Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. listopada 2010. godine
Vijenac molitava i zagovora
„Neka ovo vrijeme bude vrijeme molitve“, poručuje Gospa dječici svijeta, kako onima koji još ne upoznaše ljubav Božju, tako i onima koji se bore s preprekama na putu što vodi do kraljevstva nebeskoga. Molitva uvijek i svuda, molitva u radosti i tuzi, molitva u oazama i pustinjama, molitva u kušnjama i ushitima, molitva u snu i javi. Molitva kao izvor snage, molitva kao spona s izvorom života, kao jasna zraka svjetlosti, kao zlatna i čvrsta nit utkana u poroznu haljinu propadljivosti. Jer molitva je korito žive vode, ona usmjerava vodotok u suhoću žednih srdaca, otvara uska vrata istine, s kojih se žubor vječnoga glasa slijeva u tamu istočnoga grijeha. Molitvom se vraćamo vlastitoj cjelini, sažimamo se u slici neukaljane naravi, odbacujemo balaste s neočišćene svijesti, bistrimo zdenac savjesti i uspostavljamo prisan odnos s puninom, s povjerenjem se predajemo u ruke Onoga koji nas je stvorio na svoju sliku, suobličujemo se s patnjama Isusovim, zagledani u obzor vječnoga jutra što izranja iz sjaja uskrsne zore. Molitva nas uči da se ne oslanjamo na vlastita djela, da ne uranjamo u racionalnu hladnoću farizejskih smicalica, da ne postavljamo uvjete i ne tražimo prijevremene odgovore, da se odreknemo vlastitih želja, da zaboravimo tlapnje i izbrišemo planove, koji su tek plod neobuzdane mašte što trabunja o zemaljskoj budućnosti, ne shvaćajući ljudsku nemoć i ograničenost, ne znajući čas odlaska s ovoga svijeta, ne sluteći i ne predmnijevajući trenutak kad će propadljivo tijelo postati prah i pepeo.
Uzaludna su sva naša nastojanja ukoliko nisu popraćena blagoslovom molitve i onoga što se iz molitve rađa, koja nisu ispunjeno dahom Duha Svetoga, koja nisu prožeta jasnoćom Božje volje, koja nisu obujmljena milošću Stvoriteljeve ljubavi. Uzaludni su dani prokockani u nepotrebnim brigama i ispraznim htijenjima, uzaludno nam je vrijeme koje ne provedosmo na obraćeničkom putu, uzaludna su sva naša mudrovanja ako nas udaljavaju od istine, koja je uvijek ista i nepromjenjiva, koja je Isus, naš Gospodin i otkupitelj. Uzaludne su sve naše bitke ako nismo pripadnici vojske općinstva svetih, ako zajedno s braćom i sestrama ne postanemo jedan duh i snaga udova Kristovih, ako ne budemo plamen žive vjere što razgoni naplavine mraka. Poziva nas Gospa da se okrenemo uzorima Crkve, da se u aktivnoj molitvi pridružimo svima svetima, da tražimo njihove zagovore, da slijedimo njihove zemaljske živote, da uvidimo koliko su i sami bili grješni i nestalni, ali ih je uvijek nosio radosni plamen vjere, uvijek ih je krijepilo veliko i potpuno pouzdanje u milosrđe Gospodinovo. Zbog toga i nisu zakazali u odlučnim trenucima, hraneći se snagom Boga živih, do kraja predani molitvama iz kojih je izvirao melem i sjaj rajske stvarnosti, u kojima su gledali otvorena nebesa, u kojima se zrcalilo Prijestolje slave, preko kojih im je istina otvarala oči i glazba vječnosti punila uši. Zato nam sveti ne bi trebali biti samo poticaj, već bismo s njima i preko njih morali spoznati tajnu ljubavi te se okrjepljeni svjetlom mudrosti odlučnije upustiti u bitku s tamom svijeta.
Tamu, bol i patnju, koje nas prate u svakodnevici, možemo pobijediti tek onda kada prebrodimo strahove, kada odbacimo zavodljivost i nemoralnost svijeta, kad shvatimo da je smrt život i kada uvidimo da ono što u svojoj zasljepljenosti nazivamo životom može biti vječna smrt u labirintu mraka. Molitva nam pomaže da se crv sumnje ne uvuče u krvotok srca, da nas ne preplavi nesigurnošću i dvojbama, da nas ne dovede u priliku gdje ne znamo kojom gospodaru služiti, da nam ne podmetne dva stolca između kojih zjapi provalija. Zato se brzopleto i naivno ne upuštajmo u razgovor s knezom svijeta, već se suglasimo s otkucajem vječnosti, zamijenimo kratkotrajne radosti s radošću koja traje, s mirom i ljepotom na koje nas poziva Gospa. Ne mislimo na sutrašnji dan, kojemu je dosta i njegove muke, već ostanimo u zagrljaju sadašnjeg trenutka, misleći na vječnost i život u punini, molitvama se družeći s onima koji odoše pred nama u kuću Očevu, koji nas zagovaraju pred prijestoljem Božjim i koji očekuju da im se pridružimo na putu što iz suzne doline vodi do uskih križolikih vrata, iza kojih je neizmjerno prostranstvo ljubavi, život kakav srce ni sanjalo nije. Upletimo se u vijenac molitve i zagovora, u bratstvo svih svetih, u zvjezdanu krunu koja resi Gospino čelo, u krasotu svjetlosti što teče iz Bezgrješnoga Srca. Poslušajmo glas koji s Brda spasenja odjekuje do na kraj svijeta, koji čistoćom živih riječi otklanja nakupine laži što su se nagomilale na oknima duša!
Post je objavljen 25.10.2010. u 20:24 sati.