Zašto tako?


U vrtu mojih roditelja raste nekoliko stabala višnje. Nisu to stabla plemenita roda nego obične bezimene voćke trpka okusa, svima drage. Proljetos sam stajala pod raskošnom čipkom njihova cvata i nikako nisam mogla skrenuti pogled s te nježne, savršene bjeline. Poklonile su mi trenutak koji sam lećom svog fotoaparata pokušala istrgnuti zaboravu.

Lijepa među lijepima
Vianja 1

Poput mladenke
Vianja 2

Bajka o proljeću
Vianja 3

Sasvim blizu savršenstva
Vianja 4

Ovih su mi dana ponovo iskrsnule pred očima. Sjetila sam se čestih opomena svojih roditelja da nikad ne berem rascvjetale grane voćaka jer na tim granama nije samo cvijeće, na tim granama su zameci budućih plodova. Berući cvijet, ubijam plod u kojem će netko moći uživati kad dozori. Stoga nisam nikad dirala to najljepše proljetno biljno ruho. Nježni bijeli i ružičasti cvjetovi koji odijevaju grane koje će se kasnije jednom okititi trešnjama, višnjama, jabukama, marelicama, kruškama, šljivama, dunjama i ostalim voćem prizor su na kojem u rano proljeće oduševljeno napasam oči, dok mi ruke počivaju uz tijelo ili ponekad prebiru po opcijama digitalca koji me vjerno prati posljednjih godina.

Ako se voćka iščupa prije cvatnje, ona će brzo, najbrže što može potjerati cvjetne pupoljke i pokušati iskoristiti posljednje dane života kako bi još jednom donijela plod. To je nagon za samoodržanjem koji sam upoznala davno, na gradilištu jedne ceste kojom sam često prolazila s roditeljima. Sve voćke koje je bager srušio kako bi se cesta mogla proširiti umirale su u punom cvatu, dok su njihove sretnije rođakinje tek počele pupati. Bio je to neobičan izlet, taj put cestom koja se gradila, morali smo dosta skretati i zaobilaziti, a na jednom mjestu auto smo ukrcali na skelu koja nas je prevezla preko Save kako bismo nastavili tom inače neuobičajenom obalom prema Zagrebu. Zastajkivali smo i sjećam se kako smo nas četvero, mama, tata, brat i ja prije skele stajali pored jednog takvog srušenog drveta i gledali cvijeće koje je poput posmrtnog pokrova obavijalo polovicu krošnje sasvim blizu mom licu, preblizu, dok je druga polovica ležala okaljana blatom na tlu koje nije trebala dodirivati. Pogled na umiruće stablo, davno nestalo u truleži i vrtlogu novoga života, premostio je u trenu trideset i pet i više godina i pojavio se preda mnom kao da je sve to bilo jučer, prekjučer možda.

Zašto sam se sjetila toga? Vidjela sam i čula na televiziji kako vlasnik plantaže višanja, nezadovoljan otkupnom cijenom ploda, prijeti da će iščupati jedno, a zatim na stotine stabala. Zatim su jedno stablo demonstrativno iščupali, potkrjepljujući prijetnju djelom. Nije mi na kraj pameti osuđivati čovjeka, kao ni one druge koji su učinili isto, ili se prijetili da će učiniti isto, kao da se radi o čačkalicama a ne o stablima u naponu snage i rodnosti. Ne osuđujem ljude, jer nemam na to pravo, no postupak mi je, blago rečeno, potpuno neshvatljiv i neprihvatljiv. Ne neshvatljiv u smislu da ne bih znala što se i kome na taj način poručuje. U vremenima sveopćeg nasilja raznih vrsta, koga će pogoditi rušenje stabala koja možda nisu ni trebala biti posađena, jer zna se koje gospodarske i druge rizike sa sobom nosi danas sveprisutna monokultura. Koga će pogoditi nedavno viđeno prolijevanje svježeg mlijeka koje se također ne može prodati po pristojnoj cijeni? Ipak, mene pogađa, i ne samo mene. A ja nisam adresa na koju je protest upućen. Što ja imam s nečijim stablima višnje ili s nečijim mlijekom? Osim istinske mučnine koju osjećam kad se bacaju ili uništavaju stvari koje još mogu poslužiti ljudima, tu je i strah i ogorčenost zbog stupnja otuđenosti koja omogućava ovakve postupke. I zbog teškog i pogubnog nedostatka poštovanja prema svemu što nam je darovano, od prirode koja nas okružuje, ljudskog društva u kojem živimo, sve do vlastitog tijela. O tom poštovanju napisala sam jedan od prvih postova kad sam došla na blog. I pitam se neprestano što mi možemo učiniti, što ja mogu učiniti da toga možda ipak bude manje. Jer uvjerena sam da nitko ne želi srušiti svoja stabla niti proliti svoje mlijeko. Kao što nitko ne želi ubijati, zlostavljati, zanemarivati, varati… Ipak, sve se to događa ovdje i posvuda oko nas. Kao da mnogi više nisu svjesni ljepote i veličanstvenosti koja nas okružuje na svakom koraku, čudesnog svijeta koji bismo morali upijati svakim udisajem, doživljavati uvijek iznova svakim otkucajem srca. Činjenica je da ti tako važni osjećaji danas spavaju u nama, najčešće potisnuti logikom grubog racionalizma koji nas zasljepljuje i straši jer nam ne dozvoljava da vidimo dalje od vlastitog nosa.

