subota, 30.09.2017.

bi li trebalo?



treba znati ostati živjeti bez

tragova,
sa stvarima
sa mirisima u glavi

a zapamtiš glas
zapamtiš
gomilu smijeha




22:18 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 29.09.2017.




...



22:54 | Komentari (0) | Print | ^ |

drvo banyana



ah, ti drvo banyana kudrave glave, što se uzdižeš uz rub
jezera, jesi li zaboravio maleno dijete; ono se poput ptice
gnijezdilo među tvojim granama, i napustilo te?

sjećaš li se kako je sjedilo kod prozora i čudilo se mrštenju
tvoja korijenja uronjenog pod zemlju?

žene su stizale, puneći svoje vrčeve u jezeru, a tvoja se
golema crna sjenka njihala na vodi, nalikujući spavaču koji
se pokušava otrgnuti.

sunčevo je svjetlo plesalo po namreškanoj vodi poput
neumornih sićušnih čunaka što tkaju zlatni tepih.

dvije patke puštajući sjenke plove u korov obraslim rubom
obale, a dijete nepomično sjedi i razmišlja.

ono žudi biti vjetar i puhati kroz tvoje šušteće grančice,
biti tvoja sjenka i rastezati se s danom po vodi, biti ptica i
sjediti na najvišoj grani, te poput onih pataka plutati među
korovom i sjenkama.


r.tagore




čujem te,
pjevaš i smiješ se
gledam te
odmori se
spremi se
lijepa si






12:30 | Komentari (0) | Print | ^ |

someone like you



I’ve been searching a long time
For someone exactly like you
I’ve been travelling all around the world
Waiting for you to come through.
Someone like you makes it
All worth while
Someone like you keeps
Me satisfied. Someone exactly
Like you.

I’ve been travellin’ a hard road
Lookin’ for someone exactly like you
I’ve been carryin’ my heavy load
Waiting for the light to come
Shining through.
Someone like you makes it
All worth while
Someone like you keeps
Me satisfied. Someone exactly
Like you.

I’ve been doin’ some soul searching
To find out where you’re at
I’ve been up and down the highway
In all kinds of foreign lands
Someone like you…

I’ve been all around the world
Marching to the beat of a different
Drum.
But just lately I have
Realised
The best is yet to come.
Someone like you…


Van Morrison






12:21 | Komentari (0) | Print | ^ |

skretanje divovskog djeteta u tebi

pitam se, jesi li to odlučila,
kažu, da mi odlučimo
pitam se, draga,
jesi li mi što zatajila
uvijek me je fascinirala tvoja
istinska skrušenost prema
svijetu
i iznimna ljubav prema biljkama
prema ljepoti
prema životinjama
prema djeci
prema moru
prema kući
jesi li tražila ipak malo odmora
od tog svega
zar zaista nikada nisi pregrizla
onu elegiju krivnje iz djetinjstva
tražila si smisao
a bez velike filozofije
čak je i tvoj pas postao
poput tebe
čvrst, miroljubiv, lijenast
pomiren sa redovima
šetnje
i redovima radosti, redovima
hrane,
redovima susjedstva,
jesu li ti dosadile Njegove dosade
jesi li se s Njim prestala razumijevati
pobjegla si, draga,
i ti to znaš, priredila si idealno nesavršeno
shvaćanje istine
priredila si šou,
ti, koja si uvijek prostirala oko sebe
običnost, svu veličanstvenost običnosti
majčinstva, ženokuće
sad osjećam
da je u tebi proticao neki odvojeni tok
kojem nisam svjedočila
jer, bile smo previše svemirski bliske
da bih bilo što loše protumačila
ali. to je bilo tvoje. uvijek. ali.
davala si svima drugu šansu.
bezvremenski uviđala drugu mogućnost
ušutkala si me.
bit će teško bez tebe.
kolikima će biti.
ali. već danas moramo dalje.
čuvat ću ti pučinu, draga.
ova šačica prašine udara u podnožje
tako jako.
ali, čuvat ću ti pučinu.






