Međugorski glas

25.06.2010., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. lipnja 2010. godine

Radost Gospinih poruka Iz radosti u radost, s radošću i za radost trajimo u darovanom vremenu jer smo rođeni u kolijevci radosti i u nju bismo se svi trebali vratiti. Povjerenje u Istinu i okrenutost vječnosti, ljubavi i punini, učinit će čuda u našim životima, otkrivajući nam ljepotu i tamo gdje se zbog zasjenjenosti duha i zamagljenosti pogleda gomilaju prividi tame, očaja i beznađa, gdje se kratkotrajnost boli i lanci ograničenosti nameću kao jedina stvarnost iza koje prebiva ništavilo, smrt i hladnoća. I dok jedni drugima zagorčavamo živote zavišću, zlobom i ljubomorom, dok se gušimo u labirintu predrasuda, dok srca opterećujemo materijalnim dobrima, dok planiramo budućnost iz koje smo isključili Gospodara vremena i povijesti, dok buncamo u kavezu nedosanjenih fantazmagorija, nad nama bdije glas opomene, živi žubor Gospina glasa, mudrost njezinih poruka koje nas iz tamnog klanca zabluda vode na proplanke bistroće, mira i ljepote, koje nas kupaju očišćujućom svjetlošću, koje su smjerokaz na raskrižjima neodlučnosti, sljepoće i neznanja. Tko prihvati Gospine poruke i po njima se počne ravnati, s njima živjeti i u njima disati, brzo se vraća istini, putu i životu jer u njima je sjeme obraćeničke svjetlosti, koju razbuktava, širi i umnožava Druga božanska osoba, Duh istine što nam ga posla vječna Riječ, Branitelj koji oživotvoruje Isusova obećanja, koji plamti u Majčinim riječima, koji nas vodi Sinu, koji nas vraća Ocu, u kojem je snaga i moć da zemaljsku nestalnost obnovi nebeskom stvarnošću, da bi se u svemu vidljivome i nevidljivome ustalile Božje zapovijedi, da bi procvjetao zakon ljubavi i ovladao mir, ljubav i ljepota. On nam pomaže da u začaranom kruga nemoći pronađemo vrata što vode u kraljevstvo slobode, da odbacimo navezanosti i strahove kojima nas obasipa knez laži, koji mržnjom i prepredenošću odvlači uplašene i rastrgane duše na stranputicu propasti, koji nas hrani sebičnošću, ohološću i nevjerom, koji neprestano sije sjeme sumnje i zagađuje plodove vjere. Mudrovanja svijeta i svi njegovi zakoni, ispunjeni nepravdom i nemoralom, lažima i prenavljanjima, okrenuti moći novca, preplavljeni prevrtljivošću i prepredenošću, u kojem buja sebeljublje i propadljiva moć jačega i bogatijega, ne mogu i ne žele promijeniti odnose među bližnjima jer su daleko od pravednosti, uronjeni u prepredeno carstvo varki i obećanja, kojima nas je zmija izvukla iz edenskog vrta. Sva znanja i spoznaje zemaljske tek su zrnce prašine na beskrajnoj plaveti i sjaju Božje ljubavi iz koje je stvorena čista duša čovjekova, cvijet cjeline i punine, koju je Stvoritelj obdario svojom mudrošću, koji je radi njezina spasenja i sam postao čovjekom i tako nam pokazao put kojim nam je ići. Objavljujući Radosnu vijest, oslobodio nas je tjeskoba te vlastitim primjerom pokazao da su križevi i muke tek kratkotrajni nasrtaj tame iza koje buja svjetlost i život vječni. Gospa nas moli da joj damo ruke, da joj se prepustimo, da joj dopustimo da nas dovede Isusu, da bismo smo, poistovjećujući se s Njim, i sami uronili u mir i radost vlastitog srca, kojem je domovina rajska stvarnost i neprolazna ljepota. Pred njezinom neizmjernom ljubavlju, potpomognutom ljubavlju dječice, rasplinut će se sile sotonske, popucat će obruči ropstva, raspršit će se tama i u bezdan se strovaliti ropotarnica grijeha na kojoj zavodnik gradi babibilonsku kulu vlastite propasti. Gospina je želja da nikoga od nas sotona sa sobom ne odvuče. Zato je od Boga i izmolila znak opomene, svjetlost istine koja će obasjati našu tamu, koja će otkloniti naše zablude, znamen koji će biti početak Velikom Božjeg plana, milost koja će se izliti iz otkupiteljskih rana Isusovih, radost koja će protjerati tugu, samilost koja će se otvoriti nebo po zaslugama Isusovim. Živimo u vremenu velikih priprema i pospremanja, a međugorski plodovi ozdravljujućom snagom krijepe zavedena srca. Vraćaju se zalutale ovčice u svoja stada, doduše mala, ali zato raspoređena po cijelome svijetu. K njima će, jer ih obasjava svjetlost nebeska, dohoditi svi oni koji lutaše u tami. Bit će svjetiljka svima u dan kojem smo već na pragu. Ne bojmo se! Nad svijetom bdije pastirica Sinova stada. Poslušajmo njezin glas!

