termoelektranu na ugljen u Luci Ploče. Pobijedili oni protiv. Kao izjasnio se narod i sada smo svi protiv. A gdje je bila Vlada s kampanjom ZA! Da li ste čuli nekoga da kaže postoji niz razloga zašto trebamo termoelektranu. Evo samo nekih argumenata: nemamo dovoljno vlastite energije, u svijetu se preko 90 % energije proizvodi iz fosilnih goriva, potrošnja energije iz ugljena po stanovniku raste, termoelektrane na ugljen imaju najrazvijenije države svijeta, utjecaj na okoliš je zanemariv, … Sprema se i referendum protiv TE Plomin na ugljen. Sreća da je propao referendum protiv golfa na Srđu. Nije da sam ja baš „golfer“, ali na svijetu ima skoro 36 000 golf igrališta, od toga 480 u Švedskoj, 680 u Njemačkoj, 550 u Francuskoj, … Po mojoj „ne golferskoj logici“ možda bi moglo i kod nas pokoje igralište?

Opet samo kao paradigma. Nedavno sam se javio uvaženom novinaru Đuri Tomljenoviću, na njegov komentar u emisiji Turistička klasa. Održao je hvalospjev za „uspjeh“ referenduma protiv izgradnje TE u Pločama. Turizma radi sam mu napisao: Kada smo nedavno posjetili njemačku luku Warnemuende, turistički djelatnici su ponudili obilazak luke malim brodom. Znate što su nam pokazivali i čime su se hvalili? Industrijom! Govorili su ovdje radimo ovo, a tamo ono. Tamo dalje je TE na ugljen, kapaciteta milijun tona uvoznog ugljena godišnje. 100 m dalje, na drugoj strani su bile pješčane plaže, s onim poznatim košarama protiv vjetra. Turista i van sezone kao da je ljeto. Što mislite da oni ne bi znali za opasnosti iz TE, da ih ima na način kako se to pokazuje kod nas? Nije mi odgovorio.

Kod nas vlada kultura autoriteta položaja, pa oni koji misle da su kao gore uglavnom ne odgovaraju. Na dopise odgovara još uvijek aktualni Predsjednik Josipović i uvažena zastupnica Mirela Holy. Ostali „jok“. Problemi s „kinderstube“. Moram priznati i bivša predsjednica vlade gospođa Jadranka Kosor je natjerala ministricu Marinu Matulović Dropulić da odgovori na dopise.

Godinama upozoravam na štetnost koncepta postupanja s otpadom kako je planiran na „Marišćini“ (Rijeka) i na „Kaštjunu“ (Pula). Nažalost bez reakcija. Kada je udruga „Krizni Ekostožer Marišćina“ zatražila mišljenje o usklađenosti tehnologije na Marišćini s propisima EU onda je iz EU stigao odgovor da ta tehnologija nije u saldu s EU propisima. No, onda je reagiralo nadležno Ministarstvo i upozorilo da tehnologiju financira EU. Odmah je došao odgovor na raniji odgovor, kako onaj prvi odgovor ne vrijedi, jer eto ne bi se smjelo dovesti u pitanje projekt, … Ne mogu se oteti dojmu da se radi o sprezi između niza interesno povezanih partnera, od nadležnih domaćih tijela, preko međunarodnih eksperata i tvrtki, sve do tijela koje unutar EU odobravaju projekte, čak s intencijom „no pasaran“ za hrvatsko znanje i tehnologije.

Ne samo na tu činjenicu upozoravao sam sve do EU. Nije bilo reakcije. Jučer sam poslao mail predsjedniku EU gospodinu Jean-Cloude Junkeru, predsjedniku vlade Zoranu Milanoviću i ministru Mihaelu Zmajloviću (njima dvojici opetovano!), DORH-u (drugi puta) i OLAFU (agencija EU slična našem državnom odvjetništvu – prvi puta).