00:18 | Komentari (0) | Print | ^ |

nedjelja, 24.09.2017.

susret



susret nema ime. ne zanemaruj ljepotu,

na svijetu, ona je većinska.





00:55 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 23.09.2017.

nebeska jedrilica




samo iskra sunca
je dovoljna

da otopi ljepljivost




00:10 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 20.09.2017.

VI (6)




gdje idu ceste, ja gubim svoj smjer.

na širokoj vodi, na plavetnom nebu nema obrisa staze.

putanja je skrita krilima ptica, zvjezdanim vatrama,cvijećem
doba što prolaze.

stoga upitah svoje srce nosi li u svojoj krvi mudrost
neznanih načina.


r. tagore, sakupljanje voća







21:54 | Komentari (5) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.09.2017.

sadhana


a thousand..


kako zaplesati s tobom
a ne jesti zapečene breskve
prelivene maslinovim uljem

vrtnja ulice, djedovi i bake
s unucima

šminka, kao odjevni predmet

stakleni izlozi premazani
reklamama

kako pobjeći od zebre
koja
treperi

jer nema zelenog svjetla

kišobranima zakrčiti sve
pultove u gradu

na kojima se prodaje
sumorno palmino drveće

svijet iščezava
kao odmoreni lijeni turist
se vuče, migolji
među prstenjem mladenaca

kako izaći van
ako si se ranije uputio kući
i ako nasmijane ptice
šutljivo
čuče
na kestenima

sneni lađari se boje izreći
tvoje ime
a, nije da ga ne poznaju

srčano, tim vodenim poljem
oni voze
i izranjaju duše

prestrašilo se i more,
nadvladava terase, i šetnice
i hodnike
i namještaje

a, s kim ti to pričaš
zakazala je bezvremenska straža
nikog nema

možda ćemo zorama
skupljati svoje ruke
i kabanice osvajača

i, kad ples ne bi pripadao
dubini tvojih očiju
bila bih još jedna, u nizu

maestralnih, oprezna,
spora
ničija






17:50 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 17.09.2017.

sadhana




i srce ima naviku



23:47 | Komentari (1) | Print | ^ |

naslovi pjesama




kad naslove, kao svjetlosne godine
obrubiš jagodama
dva srca kucaju ti u grudima, i utrnu bogovi
kao štitovi svetosti

buba mare iz tvoje zjenice
u sjenama ulica gradske periferije
na tvojim rukama često zaspu kao ona nježna kiša
od neizgrađenih nebodera

pojavio se pjesnik, kao u predgrađu, nemir
i kruto obavija u okvire sve svoje
pojavio se niotkud, al to nisi ti
to nisu tvoje

tvoje su tiše, i kada vrište,
one su uvijek stepeništem
one ne pište
to su tvoje

dolazeći tebi, ni suza, ni vjesti,
ne nedostaje često
ali, toplina, kojom kriliš,
tu je moje mjesto.



not dark yet



















00:01 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 13.09.2017.

"otok"




ne kupuj vrijeme ( pause )
jer odlazim
pustit ću ti "otok"

gdje voziš, kada ne možeš čuti
i, nisi uzeo svu djecu sa
sobom (pjesme)

možeš

lime

ostaviti
i, čuti...

koja je tvoja misija iza tih zatvorenih
ludih vrata
jeli tvoj bog duh

možeš li?

pustit ću ti "otok" (d.r.)
od zaprežnih kola, ne vidiš

ponekad je upravo sve

potpuno plavo


ti šutiš, a ja sam tiha
mi smo dva oceana,
spojena strijela

kako znaš da sam sretna, kako znam
da si nesretan
ti si tu

ali ne snjima, ja sam tu
ali ne s tobom

u ovoj uvali ćemo ispirati
naše orahe ujesen











01:04 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.09.2017.

morska putanja




zlatna putanja prema drhtavom parku
zelena
plovi morem

grančice zimzelenog raslinja se naginju pod
snijegom

smiju se galebovi




vjetar miluje zlatna zrnca
i tijelo u algama caruje

jedna vječnost je uronila u raj







00:01 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 10.09.2017.