- 19:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Godišnja poruka vidjelici Ivanki

Gospa je Ivanki govorila o petoj međugorskoj tajni i na kraju je rekla: "Draga djeco, primite moj majčinski blagoslov!"

- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.06.2010., subota

Uz skoru 29. obljetnicu Gospina dolaska u Međugorje

- 05:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

16.06.2010., srijeda

Pospremanje polica

Pospremanje polica Nakupio se talog godina što ga s vjetrometine prolaznosti nanesoše vjetrovi u vrtove duše. U njemu dišu zakopana blaga, prekrivena i podrivena bodljama rana i ožiljaka. Oni su hrana grmovima ruža što se propinju do zamagljenih okana, iza kojih, s krunicom u ruci, brižna i blaga Gospa briše prašinu da bismo jasnije vidjeli sliku svijeta. No, ako i sami ne očistimo unutarnju stranu uprljanoga stakla, bit će uzaludna njezina neumornost jer će nam se pogled rasplinuti na gustim nakupinama smoga i pare što su se nalijepili i nataložili tijekom dugih godina. Tek kad svjetlost prodre u odaje naših žića, jasno ćemo vidjeti i prepoznati djela tame i još jasnije uočiti predmete na policama, oronule i požutjele knjige u kojima su već dugo izbledjela slova i značanja, iz kojih je u zaborav odlepršala sva propadljivost znanja, iz kojih po zidovima cure ostaci propadljivih osjetila, odavno preobraženih u suprotnost onome što su nekoć osuđivali, čemu su se radovali i o čemu su maštali. Pred ozdravljujućom svjetlošću razotkrit će se krastava lica gipsanih, porculanskih i mramornih bogova i božica koje smo donosili s dalekih putovanja te ljubomorno čuvali u vitrinama zabluda i gomilali ih na stalažama sljepoće. Otkrit ćemo i pokoju posudicu neispovjeđenih grijeha što nam je ostaviše preci, zlatom optočene urne iz kojih se prah i pepeo razasuo na sve četiri strane. Prepoznat ćemo tragove neispunjenih zavjeta što nam ih namijeniše naše obitelji, otkriti ostatke gnjilog korijenja iz kojeg je raslo porodično stablo, kojeg su klice iznikle onkraj Edenskog vrta. Ponekad se plašimo svjetlosti, bojimo se istine o samima sebi i svijetu oko nas, izbjegavamo susret s vlastitim licem, trajemo u bijegu, ispijamo dane iz čaše pune privida i nebuloza, punimo srca oteščalom brjemenom neispunjenih želja, krojimo planove i donosimo odluke koje su protivne našem poslanju, koje su oprečne Božjoj volji. Slijedimo i prilagođujemo se aktualnim zbivanjima da slučajno ne bismo izgubili korak s bjesomučnom trkom svijeta, da ne zaostanemo za progresom, da nas ne proglase zadrtima i konzervativnima, da slučajno na prihvatimo „zastarjele“ Božje zapovijedi, da se ne odmaknemo od mode vremena, da ne izgubimo budućnost, da ne budemo ono što zaista jesmo, dio cjeline i čestica punine. A sve je u nama i ništa ne postoji što je izvan nas, radosti tuga, ljubav i nada, vrijeme i povijest, galaksije i svemir, vidljivo i nevidljivo, tvarno i eterično, stvoreno i nestvoreno. Takvima nam se obraća Kraljica neba i zemlje, naša sestra i Majka, prijateljica i savjetnica, pomoćnica i zagovarateljica, ljudsko biće do kraja preobraženo u sliku Božju, ona koja će nam razotkriti Veliki Božji plan, koja nas upućuje u tajne što su ih začećem baštinile naše duše, ali smo ih dragovoljno zametnuli na policama zaboravljivosti, gdje su se u metežu svega i svačega doslovce izgubile. U posljednje vrijeme, kao nikada do sada, zatečen i obasjan svjetlošću što ga Gospa izlijeva na okna moje duše, pokušavam temeljitije i radikalnije očistiti sjenovite zakutke, dovesti u red kaos na regalima, osloboditi se suvišnih balasta, izbaciti iz sebe sve nepotrebno i nagomilano, sve što me priječi u razlikovanju bitnog od nebitnog, jasnog od maglovitog, čistog od zatamnjenog, ispraznog od vrijednog, bistrog od zamućenog. Pokušavam odgonetnuti uzroke svega onoga što me je vodilo u zabludu i tamu, što me je pokadkad kliještilo osjećajem krivnje, što me je opterećivalo navezanošću na stvari i osobe, svega onoga o čemu nam Prečista govori u posljednjoj poruci. Kako mi se čini, na policama, a pogotovu u ladicama, neće ostati ništa, tek svjetlost radosne vijesti i blijesak Ivanova evanđelja.

- 17:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.06.2010., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. lipnja 2010. godine

