BITI SVOJ




Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Šaram po internetu, tražim, pregledavam poštu i prijateljske stranice, žurim, žurim, uvijek u nedostatku vremena, ma koliko ga bilo na raspolaganju, stalno negdje, sa željom da budem drugdje, u večernjim nemirima i dnevnim sustizanjima nedostižnog. U tom trenu, iznenada, u umu mi iskrsne misao - biti svoj, svoj, stajati na kiši koja ponovo pada, ne držati ružičasti kišobran koji se suši na podu dnevne sobe, stajati i puštati da se sljeva niz lice, niz tijelo, niz čarape, u cipele... Zašto? Samo tako. Ne bih znala. Da opere nešto. Nešto što ne znam odrediti ni opisati. Da me ostavi - prehlađenu? Ne, nego da me ostavi čistu, slobodnu od nemira koji osjećam a ne želim osjećati. Biti svoj... Otvaram Google i tražim. Znam da postoji pjesma. Biti svoj, davno sam je čitala, davno, kao u nekom drugom životu. Nalazim stranice, predavanja o tome kako biti svoj, što znači biti svoj. Ne zanima me, to znam. Biti svoj znači stajati u gomili koja promatra nogometnu utakmicu, ali biti okrenut leđima prema terenu i gledati u zvijezde. Biti svoj znači klečati u blatu tražeći izgubljenu naušnicu dok te prolaznici s podsmijehom promatraju. Biti svoj znači poljubiti voljenu osobu ne obazirući se na negodovanje onih koji su prisiljeni odvratiti pogled. Biti svoj znači vjerovati u Boga i to potvrditi svakome tko pita, ne obazirući se na nelagodu izazvanu neizbjegavanjem izlaganja dubokih emocija tuđim pogledima. Biti svoj znači tražiti ono što ti pripada, i onda kad se to smatra neprimjerenim. Biti svoj... Znači li to biti prost i nepristojan, kršiti društvene norme i vrijeđati tuđe osjećaje? Biti svoj, to znači biti iskren, u potpunosti. Biti svoj je tražiti naušnicu klečeći u blatu samo ako nam je ta naušnica dragocjena kao život. Znači poljubiti dragu osobu pred svima, jedino ako u tom trenutku osjećamo uistinu iskrenu i neodoljivu želju da to učinimo. Reći da vjerujemo u Boga samo ako uistinu vjerujemo, svim svojim bićem. Tražiti što nam pripada jedino ako smo sto posto uvjereni da je naše i da nam je uistinu potrebno, više nego onima koji nam to osporavaju. Griješim li? Ne znam. Danas je tako, sutra će biti drugačije, sutra, kad budem svoja na svoj sutrašnji način. Možda opreznije i uravnoteženije tražeći ravnotežu između želja, potreba i mogućnosti. I neću stajati na kiši. Tko je vidio doći mokar kao miš na posao. Ili se takav vratiti kući, tresući se od hladnoće. Nema potrebe. Ne danas. Ne sutra. Možda prekosutra. A pjesmu sam našla i želim je sačuvati. Budi svoj! Pažljivo sam iščitala svaki stih i spoznala da shvaćam, da osjećam. Što je pjesnik želio reći. Zapravo, što mi je danas rekao. Jer, bio je onaj koji zna, za mene tek večeras. Zato vam poklanjam pjesmu. Kome se dopada, neka je pročita. Ako vam je dosadna, i onda ste u pravu. Zatvorite stranicu i zaboravite, dok vam se jednom, iznenada, tko zna zašto ne pojavi u mislima - mirisom starinska, puna čežnje i života...


August Šenoa

Budi svoj

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi; Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica teče pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao suce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,
Kad čovjek račun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti će ti:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,
Bio si svoj!


30.10.2007. u 22:42 | K | 60 | P | # | ^


DAN MRTVIH KIŠOBRANA




Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Bilo je uistinu svakakvih - crnih, crvenih, plavih, bijelih, žutih, šarenih; sklopivi su ležali uz one snažnije koji se sklopiti ne mogu; a drške - od običnih crnih kugli koje tako lako iskliznu iz vlažnog dlana, do čvrste kuke od lakiranog drveta koja podsjeća na pastirski štap i ne ispušta se lako. Nepromočiva raznobojna tkanina neprirodno je visjela s iskrivljenih žbica koje su podsjećale na polomljene noge velikih kukaca. Još nikad nisam vidjela toliko potrganih kišobrana u jednom danu. Sigurno ih je bilo dvadeset ili trideset, možda i više, na travnatim površinama uz gradske ulice, u kantama za smeće tramvajskih stanica i pored njih, u kutovima parkova i asfaltiranih parkirališta kamo je nanijeo vjetar one kojima je tkanina ostala djelom napeta između ne sasvim polomljenih žbica. Krivac za taj neuobičajeni pomor? Hladni sjeverac koji je u jakim i iznenadnim refulima udarao zagrebačke ulice, svijao drveće i preokretao kišobrane u rukama pješaka šibanih ne prejakom, ali zbog vjetra i hladnoće neugodnom kišom.