Morao sam još jednom odkukurikati, bez obzira da li će svanuti. Naime, upravo je raspisan natječaj za istu tehnologiju. Natječaj za RCGO „Piškornica“ je objavljen na sam Badnjak, na način da se onemogućuje natjecanje ijednoj drugoj tehnologiji, kao da je vrijeme unatrag zadnjih 10 - 15 godina stalo.

Niz indicija ukazuje na to da se radi o, u najmanju ruku nekorektnom postupanju Ministarstva. Kako bi nova strategija postupanja s otpadom za period 2015. – 2021. mogla pokazati svu apsurdnost tehnologije koju spominjem, nadležno Ministarstvo je na brzinu, također preko novogodišnjih praznika, predložilo promjenu postojeće strategije i to samo za 2015. Izmjene bez potrebnih analiza, bez ocjene konačnog troška za korisnike. Razlog navodno leži u činjenici da se isti koncept želi predlagati za financiranje od strane EU, i žuri se s ispunjavanjem rokova. Evo i ja „BANANA“. I ja protiv. Da, ali samo kada se gradi nikada viđeno. Za viđeno sam uvijek ZA!

Vjerujem da „nikada viđeno“ više ne prolazi, ali nikada se ne zna. Uz ovakvu akademsku zajednicu, stručnjake „tezgaraše“, „BANANA“ medije sve je moguće. Kako spriječiti odlazak mladih kada svi lažu i mažu i kada kompetencije nema niti u tragovima? Možda teme preseljenja nisu loše kao neka vrsta poticanja kolektivne amnezije. A onda može i dernek za sumpornu kiselinu. Samo do kada?

I pada mi na pamet vic kojeg mi je ispričao moj Tata u vrijeme iza onog rata. Na pitanje kako je u socijalizmu, odgovor je bio kao u Raju. Hodamo goli i bosi, a oko nas zvijezde. Ako smo preživjeli rat valjda ćemo i socijalizam. I nekako se preživjelo, zar ne?

Brine me hoćemo li moći preživjeti kapitalizam, ovakvog oblika? Neke države hoće, ali nisam siguran za nas. Mislim da bi se i mi mogli uskoro osjećati kao u Raju, samo oko nas neće biti zvijezda, jer će biti zabranjene od strane raznih Karamarka. Ona crvena zvijezda na Heineken - pivu neće smetati, jer raja neće imati ni za pivo, a bogate i tako nikada nije smetala nijedna ideologija, niti jedan simbol. Njihova ideologija novca i nezasitne halapljivosti je vanzemaljska.


- 17:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 03.02.2015.

Od PET plastenke do tkanine

Na ovom blogu bilo je u nekoliko navrata riječi kako se reciklira plastika poliamid (PA) odnosno najlon i poli(etilen-teraftalat) (PET), ta kako se od tih reciklata izrađuju niti za tkanje tkanina.

Kaže se da slika govori tisuću riječi, a ja dodajem da film govori tisuću slika. Evo video prikaza cijelog procesa recikliranja PET plastenki i proizvodnje niti za tkanje.




A od dobivene pređe izrađuju se brojni proizvodi:



Za ove tople jakne potrebno je 40 PET plastenki





Izvori:
Youtube:
Recycling Empty Plastic Bottles
NAPCOR: End-use products
Polartec: Polartec Announces 2012 European APEX Design Award Winners


- 22:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.02.2015.

Naši plastičari - DINA

- očima umjetnika fotografije 1




Foto: Diana Sokolić


Foto: Diana Sokolić


Foto: Diana Sokolić


Foto: Diana Sokolić


Foto: Diana Sokolić


Foto: Dragan Nišler


Foto: Dragan Nišler


Foto: Marko Kadija


Foto: Marko Kadija


Foto: Nikica Karas


Foto: Nikica Karas


Foto: Robert Šćapec


Foto: Robert Šćapec


- 21:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.02.2015.

NEWSLETTER 26



NEWSLETTER 26



Poštovani,
pred Vama je redovni NEWSLETTER bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO za mjesec siječanj.