Prigrlimo svjetlost Obgrlio lipanj Brdo spasenja, pretočilo se vrijeme u dane Gospinih dolazaka, pretvorilo se u glazbu Djevičina glasa te posipa mirisima ruža dječicu što dohode iz daleka. Nad kamenjarom leprša suzvučje molitava, uzlijeću u modrinu zavjetne riječi kao latice proljetnog cvijeća, titra uzduh ispunjen čeznutljivom melodijom Zdravomarija, koje se iz otkucaja tisuća srdaca spajaju s bilom vječnosti. Spustilo se nebo u vidjeličine oči i stvarnost jasnija od jasnoće puni joj zjenice svjetlom neprolaznim, miluje joj vjeđe sjajem istine iz koje izranja Marijin lik. Gospa nas i dalje neumorno doziva, poziva, opominje i preklinje majčinskim glasom, punim neizmjerne ljubavi, nudi odgovore gladnim dušama, napaja suhoću žednih srdaca. Uči nas kako očistiti nutrinu od nagomilanih zabluda, od nepreboljenih rana, od paučine laži, od nepravde i podmuklosti kojima nas zajednički napada njezin i naš neprijatelj. Savjetuje nas kako se osloboditi zlopamćenja, kako prokrčiti put koji vodi do Božje volje, kako se s povjerenjem predati Onome koji je ljubav, dobrota i milosrđe. Preporučuje nam post i molitvu koji su ključ što otvara zabravljena vrata sumnje i nejasnoće, koji su poticaj i snaga obamrlim koracima, koji su pokretač odluke kojoj se da postanemo bolji, drukčiji i iskreniji, da budemo onakvi kakvima nas je Bog stvorio, da se preobrazimo u ljepotu Isusovu. Jer uronjeni u vlastitu gorčinu, očaj i nemoć, nećemo daleko dogurati, već naprotiv, još više tonuti u tamu i beznađe, udaljujući se sve više od izvora svjetlosti, od praštajućeg glasa kojeg, bježeći od vlastitog žića, dakle od istine, sve nejasnije čujemo, osjećamo i prepoznajemo. Gospa se bori za naše spasenje, želi da joj se sva dječica vrate u kraljevstvo nebesko, u kuću Očevu, u raskoš rajskih vrtova, u krasotu kakvu oči nikada nisu vidjele, glazbu kakvu uši nikada nisu čule, stvarnost pred kojom su i najbogatiji snovi tek blijeda slika. Iz nje se na nas prelijeva sjaj Božje ljubavi i svjetlost Velikog plana što izranja iz otkupiteljske Sinove žrtve, iz zdenca praštanja i milosrđa, iz dobrote koja je jača od svih zavodnikovih smicalica, od svega onoga što nas odbija da prihvatimo puninu radosne vijesti, što nas priječi da se kroz trnje i drače približimo