Plastično je fantastično

Europa, ali i cijeli svijet, različitim tempom, različitim načinima i različitim uspjehom teži ka rješavanju otpada. Ne samo zato što je tog otpada previše, što zauzimamo, onečišćujemo pa i zagađujemo koristan ljudski prostor, naš okoliš, već i zbog toga što se iz tog otpada kasnijim sustavom recikliranja isti taj otpad može iskoristiti kao vrijedna sirovina čime se štede i prirodni resursi i energija.

Na žalost, neuspješni sustavi prikupljanja otpada s ciljem recikliranja otpada odražavaju se na razne načine borbi protiv nekog otpadnog materijala ili otpadnog proizvoda, pa dolazimo i do odluka o zabranama nekog proizvoda ne bi li se smanjio otpad. Zoran primjer su nam plastične vrećice i općeniti plastična ambalaža. Nikada nikakve zabrane nisu posljedično riješile neki problem, samo su ga prikrile ili čak povećale. Ali, za naći i primijeniti prava rješenja treba znanje, struka, malo zdrave pameti i poštenja.

Stoga sam zamolio svjetskog eksperta na ovom području dr. sc. Viktora Simončiča da za čitatelje bloga pripremi jedan post u kojem će prikazati svoje viđenje ove problematike i dati nam na razmišljanje kako to primijeniti kod sebe, čemu se zalagati kao odgovorno građani u svojim sredinama.

Tko je dr.sc. Viktor Simončič?

Viktor Simončič rođen je u Ljubljani 1948. g. Nakon završenog studija na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, doktorirao je 1976. g. na Fakultetu kemijskog inženjerstva, Sveučilišta u Karlsruheu, Njemačka. Zaštitom okoliša profesionalno se bavi od kraja sedamdesetih. U profesionalnoj karijeri radio je na istraživanjima, nastavi na više sveučilišta, u industriji, bio je pomoćnik ministra u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja RH, v.d. direktora Državne uprave za zaštitu okoliša RH i savjetnik vlade u Ministarstvu za prostor in okolje Republike Slovenije, svjetski ekološki ekspert i savjetnik Svjetske banke. Radi kao samostalni savjetnik za mnoge domaće i europske projekte. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova, autor je i koautor više knjiga i publikacija. Aktivan je i u radu nevladine scene.

Društvo umanjene vrijednosti

Da situacija na ovom području nije nimalo sjajna, pa čak ni prihvatljiva u ovom trenutku u Lijepoj našoj, dr.sc. Viktor Simončič opisao je u svojoj knjizi: Društvo umanjene vrijednosti koja je već predstavljena na ovom blogu, a ja je osobno preporučam. Vrijedan izvor odakle svaki građanin lijepe naše može vidjeti kako ne treba postupati s otpadom i kako ne treba uspostavljati sustave prikupljanja.

Kako prikupljati komunalni otpad?

Prije nekoliko desetaka godina, razvijeni nisu u komunalnom otpadu prepoznali samo problem, već i djelomično rješenje problema, na način da se iskoristite korisni dijelovi komunalnog otpada. Radi se o svim vrstama papira, plastike, odjeće, bio razgradivom materijalu, metalima i kućanskim aparatima. Tada nije postojala druga tehnička mogućnost, već samo ona da se na izvoru prikupe što čišći pojedini tokovi. Tada je uveden sistem prikupljanja u različitim posudama. Takve posude se moraju odvojeno prazniti i odvojeno odvoziti na mjesto prerade ili korištenja.





No, kako god se stanovnici trudili da razvrstavaju otpad na mjestu nastanka, da već iz svojih domaćinstava u posude/kante donose odvojeno donose razne materijale, u kantama često završava i ono što se ne bi željelo.

Zato je i nakon odvojenog prikupljanja na izvoru uvijek potrebno obaviti sortiranje, gdje se iz nekog toka materijala, u kojem npr. ima najviše papira mora, uglavnom ručno izdvojiti neko komad plastike, metala ili nečeg drugog.





Onda se netko dosjetio i rekao, kada se već mora sortirati, zašto sav korisni dio otpada ne bi prikupili u jednu posudu, i onda iz smjese korisnih materijala izdvajali svakog posebno. Na taj način se smanjuje trošak odvojenog sakupljanja, a posebno transporta. Mora se priznati, to je lakše i ugodnije i za stanovnike, jer ne moraju iz kuće izlaziti sa 5-6 vrećica, već samo s jednom ili dvije. I izmišljen je način prikupljanja, posebno otpadne ambalaže, u jednoj vreći ili jednoj posudi za sav korisni dio otpada.



Takav način se počeo intenzivno primjenjivati, ali prvenstveno tamo gdje prvotni sistem izdvajanja na izvoru još nije zaživio. Gdje se uspješno primjenjuje desetljećima, tamo je razvijen niz malih gospodarskih inicijativa i teško je da bi, osim uštede u transportu, način sakupljanja u jednu vreću ili posudu imao koristi. Dapače, možda i veću štetu za mnoge male prerađivače sakupljenih sekundarnih sirovina.



I kako sve napreduje, tako je nedavno razvijena tehnologija koja omogućuje razdvajanje sirovina, uključujući i bio otpad iz jedne posude. Otpad se skuplja kao i do sada, ne povećava se broj različitih posuda niti broj kamiona na ulicama. Da o ugodnostima građanima ni ne govorimo!



Mudri slijede sada ovakav sistem. Uz velike uštede i ugodnost za građane, doprinosi se i zaštiti okoliša, uključujući posebno smanjenje štetnih emisija u zrak koje izazivaju klimatske promjene.

Nažalost, na nesreću nas običnih građana, oni manje mudri, kojima je znanje stalo na ranim 70-im, ili oni koji nikada nisu imali znanja i dalje misle kako treba razdvajati u što više posuda. Ministar Zmajlović se hvali kako će kupovinom kanti riješiti sve probleme, a gradonačelnik Zagreba gospodin Bandić se hvali kako će njegovi sugrađani razdvajati otpad u 6 posuda. 4 ili 5 je premalo za Zagreb, zar ne? Kako će sada tih 5-6 kanti stajati na Jelačić placu, Ilici ili na Zrinjevcu? Kako na Riječkoj rivi, Prokurativama ili na Stradunu? Kako u Špišićbukovici, Biskupiji ili Fažani? A kako će biti uzbudljivo stanovnicima kada će gledati 5-6 puta više vozila za prijevoz otpada, pogotovo u ljetnim mjesecima na Jadranu! Treba samo pronaći odgovarajuću boju posuda i dobar slogan i mi ćemo „durati“ i dalje! Znaju oni što smo mi sve u stanju podnijeti, pa većina od nas također ne ući, zar ne?

Viktor Simončič