Pažljivo sam nosila svoj stari, prastari kišobran (VIS Varaždin, sjeća li se netko tih dobrih kišobrana koji se nisu kvarili i kidali već nakon prve ili druge uporabe kao ovi kineski koje kupujemo na kiosku za tridesetak kuna kad nas iznenadi kiša?). Unatoč oprezu iznenadni naleti vjetra preokrenuli su ga nekoliko puta i gotovo mi ga istrgnuli iz ruke. Kad sam se vraćala kući, šum velikih platana u naselju upozorio me i zatvorila sam ga prije nego što me zahvatio reful koji bi ga gotovo sigurno oteo iz ruke u vunenoj rukavici i odnio tko zna kamo.

Zašto kažemo da su kišobrani, automobili, svjetiljke i slične nežive stvari mrtve, dok nikome ne bi palo na pamet nešto slično reći o ormaru, torbi ili četkici za zube? Mislim da kišobran spada u onu skupinu stvari za koje se ponekad čini da žive vlastitim životom i mogu ga, dakle, izgubiti. Lijepa svilenkasta tkanina ni prečvrsto ni prelabavo razapeta između elastičnih žbica štiti nas od kiše ili sunca, a podsjeća i na padobran i mogućnost da, kao u pričama, poletimo s vjetrom tko zna kamo. Sjećam se mnogih svojih kišobrana, i onih koji nisu bili moji. Malog dječjeg sa slonićem Tonićem koji sam dobila za osmi rođendan i koji me vjerno pratio kad sam u gumenim čizmicama zadovoljno i sretno gacala po barama oko jedne od zgrada u kojima sam živjela. Bakinog smeđeg s nekakvom svijetlom kružnom šarom i naizgled starinskom ručkom od smeđe plastike. I jednog zelenog koji mu je prethodio, davno, dok sam bila sasvim mala. Dedinog velikog crnog. Svog svijetlo plavog koji još leži kao rezerva u ormaru nakon što je zaradio veliku mrlju od zaboravljene kemijske olovke. Jednog velikog i čvrstog, tamno plave boje kojemu nije bilo suđeno da ostane uz mene - netko ga je "zabunom" uzeo prije dvije godine u DM-u u koji sam ušla jednom i nikad više, na Trgu hrvatskih velikana tada okupanom obilnom kišom koja me oprala dok sam praćena nelagodnim osjećajem neočekivanog gubitka pretrčavala kratki razmak do stanice na početku Zvonimirove.

Kišobrani, kišobrani, umirujuće kuckanje kapi po razapetoj tkanini, miris vlažne zemlje i jesenjeg lišća, prijateljske šarene kupole iznad veselih i namrgođenih lica. Nadam se da će do sutra biti uklonjene žalosne slomljene spodobe s gradskih ulica. I da će, možda, barem potkraj dana, zasjati sunce...


22.10.2007. u 22:43 | K | 46 | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Svibanj 2013 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (9)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (13)
Prosinac 2006 (13)
Studeni 2006 (12)
Listopad 2006 (9)
Rujan 2006 (10)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (11)
Svibanj 2006 (15)
Travanj 2006 (4)


Opis bloga


Moja razmišljanja o svemu što je u životu bitno. Misli koje su me uzdizale i koje želim podijeliti s drugima.









Prostor Duha

Blog.hr


Mudre izreke


Kahlil Gibran:


Vjera je oaza u srcu do koje nikad
nisu doprle karavane misli.



Oćutiš li želju da pišeš
– a jedino je Duhu znana
tajna tog zova –
valja ti ovladati znanjem,
umijećem i
čarolijom:
znanjem riječi
i njihove melodije,
umijećem da budeš
bez pretvaranja
i čarolijom da voliš one
koji te budu čitali.


Rado navraćam

moja sestra
alkion
@pple

atlantida
betanija
big blue
Borut i Vesna
brlje
brunhilda
bugenvilija
carla_bruni
catcher
chablis
Champs-Elysees
chichckava
čiovka
da Vinci
detalj
dida
dinaja
Dream_Maker
ely
E.P.
Festina lente
finding myself
fra gavun
gajo
gogoo
goldy
gustirna
harisma
indigo
irida
izvornade
ježić bodljica
jimbo
juliere
kaodajevažno
kaplja
katrida
kenguur
Kinky Kolumnistica
kora-kri
ledena
LittleMissG
Luki i Goldie
ljelja
majstorica s mora
majta
MaSanYa
Melody
memoari srca
mentina
metanoja
Mima
mirisdunje
mirjam
mirta
misko
mislimatepozdravljam
MonoperajAnka
more nade
morfin@
morska zvijezda
nihonkichigai
Nova Vizija
oceana
odgoj s osmijehom
okeco
orator,-oris,m.
otkucaj
pametni zub
pantera
pegy
plejadablue
povjesničar2cool
prilagodba...
prorok
rose and butterfly
rozza
Rusalka
Sadako's apprentice
salvetna tehnika
santea
Sanja
sepia
serafina
Siscijanka
sklblz
slatko grko
slave
smotani
spooky
šumarka
teuta
tixi
trill
um
umjetnik
Uranova pikula
vampir Tibor
vierziger
vorja
ZG dnevnik
Zitta
zrno gorušicino
Zvrk

Ima vas još...

Hit counter
posjetitelja od 29. 5. 2006.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se