Međugorski glas

25.10.2010., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. listopada 2010. godine

Vijenac molitava i zagovora „Neka ovo vrijeme bude vrijeme molitve“, poručuje Gospa dječici svijeta, kako onima koji još ne upoznaše ljubav Božju, tako i onima koji se bore s preprekama na putu što vodi do kraljevstva nebeskoga. Molitva uvijek i svuda, molitva u radosti i tuzi, molitva u oazama i pustinjama, molitva u kušnjama i ushitima, molitva u snu i javi. Molitva kao izvor snage, molitva kao spona s izvorom života, kao jasna zraka svjetlosti, kao zlatna i čvrsta nit utkana u poroznu haljinu propadljivosti. Jer molitva je korito žive vode, ona usmjerava vodotok u suhoću žednih srdaca, otvara uska vrata istine, s kojih se žubor vječnoga glasa slijeva u tamu istočnoga grijeha. Molitvom se vraćamo vlastitoj cjelini, sažimamo se u slici neukaljane naravi, odbacujemo balaste s neočišćene svijesti, bistrimo zdenac savjesti i uspostavljamo prisan odnos s puninom, s povjerenjem se predajemo u ruke Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku, suobličujemo se s patnjama Isusovim, zagledani u obzor vječnoga jutra što izranja iz sjaja uskrsne zore. Molitva nas uči da se ne oslanjamo na vlastita djela, da ne uranjamo u racionalnu hladnoću farizejskih smicalica, da ne postavljamo uvjete i ne tražimo prijevremene odgovore, da se odreknemo vlastitih želja, da zaboravimo tlapnje i izbrišemo planove, koji su tek plod neobuzdane mašte što trabunja o zemaljskoj budućnosti, ne shvaćajući ljudsku nemoć i ograničenost, ne znajući čas odlaska s ovoga svijeta, ne sluteći i ne predmnijevajući trenutak kad će propadljivo tijelo postati prah i pepeo. Uzaludna su sva naša nastojanja ukoliko nisu popraćena blagoslovom molitve i onoga što se iz molitve rađa, koja nisu ispunjeno dahom Duha Svetoga, koja nisu prožeta jasnoćom Božje volje, koja nisu obujmljena milošću Stvoriteljeve ljubavi. Uzaludni su dani prokockani u nepotrebnim brigama i ispraznim htijenjima, uzaludno nam je vrijeme koje ne provedosmo na obraćeničkom putu, uzaludna su sva naša mudrovanja ako nas udaljavaju od istine, koja je uvijek ista i nepromjenjiva, koja je Isus, naš Gospodin i otkupitelj. Uzaludne su sve naše bitke ako nismo pripadnici vojske općinstva svetih, ako zajedno s braćom i sestrama ne postanemo jedan duh i snaga udova Kristovih, ako ne budemo plamen žive vjere što razgoni naplavine mraka. Poziva nas Gospa da se okrenemo uzorima Crkve, da se u aktivnoj molitvi pridružimo svima svetima, da tražimo njihove zagovore, da slijedimo njihove zemaljske živote, da uvidimo koliko su i sami bili grješni i nestalni, ali ih je uvijek nosio radosni plamen vjere, uvijek ih je krijepilo veliko i potpuno pouzdanje u milosrđe Gospodinovo. Zbog toga i nisu zakazali u odlučnim trenucima, hraneći se snagom Boga živih, do kraja predani molitvama iz kojih je izvirao melem i sjaj rajske stvarnosti, u kojima su gledali otvorena nebesa, u kojima se zrcalilo Prijestolje slave, preko kojih im je istina otvarala oči i glazba vječnosti punila uši. Zato nam sveti ne bi trebali biti samo poticaj, već bismo s njima i preko njih morali spoznati tajnu ljubavi te se okrjepljeni svjetlom mudrosti odlučnije upustiti u bitku s tamom svijeta. Tamu, bol i patnju, koje nas prate u svakodnevici, možemo pobijediti tek onda kada prebrodimo strahove, kada odbacimo zavodljivost i nemoralnost svijeta, kad shvatimo da je smrt život i kada uvidimo da ono što u svojoj zasljepljenosti nazivamo životom može biti vječna smrt u labirintu mraka. Molitva nam pomaže da se crv sumnje ne uvuče u krvotok srca, da nas ne preplavi nesigurnošću i dvojbama, da nas ne dovede u priliku gdje ne znamo kojom gospodaru služiti, da nam ne podmetne dva stolca između kojih zjapi provalija. Zato se brzopleto i naivno ne upuštajmo u razgovor s knezom svijeta, već se suglasimo s otkucajem vječnosti, zamijenimo kratkotrajne radosti s radošću koja traje, s mirom i ljepotom na koje nas poziva Gospa. Ne mislimo na sutrašnji dan, kojemu je dosta i njegove muke, već ostanimo u zagrljaju sadašnjeg trenutka, misleći na vječnost i život u punini, molitvama se družeći s onima koji odoše pred nama u kuću Očevu, koji nas zagovaraju pred prijestoljem Božjim i koji očekuju da im se pridružimo na putu što iz suzne doline vodi do uskih križolikih vrata, iza kojih je neizmjerno prostranstvo ljubavi, život kakav srce ni sanjalo nije. Upletimo se u vijenac molitve i zagovora, u bratstvo svih svetih, u zvjezdanu krunu koja resi Gospino čelo, u krasotu svjetlosti što teče iz Bezgrješnoga Srca. Poslušajmo glas koji s Brda spasenja odjekuje do na kraj svijeta, koji čistoćom živih riječi otklanja nakupine laži što su se nagomilale na oknima duša!