iscjeljivanje


ne mogu shvatiti,
ali sve je danas drugačije
i kiša na trgu padala je nekako sniježno

othrvala sam se ljubopitljivoj, dražesnoj
gospođi, ali, kao da smo se tješile..
savezništvo nam je bilo u odjeći.
nekako svečano odjevene, obje,

za takav dan, pun neizvjesnih odgovora
na koje smo bile spremne.
prolazim pored zmaja, i upitam se što on
tu radi.

sve je puno krutosti i omeđeno razmrvljenim
sjećanjem, bilo.

sve je bilo stakleno i prozirno.
čitavim putem, savjest je, nekako potpuno
smiješno, za tu prigodu, mislim,

plivala u omekšivaču. i kad bi me okrznuo slučajno,
poneki miris parfema, činilo se da sam zalutala,
kao prosječna posjetiteljka, u novom gradu.

a sad, dnevnici.
dva čovjeka plove pod gradom. iznad njih se
uzdižu zvonici i svi su potekli od istog vremena.

ti rađaš moje misli, a ja ću čekati da odeš.
roditeljice, ti si moje oružje.
kada ti odeš, ja ću nastaviti dolaziti,

prišapnuti mu noćas, da je tu pun mjesec,
i da san ne želi na oči,
a kad se rodi dan, on će u berbu.
prezreli su grozdovi,
i nar je crven.

zar ne vidiš da te čekam, i čekat ću
dogodine, za stolom vladara punim slasne ribe.
u bakrenoj kolibi strasti,

među zasadima peršina, među deblima i zvijezdama
teške glave ribarske pjesmom nas nadnaravno
iscjeljuju.




23:37 | Komentari (0) | Print | ^ |

srijeda, 06.09.2017.

kako se zove perje tvoje životinje



svaki dan je poklon, za biti čovjek
a djeca prodaju petrovo uho,
kao ljubičasto srebro

u svakom danu je
jedan poklon, krštenje vode
a mi, kao zaslađeni vječnošću
bludimo u svezanoj zadruzi
mirisnih petunija

ja sam alga
i odišem jedninom, u kalupu
ta smola, i vjetar što mami
i mnogi krivi signali na putu

sve izigrano
upućujem sada, ovim ophođenjem
da smlavi ono što gubi smisao

nisam mogla doprijeti dalje
mir probada, kupine i kiša ogledaju
se pospanim očima

a zajedničko nam je to
kako nitko neće vidjeti bijeg
učinjenu moju kuću
praznom bocom
i svečanost mumljanja

imam dvije ovce, i nježno ih
čuvam, odaju mi snagu
davnog plemena





00:10 | Komentari (8) | Print | ^ |

utorak, 05.09.2017.

kako znaš...




kako znaš da samujem?
po njuhu, kako drugačije?
uši prema istoku
najistočnija točka je tvoja
ja sam najzapadnije što mogu
potamnilo je srebro od tamnih noći
a sunce je zamaglilo odljeve
svojih nakićenih dragulja

"preteča slike"







00:09 | Komentari (5) | Print | ^ |

ponedjeljak, 04.09.2017.

iz žive živosti...



iz otvorenosti prirode teško mi se
fokusirati na fotografije,
a nije da ne bih htjela...
nekako iz tvojih ruku, u svoju prazninu
nije lako ući
ali, možda je olakšavajuće
jer, ostavila sam...
na dnu indijskog oceana...
da ću doći ponovo...

ne gledajući kuda će to odvesti
duša se otkrila pred sobom
i započela svoj zapušten dom
otirati voskom...teško, ali, ipak

i tako su nastali ovi nestašni i nejasni,
potpuno maleni, ali odvažni:

100 mojih izrona

1./ zaokupljena sam profilom tvojih leđa
previše
sunce tako mekano grije tvoja leđa
i moje ruke
da smo barem bliže
spoznajem tvoj skriveni smisao
ti si tek krhka stvarčica u svakoj mojoj misli
u meni postojiš kao zaklon obali kojoj se ne može
divlje mi prenosiš svoje pokretanje
doista, zelene se i tvoje ruke





00:01 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>