nedjelja, 17.02.2008.
Blasphemous Rumours
.
.
.
neki dan, u nekakvom razgovoru došlo je do teme o dragim osobama.
mislim i mislim, i onda kažem da sam najdraže osobe s kojima sam uopće u kontaktu upoznala online. što je tu čudno? s obzirom na vrijeme u kojem živimo, na obveze i sve ostalo, net je jedan od opcija komunikacije sa drugim ljudima, da ne kažem istomišljenicima. jer oni su puno više od toga.
neću nabrajati jer bi popis bio i više nego dugačak, ne govorim samo o Forumu već i o svim ostalim siteovima na kojima se može naći moje ime (nick, op.a.)
sada... ime ili nick, pitanje je sad. dođe mi na isto.
da, da, fotke su moje - to je najčešće pitanje i ne, online treninge i upuštanje u online bdsm veze ne podržavam. čak naprotiv, apsurdno mi je to da se upuštam u vezu na tom nivou a da ne mogu dodirnuti, bilo rukom ili bičem, naježenu kožu malog stvora.
.
.
.
malo o savjesti, bdsmu, moralu i normama.
u prenesenom značenju, ingeniozna raspra sa samom sobom.
savjest je po menzeru instinkt koji se prema moralnim zakonima donosi sud o sebi samome. no da li je uistinu tako? s obzirom da je ipak bdsm u pitanju, ne bih se složila s tom teorijom. ili činjenicom, kako bi me autor ispravio. sva sreća što ga više nema, pa me ne može ispravljati. crnjak. po drugoj teoriji, savjest je moralni sud o sebi kao o konkretnom etičkom subjektu. ovo potonje mi se više sviđa. zašto? jer ne postoji riječ "zakon". kakav moralni zakon? postoji deset zapovijedi koja su u skladu sa moralnošću - ne ubij, ne laži, ne kradi i tako dalje - zar je to potrebno dvaput spominjati? smatram da nije. savjest - ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi? bit će da je tako nekako, u praktičnom, jednostavnom dijelu van konteksta bdsma, u bdsmu je ipak nešto kompliciranije s obzirom da se tu u cijelu sliku upliće i bol kao neizostavni element.
a bdsm - nemam adekvatne riječi za opisati ga. nemam dovoljno veliki fond riječi za to. bdsm je umjetnost. umjetnost boli, predanosti iljubavi. ja vidim ljubav u svemu. u udarcu bičem, u poljupcu na vrhu štikle, u šamaru, prodiranju strapa u analni otvor i u proba danju kože milijunima igala svih boja i veličina. vidim ljubav u opetovanom treningu discipline, poput klečanja na soli ili nipple torturingu do iznemoglosti.
a moral - neki će spomenuti, tek ovlaš, kakve veze imaju moralnost i bdsm. možda će te sitne dušice reći da mi, koji smo into lifestyle, da nismo moralni. kako ne? zašto ne bi bili? možda zato jer imamo širi spektar, širi pogled na seksualnost itself nismo moralni? ja jesam moralna osoba. i družim sa isključivo sa moralnima. zašto? jer se dobro osjećam u njihovom društvu, bilo realnom ili virtualnom - premda to, po gorenavedenom principu - dođe na isto. no opet, moral i moralnost imaju dvije različite definicije, zar ne? moral bi po tome bio konkretni oblik ljudske slobode normiran određenim kodeksom ponašanja i djelovanja, a moralnost je načelo ili skup načela koji moralu daje obrazloženje i opravdanje. moral u bdsmu je ono što zovemo SSC. to je vrhovni zakon i od njega nema odstupanja ni milimetra. to su norme o kojima i govorim. koga bi smatrali dovoljno moralno kompetentnim da bi se držali tog načela? prvo svoju savjest. postavlja se pitanje - da si na njegovom/njenom mjestu - da li bi isto postupio/la? naravno, u bdsm kontekstu. dakle, formula bi izgledala moral i savjest sa bdsmom u nazivniku.
zakomplicirala sam ga, zar ne?
no tek sam počela...
.
.
.