- 20:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.10.2010., nedjelja

Glas jasnoće (4)

Ne bojte se, djeco draga, Bog vas prati, Bog vas dira, priđite mu Očenašem, molitva je tajna mira. Iz mira se ljubav širi, u tom plodu čista cvjeta, kao ptice i leptiri sazdana je sva od leta. Ljubav nosi dar praštanja, iz praštanja puti vode do dobrote i davanja, do bogatstva i slobode.

- 10:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.10.2010., četvrtak

Uz blagdan Gospe od Krunice

- 06:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

02.10.2010., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. listopada 2010. godine

Ljubavlju do pobjede Nekoć je Bog govorio po prorocima, zatim po Sinu, a danas po Majci, kraljici proroka i roditeljici naših duša, blagoslovljenoj među ženama, najponiznijoj među stvorenjima i najuzvišenijoj među bićima što se začeše u kolijevci stvaranja. Neprijateljstvo koje Bog zametnu između roda zmijina i roda Marijina, između onih kojima vreba pete i onih koji joj glavu satiru, bliži se svome vrhuncu, kulminira u jasnim protivštinama, u srazu dobra i zla, u približavanju konačne bitke, u tutnju glasova i glasina što se množe pod nebom međugorskim, što se razliježu i sudaraju u eteru svijeta. Dva suprotstavljena tabora i dvije krajnosti, isključivosti koje jedna drugu potiru u stavovima i poimanju istine, koje se u oprečnosti odvajaju kao ulje i voda, smjestili su se na dvama lokacijama, Brdu spasenja i na visokoj kuli još uvijek nedovršenog novog Babilona. Dok Gospa ponovno objavljuje zaboravljeni evanđeoski nauk, svijetom kruže lažni proroci, grabežljivi vuci, odjeveni u ovčje runo, proždirući srca i uništavajući duše. Dok se obnevidjeli služimo nadomjestkom zdravih očiju, slijepi u prepoznavanju Božjih znakova, svjetlost nam postaje tamom, a tama svjetlošću, laž istinom, a pljeva zrnjem. U vlastitoj nemoći ne vidimo Stvoriteljevu svemoć, pod teretom osobnih križeva zaboravljamo Gospodinov Križ na kojem je nosio i otkupio sve naše grijehe te spasenjskom svjetlošću pobijedio mrakove zloga. Poziva nas Gospa na poniznu pobožnost, onakvu kakva zrači iz njezina Prečistog srca, iz njezinih riječi što izviru iz punine, što se slijevaju iz izobilja, što se kao biserna zrnca koturaju dolinom svijeta. O nama ovisi hoćemo li ih gaziti ili brižljivo sakupljati te njima obogaćivati svjetlotoke žića i riznicu vjere, osvjetljavajući srca čistoćom i istinom, bez kojih nema iskrenosti, poštenje ni pravednosti. U njima ćemo ujedno otkriti i vlastitu bijedu te prestati s osuđivanjem svega, svačega i svakoga, zatim jasno prepoznati i odvojiti grijeh od grješnika, zavodnika od zavedenog, prevaranta od prevarenog i bolest od bolesnoga. Gledajući nepravdu zdravim očima, promatrajući je iz dubine pročišćenog srca, brzo ćemo uvidjeti da je možemo pobijediti tek ljubavlju koja je spremna nositi svoje i tuđe križeve, koji su jedina barikada pred navalama zloga, jedino blagoslovljeno sredstvo koje žrtvom otupljuje žalac grijehu današnjice. Strpljenje je oružje pred kojim drhti tama poroka i laži, pred kojim se raslojava podmuklost i nemoralni izazovi, pred kojim se rasplinjavaju tjeskobne