cvjetnim proplancima. Kako se osloboditi prošlosti, tmurnih sjećanja i nepreboljenih rana? Bez povjerenja u Onoga koji nam tare suze i briše grijehe, teško ćemo se oporaviti i prebroditi traume jer naša sklonost da u sebi obnavljamo tamna iskustva, a na koju nas navodi knez propasti, odvodi nas u nemire, neurozu, nepraštanje i bolesti. Ranjivost nas navodi na osvetu i zavodi nas tobožnjom pravednošću, iza koje opet stoji lažac od početka. Jer njemu je najdraže kad smo svi izjednačeni u krivnji, kad svi bolujemo od anamneze ljubavi, kad svi nosimo teške i neispovjeđene terete opačina. Zato nam je svima donijeti jasnu odluku da više ne koračamo za varkama svijeta i glasom propasti, već poslije sakramenta pomirenja skrušeno skrenemo sa široke ceste beznađa na uski put nade. Tek vjerom i pouzdanjem u Božju svemogućnost, u nama će blijedjeti mrakovi i strahovi, zacjeljivat će rane i ozdravljati ožiljci grijeha. Vratit će se davno zaboravljene slike, pune svjetlosti i topline, koje svatko od nas u sebi nosi, ali su dugo bili preplavljene muljem krute stvarnosti i loših iskustava. Dušu će nam zahvatiti ljepota, mir i radost, što dugo bjehu pohranjeni u Srcu Bezgrješnome.To će nam posvjedočiti mnogi koji su progledali na međugorskom tlu, prožetom živom i ozdravljujućem Životvorčevom svjetlošću. Shvatit ćemo da put koji je vodio u zabludu i tamu nije bio splet nesretnih okolnosti, već ponajviše posljedica naših odluka, naše slobodne volje koju smo stavili u službu kneza svijeta. Gospa nas preklinje da prihvatimo svjetlost, da se ponovno preporodimo u istini, da se rodimo u Isusovoj pravednosti, koja će suditi knezu propasti. Poučava nas da se okanimo osuda i predrasuda, da se oslobodimo mržnje i samosažaljenja, da odbacimo zavist i zlobu, da se ne priklanjamo prepredenosti i djelima tame. Traži od nas čista i neiskvarena srca, poziva nas molitvu, pokoru i odricanja koji vode slobodi i jasnoći, koji uočavaju znakove vremena i luče laž od istine. Hvala joj sada i u vijeke vjekova! Amen!

- 11:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.06.2010., utorak

Plamen

Plamen Prije molitve upali svijeću, oživi žižak, prikaži žrtvu. Blagost plamena sveci pohode.

- 18:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.