Siječanj - mjesec uobičajenih aktivnosti na blogu, objavljeno je 29 postova. Evo pregleda objavljenih članaka tijekom prosinca na blogu Plastično je fantastično (klikom na naslov, otvoriti će se povezana web stranica članka):



02.01. - NEWSLETTER 25 - Pregled objavljenih članaka na blogu tijekom prosinca.
03.01. - Plastične vijesti 78 - Kad je ambalaža skuplja od sadržaja - Vjerojatno ste se susreli i u svojim domaćinstvima koristili začine u pakiranjima koji su ujedno bili i mlinovi koji su svježe smljeveni začin dodavali jelima. Najčešće su to bili posebni uređaji, mlinci izrađeni od metala, stakla i drveta. Naravno, razvoj novih vrsta plastike i primjena novijih tehnologija prerade omogućili su izradu takve ambalaže upravo od plastike, koja je bila i ambalaža i ujedno mlinac za začine, a najnovija rješenja plastičara omogućavaju da ta ambalaža bude jeftinija od sadržaja.
04.01. - Violine od ugljičnih vlakana zamjenjuju drvene - Međunarodni solist i profesor Reinhard Latzka na Sveučilištu u Beču smatra kako su Ricci Carbon violine izrađene od plastike ojačane ugljičnim vlaknima apsolutni iskorak u proizvodnji zvuka u odnosu na slične proizvode koji su trenutno na tržištu.
05.01. - I opet su vrećice krive? - Foto prilog primljen od čitatelja koji u popratnom tekstu kaže: "Uredno zavezana vrećica na drvetu na Aveniji SR Njemačke, preko puta Konzuma u Sopotu. Snimljeno 4. siječnja 2015. u 13 sati. Sad će to "zeleni" razaslati po svim portalima i društvenim mrežama i skupljati bodove."
06.01. - Dallas uveo namet na vrećice - Nakon što je dvadesetak gradova širom Sjedinjenih Američkih Država uvelo neki oblik ograničenja potrošnje jednokratnih plastičnih vrećica, tome se uvođenjem naknade od 5 $ centi (oko 28 lipa) pridružuje od početka ove godine i Dallas. Ovom mjerom želi se potaknuti korištenje višekratnih vrećica, ali ipak, brojna istraživanja potvrđuju da će ova mjera negativno završiti po Dallas i njegove stanovnike.
07.01. - Naši plastičari - Poli-Mix - Predstavljanje tvrtke "Poli-Mix" koja na moderniziranom strojni parku i prelaskom na visokotlačnu tehnologiju proizvodnje poliuretanskih pjena. razvija novi proizvodni programi. U mogućnosti realizirati najzahtjevnije projekte s poliuretanom, prvenstveno zbog činjenice da sami razvijaju formulacije za poliuretanske pjene, od baznih sirovina do gotovog proizvoda.
08.01. - Na marginama plastičnog foto natječaja koji to nije - Alemka Goleš - Nastavlja se (povremena) objava fotografija s tematikom plastike i plastičnih proizvoda oko nas u svakodnevnom životu, a primljenih od sudionika prošlogodišnjeg foto natječaja, kolegica i kolega blogera kao i suradnika bloga Plastično je fantastično.
09.01. - BPA siguran u ambalaži hrane - Najnovija sigurnosna procjena američke Agencije za sigurnost hrane i ljekova (US Food and Drug Administration - FDA) o korištenju bisfenola A (BPA) u ambalaži koja dolazi u kontakt s hranom, dakle ambalaži za hranu, zaključila je da je korištenje BPA na sadašnjim odobrenim razinama - sigurno.
10.01. - Hrvatska proizvodnja plastike i gume u stalnom rastu - Industrija plastike i gume jedna je od rijetkih gospodarskih djelatnosti koja u Hrvatskoj kontinuirano iz godine u godinu bilježi rast proizvodnje i izvoza. Iznimka su samo 2009. i 2010. godina, što je posljedica gospodarske krize, no u 2011. kriza je prebrođena te je ponovno evidentiran rast. Naime proizvodnja polugotovih i gotovih proizvoda od plastike i gume u 2013. godini iznosila je 115.403 t, dok je 1998. godine iznosila samo 69.898 t, što znači da je u međuvremenu ostvaren rast od 65 %.
11.01. - Blogerska suradnja - Malo ti malo ja - Poetična plastika - Šaljiva poezija na temu plastike.
12.01. - Nerealno pojednostavljivanje - Udruženje plastičara Europe PlasticsEurope ocjenjuje da je izvještaj francuskih vlasti o alternativama bisfenolu A (BPA) "nerealno pojednostavljivanje". BPA je u Francuskoj zabranjen od 1. siječnja 2015. godine u ambalaži za hranu.
