petak, 15.05.2015.

Rez ili...tijelo zna sve

Puno sam pisala o rezovima i rezala sam mnogo.
kosu, tugu,mnoge riječi...
Mnogi koje sam strašno voljela izrezali su mene. Iz života.
O nekom sam pisala mnogo, o nekoj nisam mogla napisati niti slova.
Ili su nestale sve riječi, činile se previše jednostavne, potrošne i izlizane za takvo što.

Pa sam šutke držala u sebi sve te rezove, pokušavajući naći neki objašnjivi razlog zašto je svemir odlučio tako
Za neke za koje sam mislila da ćemo biti friends forever, ispalo je ponovo da je život posve nepredvidiv i zaboljelo me gadno.
Osjećam još svaki puta prije kiše, s vjetrom, taj rez koji mi govori da više nikada ne mislim, da ne mislim bilo što...

A onda je tijelo pokazalo da zna, koliko god mu govorila da pojma nema i da ću ga prevariti, samo dok zaspi i zatvori oči.
Pa je jedna mala kvržica, sasvim bezazlena , postala mjesto budućega reza.
Onog pravog, bez simbolike i metafora.

Jer je poput moje šutnje i svih tih rezova, koji su se nakupljali dugo, narasla da mi kaže...
Stani i zavrišti.
Znam da te boli jako.
Ajde vrisni već jednom..
Ti nisi šutnja, ti si glas, riječ, mnogo riječi, ti si vrisak...

Tijelo zna i pamti, bolje nego najoštriji um, bolje nego sve silne uspomene u glavi i srcu i svi oni ožiljci koji ostaju na paučinastom mjestu duše
Tijelo ne možeš prevariti, jer kada ga dodirneš, tek tada, postaješ svjestan sve prašine koja se nakupljala
Pa se sjetih, koliko sam samo nepravedna bila prema njemu, prema svakoj svojoj dodirljivoj stanici.
Prema onom itekako opipljivom, osjetljivom na dodir, krhkom i nježnom..
tijelu...

Pa sam zavrištala glasno i obećala mu da ćemo biti, jer moramo biti...friends forever
I nema druge, nema izbora, niti izgovora, jer mu ne dam, da se preda, da se poda, da bude pokoreno i slabo
Jer znam da će izdržati i taj rez i sve ostale nepopustljive borbe, samo kada mu poklonim dodir vode i sunca, lelujanje vjetra i dodir zemlje, koji liječi..
I ne pristajem na ništa manje...

I obećajem mu da ću se brinuti o njemu kao što se majka brine o malom djetetu i biti najnježnija prema svakoj kosti i stanici
Jer su moje...samo moje...

- 19:47 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve moje metamorfoze

Virtualni susreti

Čitam...

Izvorni život
Tessa
Cistiliste
Love to read
Šašava mamica
Sredovječni udovac
Marchelina
Vidrin smijeh
Neverin
sunce na prozoru
sajam taštine
viviana
Bezšećera. Hvala.
Odsutnost matične ploče
Wall
Sa dva prsta po tipkovnici
Vesper
crna kraljica
Toni
Lido
sdrugestrane
Ed Hunter
twirl
......

Volim...

Kćeri
Prirodu
čitanje
pisanje
film
glazba
Daisies Pictures, Images and Photos

mail adresa



jelic.maya@gmail.com

l Pictures, Images and Photos

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se