brige za sutrašnju dan, u kojem raste povjerenje u sretan ishod, jer vrijeme je u rukama Onoga koji sve preobražava u dobro. Opominje nas Gospa da nam svako naglo istrčavanje pred zahuktali stroj podmuklosti i laži može više štetiti negoli koristiti, može nas pregaziti i zdrobiti, a mi bismo mu, usporavajući ga, nehotimično pomogli da se ne stropošta u provaliju prema kojoj je krenuo i u kojoj mu je mjesto za vijeke vjekova. Brzo i nepromišljeno reagiranje ide u prilog onome koji nam krade trenutke mira, kojemu je vrijeme novac, a čovjek radna životinja, koji sve rješava brzo i površno, koji od nas traži iživljavanje i ishitrene odluke, koji nas uči da je život kratak, koji nas nagovara da se prepustimo pohlepi i pohoti, da iskrice unutarnje radosti pretvorimo u stanje očaja. Za one koji neprestano žure, koji nemaju vremena i sve obavljaju u hodu, koji se ne odmaraju i ne isključuju iz buke svijeta, kao poučak bih naveo jedno Mirjanino iskustvo priliklom viđenja u prvim godinama ukazanja. Za trenutak joj se u Gospinu liku prikazao sotona, dao joj poruku i naredio da se objavljeno odmah mora izvršiti, a to joj je bio jasan znak da joj ne zbori Gospa koja je uvijek strpljiva i nikada ne naređuje, već nas moli i usrdno poziva da slijedimo njezine riječi, poštujući našu slobodnu volju. Nama je da se čistimo i rastemo u ljubavi, da spremni dočekamo čas u kojem će nebeska trublja najaviti početak Velikog dana. Svjedoci smo vremena u kojima nas sotona perfidno pokušava okrenuti protiv vlastitih pastira, koji nam u ima izokranute istine nudi još pogubniju pravednost, koji nas želi obezglaviti i onečistiti sumnjom, koji u Crkvu Kristovu ubacuje gladne i ohole moljce. Dobro zna da će nas, ako mu povjerujemo, okrenuti protiv svećenika pa zato pun mržnje, bjesomučno prokazuje sve propadljivo i ljudsko što se u njoj nakupilo. Poziva nas Gospa na molitvu za svećenike, da ne upadnu u napast, da se othrvaju zovu svijeta i svemu onome što donosi njegova buka i zavodljiva privlačnost. Jer oni će biti, a to im je iod Svevišnjeg namijenjeno, u prvim redovima Marijine garde, najveći pomagači, sudionici i akteri njezina trijumfa, koji će se, sudeći po znakovima vremena te boji i tonu Djevičina glasa, uskoro i dogoditi. Trajući i živjeći u okrilju Gospinih riječi, u zagrljaju istine i punine, postajemo nježna, ali čvrsta i odlučna dječica koja, i kad bi htjela, ne mogu skrenuti s puta koji vodi životu i ljepoti, koja molitvom i samoprijegorom osvjetljavaju uska vrata što vode Isusu, koja su bližnjima putokaz prema stazi što se iz doline svijeta penje prema svjetlosti kraljevstva nebeskoga. Slijedeći Božju želju, izgovorenu Marijin usnama i srcem, ujedno postajemo njezini apostoli, svjedočeći poniznošću vjernost Majci naših duša, potvrđujući životom da smo razgovijetno shvatili njezine poruke, da otvorena srca prihvaćamo njezine pouke, da smo spremni slijediti Božju volju i pod njezinim skutem dočekati dan kad će nebeska i zemaljska vojska prekriti Brdo spasenja, kad će u kamenu procvjetati ljepota Gospina lika i kad će se milijuni srdaca sliti u jedno srce.

- 14:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.