13.01. - Nerealne usporedbe - 10. siječnja 2015. prenesena je vijest s portala HGK: Hrvatska proizvodnja plastike i gume u stalnom rastu. Isti članak s istim izvorom podataka prenijelo je i više dnevnih novina. Glasnogovornik Društva za plastiku i gumu prof.dr.sc. Igor Čatić reagirao je na navedene podatke i njegovo reagiranje preneseno je u cijelosti.
14.01. - ABS … ili akrilonitril / butadien / stirenska plastika - ABS je širokoprimjenjivi plastomer koja se dobiva polimerizacijom stirena i akrilonitrila uz prisutnost polibutadiena. Udjeli pojedinih monomera u tom procesu polimerizacije mogu se kretati od 15 do 35 % akrilonitrila, 5 do 30 % butadiena i 40 do 50 % stirena. Polimerizacijom se dobivaju dugački molekulski lanci polibutadiena koji je umrežen s kratkim molekulskim lancima poli(stiren-ko-akrilonitrila). Od ove se plastike izrađuju LEGO kockice.
15.01. - Plastične vijesti 79 - Bioizvorni polikarbonat - Mitsubishi Chemical Corp. izvjestio je da je razvio polikarbonat (PC) na bioosnovi. Durabio, kako je komercijalni naziv ovog bioizvornog polikarbonata (PC) zasniva se na izosorbidu (heterocikličkom organskom spoju koji se dobiva od glukoze) koji je u ovom procesu dobivanja polikarbonata zamijenio kontroverzni bisfenol A (BPA). Izosorbid se dobiva od glukoze, najrasprostranjenijeg monosaharida u prirodi.
16.01. - I plastika je zaslužna uspjehu + video prilog - Poznat je svjetski uspjeh mladog inovatora i konstruktora automobila Mate Rimca koji u Svetoj Nedjelji, na putu od Zagreba prema Bregani izrađuje vrhunske i super skupe automobile, samo po narudžbi. Radi se o svjetskom uspjehu automobila na električni pogon Concept One. Da bi se postigao takav uspjeh nužan je iznimno snažan motor i lagana konstrukcija. Ta se konstrukcija sastoji od aluminijskog okvira i postolja te plastične karoserije, odnosno karoserije od plastike ojačane ugljičnim vlaknima (CFRP).
17.01. - PVC cijevi - Poznata je široka primjena plastičnih cijevi izrađenih od poli(vinil-klorida) (PVC)-a pogotovo u građevinarstvu - kako u kućnim instalacijama (u pravilu odvodne instalacije) tako i infrastrukturnim građevinama kao što su veliki vodovodi, kanalizacijski sustavi, sustavi odvoda, pročišćavanja i obrade otpadnih voda. Ovom prilikom čitateljima bloga dan je prikaz opreme i načina proizvodnje PVC cijevi vrlo velikog promjena (do 2,5 m).
18.01. - Trorječnik polimerstva - Predstavljanje ERPOHEN - Trorječnik polimerstva: hrvatsko-englesko-njemački - autora Igora i Ranke Čatić. Riječ je o elektroničkom rječniku (CD-inačica) opsega oko 540 autorskih kartica koji sadržava 12 394 hrvatskih, 21 446 engleskih i 27 986 njemačkih istoznačnica, što znači da je za preporučene hrvatske nazive često ponuđeno više engleskih i njemačkih naziva. Treba spomenuti da je projekt ERPOHEN prihvatila i djelomično financirala Hrvatska zaklada za znanost u sklopu programa Hrvatskoga instituta za jezik i jezikoslovlje STRUNA, a istraživači su, uz autore, bili mr. sc. Ana Rogić i mr. sc. Maja Rujnić-Sokele. Stručni recenzenti su dr. sc. Nenad Cvjetičanin i dr. sc. Đurđica Španiček. Recenzentica i lektorica za hrvatski jezik prof. dr. sc. Marija Znika bila je autorima dugi niz godina savjetnica u izboru najprikladnijega hrvatskog naziva.
19.01. - Tko je kriv? - Foto prilog prenesen s portala Dalmacija News, uz komentar autora bloga.
20.01. - Jednostavno, jeftino, praktično i plastično - foto prilog - U medijima smo imali prilike vidjeti da je Papa Franjo bio u posjetu Jugoistočnoj Aziji, a na Filipinima u Manili održao misu pred do sada najvećim brojem vjernika - neki mediji javljaju da je bilo više od 7 milijuna Filipinaca. Na žalost, vremenske neprilike, tajfuni, neprestana kiša pokvarili su ovaj lijepi vjerski doživljaj. Ali da sve ne bude tako mokro, eto, pripomogla je plastika - jednostavne, jeftine, praktične i plastične kabanice.