Ne znam kako bih završila ovaj post. Maločas sam u susjednoj sobi prošla pored televizora i svog djeteta koje, kao istinski ljubitelj povijesti, osobito događaja u dvadesetom stoljeću, fascinirano gleda dokumentarnu emisiju o raznim vrstama oružja kojima je raspolagao Treći Reich. Bacač plamena mogao je spaliti iz daljine neprijateljski bunker, govorio je spiker, a ja sam tiho rekla fuj. Zašto fuj, upitao me je, iskreno začuđen. Otišla sam dalje u nadi da će kasnije biti prilike da mu objasnim što sam ja vidjela kad je golemi plamen iz cijevi liznuo prema mjestu gdje su se nalazili drugi ljudi. Premda ubojito nastrojeni jedni prema drugima, ne znam jesu li zaslužili makar i nekoliko trenutaka umirati u strašnoj agoniji spaljenih pluća.

Kakve veze ima krajnje nasilje čovjeka prema čovjeku s iščupanim stablom višnje? Naizgled nikakve. No ako uzmemo da smo svi dio cjeline, neraskidivo vezani u čudesno životno tkanje, možda bismo čuvajući drveće mogli postići da se spasi i poneki ljudski život, ili da strahota uopće ne bude. Svjesna da je to utopija, no kad bismo svi vjerovali u nju i krenuli je ostvarivati, ona bi se istoga časa ocrtala pred našim začuđenim, netom otvorenim očima. Pa onda, jesmo li spremni barem pokušati?


30.06.2009. u 22:03 | K | 31 | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Svibanj 2013 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (13)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (12)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (10)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (11)
Svibanj 2006 (15)
Travanj 2006 (4)


Opis bloga


Moja razmišljanja o svemu što je u životu bitno. Misli koje su me uzdizale i koje želim podijeliti s drugima.









Prostor Duha

Blog.hr


Mudre izreke


Kahlil Gibran:


Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.



Oćutiš li želju da pišeš
– a jedino je Duhu znana
tajna tog zova –
valja ti ovladati znanjem,
umijećem i
čarolijom:
znanjem riječi
i njihove melodije,
umijećem da budeš
bez pretvaranja
i čarolijom da voliš one
koji te budu čitali.


Rado navraćam

moja sestra
alkion
@pple

atlantida
betanija
big blue
Borut i Vesna
brlje
brunhilda
bugenvilija
carla_bruni
catcher
chablis
Champs-Elysees
chichckava
čiovka
da Vinci
detalj
dida
dinaja
Dream_Maker
ely
E.P.
Festina lente
finding myself
fra gavun
gajo
gogoo
goldy
gustirna
harisma
indigo
irida
izvornade
ježić bodljica
jimbo
juliere
kaodajevažno
kaplja
katrida
kenguur
Kinky Kolumnistica
kora-kri
ledena
LittleMissG
Luki i Goldie
ljelja
majstorica s mora
majta
MaSanYa
Melody
memoari srca
mentina
metanoja
Mima
mirisdunje
mirjam
mirta
misko
mislimatepozdravljam
MonoperajAnka
more nade
morfin@
morska zvijezda
nihonkichigai
Nova Vizija
oceana
odgoj s osmijehom
okeco
orator,-oris,m.
otkucaj
pametni zub
pantera
pegy
plejadablue
povjesničar2cool
prilagodba...
prorok
rose and butterfly
rozza
Rusalka
Sadako's apprentice
salvetna tehnika
santea
Sanja
sepia
serafina
Siscijanka
sklblz
slatko grko
slave
smotani
spooky
šumarka
teuta
tixi
trill
um
umjetnik
Uranova pikula
vampir Tibor
vierziger
vorja
ZG dnevnik
Zitta
zrno gorušicino
Zvrk

Ima vas još...

Hit counter
posjetitelja od 29. 5. 2006.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se