21.01. - Je li Europa spremna za naplatu vrećica? - Poznato je i sada je i službeno, europsko gospodarstvo i europski potrošači trebaju se pripremiti za uvođenje naknada na plastične vrećice odnosno drugih mjera koje će dovesti do smanjenja potrošnje istih. Međutim, što nam to donosi i čime sve će rezultirati?
22.01. - Novca ima za bogate - Vlada RH, preciznije njezino Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP) ima novaca da podupire dobrostojeće i poznate (u svakodnevnom hrvatskom celebrities). Međutim nema već drugu godinu zaredom novaca za znanstveni projekt od najveće nacionale važnosti, Strunu (terminološka baza hrvatskoga strukovnog nazivlja) - komentar je prof.dr.sc. Igora Čatića koji se prenosi u cijelosti.
23.01. - Eto, što su ti predrasude - Uredništvo Blog.hr-a na naslovnici bloga - u rubrici Vijesti s bloga objavilo je post s ovog bloga "Je li Europa spremna za naplatu vrećica?". Međutim, svoju najavu ilustriralo je fotografijom razbacanih vrećica po livadi, i na taj način odabrali fotografiju koja nema veze s tekstom posta, a jasno odražava (na žalost krivi) stav uredništva.
24.01. - Kome vjerovati? - Danas se na internetu može naći ogroman broj informacija. Postavlja se pitanje: kome vjerovati? A dilema je predstavljena preko aktualnog primjera više izvora informacija o kemikaliji koja je dosta zastupljena na ovom blogu, ali i u našim životima. Radi se o bisfenolu A (BPA) kemikaliji koja se koristi u proizvodnji polikarbonata (PC) kao i u proizvodnji premaza kojim se premazuju unutrašnje stijenke limenki i poklopaca staklenki, kako bi se spriječio kontakt metala i sadržaja, a i time stvaranje otrovnih spojeva koji mogu nastati između metala i sadržaja limenki.
25.01. - Životni ciklus vrećica - video prilog - Jedno od najvažnijih analiza o trgovačkim vrećicama koje daje stvarnu sliku ukupnog ekološkog utjecaja vrećica na okoliš je LCA (Life Cycle Assesment) (Procjena životnog ciklusa). Strojarski fakultet Sveučilišta u Ljubljani proveo je istraživanje: Životni ciklus trgovačkih vrećica, a voditelj tog istraživanja bio je dr.sc. Mitja Mori, docent na Katedri za energijsko strojarstvo. U članku je dan video prikaz njegovog predavanja o navedenom istraživanju.
26.01. - Plastični električni autobus - Mađarska kompanija Evopro Holding Zrt trebala bi postati prva svjetska kompanija koja će proizvesti i na tržište plasirati plastični električni autobus, komercijalnog naziva Modulos.
27.01. - Naši plastičari - Kvarnerplastika - Prerdstavljanje riječke tvrtke Kvarnerplastika d.o.o. koja se bavi proizvodnjom čamaca i brodica od stakloplastike.
28.01. - Kinezi pooštravaju zabranu - U kineskoj sjeveroistočnoj pokrajini Jilin uvedena je dodatna zabrana nerazgradljivih plastičnih vrećica kao i jednokratnih plastičnih predmeta posluživanje hrane (pribor, čaše, tanjuri i zdjelice). Kina je još 2008. godine zabranila jednokratne plastične vrećice, međutim ta mjera se vrlo malo poštuje, pa su u ovoj pokrajini odlučili "pojačati" ovu zabranu. I ovaj puta se čak i u dalekoj kineskoj pokrajini pokazuje da zabrane jednokratnih plastičnih vrećica kao i ostalih jednokratnih plastičnih proizvoda nemaju nikakvu eko pozadinu, već su vođene direktno ekonomskim i lokalnim proizvodnim razlozima, baš kao i europska Direktiva o ograničavanju potrošnje tankih plastičnih vrećica.
29.01. - Činjenicama protiv mitova - Papirnate vs. plastične vrećice - Usporedni prikaz za 1000 papirnatih i plastičnih vrećica - koliko u teške, koja im je cijena, koliki su troškovi proizvodnje i koliki su utjecaju na okoliš.
31.01. - Fleksibilna ambalaža - Njemačka tvrtka koja se bavi istraživanjem tržišta različitih industrija Ceresana izradila je studiju koja pokazuje da će europsko tržište fleksibilne ambalaže do 2021. dosegnuti volumen od oko 19,2 milijuna tona.


ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA:

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 1 (Europa):
Nisu zabilježene promjene u ovom dijelu svijeta, osim zadnjeg dana listopada kada je Europska komisija usvojila Direktivu o ograničavanju potrošnje tankih plastičnih vrećica u EU, a o čemu će biti više riječi u sljedećim izmjenama ovog priloga.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 2 (Amerika):
Nisu zabilježene promjene u ovom dijelu svijeta.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 18.

ZABRANE PLASTIČNIH VREĆICA 3 (Afrika, Azija, Australija):
Nisu zabilježene promjene u ovom dijelu svijeta.
- Zadnja obnova podataka: 30. rujna 2014. - 15:00 - revizija 6.


IZ POVIJESTI BLOGA:

Podsjećam čitatelje ovog newslettera i bloga na neke zanimljivije stare postove objavljene na blogu:
15.02.2012. - Korištenjem plastike značajno štedimo energiju - Studija austrijskog instituta Denkstatt, objavljena u lipnju 2010. godina po prvi puta obuhvatila je analizu utjecaja na okoliš 173 plastična proizvoda kroz cijeli njihov životni ciklus. Rezultati studije vrlo su zanimljivi, a prezentirani su i u Europskom parlamentu, a pobudili su veliko zanimanje u svjetskoj znanstvenoj zajednici. Istraživači iz Denkstatta - konzultantskog instituta za održivi razvoj predočili su do sada najjasniju sliku o emisijama CO2 plastičnih proizvoda i proizvoda izrađenih od alternativnih materijala i njihovu ulogu u klimatskim promjenama.

Evo toliko o novostima s bloga PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

S nadom da će Vas teme zanimati te da ćete naći nove i korisne informacije o plastici, a veselila bi me i suradnja, srdačno Vas pozdravljam do idućeg broja NEWSLETTER-a PLASTIČNO JE FANTASTIČNO.

Vaš Plastik / Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično




- 18:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se