hocemocenzuru
utorak, 25.10.2011.
Brkovi - Boogaloo, 22.10.2011.
Bez tebe ja nemam sreće
Bez tebe mi nema mira
Tebe volim više od života
Samo ti mi dušu diraš
Cvjetalo je meni cvijeće
Mirisala rosna trava
Mirisati više neće
Sad kad nisi moja draga...
(„Cvjetalo je meni cvijeće“)
22.10.2011., oko ponoći, Boogaloo. Dok Brkovi izlaze na stage trešti „Cvjetalo je meni cvijeće“, zvuci harmonike, dupkom puni Boogaloo pjeva cijelu pjesmu, raspoloženje u publici odlično, svi očekuju sjajan koncert. I dobili su upravo to, odličan koncert, no o tome malo kasnije.
Prvi put sam Brkove čuo sasvim slučajno, svratio sam u Spunk, ima tome već par godina, i taman stigao na kraj njihovog nastupa, svirali su nešto od Nervoznog poštara („Vazda gazda“?). Netipično za Spunk, i naravno da me zaintrigiralo, u publici je bilo i onih koji su uživali u tome, kao i zgroženih („ne mogu to da slusam, kakvi su to zvukovi,,,“).
Kasnije sam ih gledao u Močvari, KSET-u (bili su predrupa Nervoznom poštaru), Sidru, SC-u, Teatru &TD, Željezničaru, i svaki put su bili sve bolji. Znam da zvuči otrcano, ali bili su to koncerti za pamćenje, jedni od boljih koncertnih provoda koji se nude u Hrvatskoj, a bogami i šire. Pogotovo se to odnosi na koncert u &TD-u, na promociji drugog albuma „Društvo brkatih mladića“, u punoj dvorani &TD-a, kad se nakon završetka koncerta valjda 30-ak ljudi popelo na pozornicu i pjevalo „Cvjetalo je meni cvijeće“, ali i „Ali nije to još gotovo“ od Idijota.
Brkovi su osnovani 2004. Razlog postojanja su objasnili na svom web site-u (www.brkovi.com): „Zasićeni sotoniziranjem tzv. "narodne" glazbe u medijima i uštogljenim podjelama glazbe na urbanu i neurbanu, petorica mladića punkerske provenijencije odlučuju svirati narodnjake na način na koji jedino znaju - žestoko i beskompromisno sa ciljem konačnog oslobođenja od vladajuće malograđanštine koja im pritišće grud.“ Ne može biti istinitije, i mene je često znalo nervirati sotoniziranje narodnjaka, kao da je ono što nam nudi zabavnjačka estrada išta bolje. Pogledajte koji put polufinalne ili finalne večeri Splitskog festivala, i uvjerićete se da ima i gore od narodnjaka.
Brkovi su: Shamso 69 - vokal, Prasac i Žorž - gitara, Tomac – bas i Šarac – bubnjevi. Kao „uzore“ navode između ostalih Maidene, Divlje Jagode, Nervozni poštar, Tifu, Rifata Tepića, Vatreni poljubac, Boru Spužvića Kvaku, Satelite iz Dervente (za ove zadnje nikad čuo)... Kad me neko pita da objasnim izričaj Brkova jedino što mi pada na pamet je: duhoviti mačo narodnjački tekstovi uz punk, metal, rock muzičku podlogu.
Nikad mi nije išlo stavljanje u muzičke pretince, no Brkovi sami sebe definiraju kao „turbo punk folk wellness i spa".
„punkfolkwellness“
Bolje da sam s frendovima pio rujno vino
Nego tebe kurvo vodio u kino
Radije ću sam sa sobom hladno piće piti
Neg' za malo vruće pičke gorke suze liti
(„Bolje da sam s frendovima pio rujno vino“)
2009. Brkovima izlazi prvi album „punkfolkwellness“. U manje od pola sata 9 turbo punk folk wellness i spa pjesama: „Balkanski Žigolo“, „Bolje da sam s frendovima pio rujno vino“, „Srećo laku noć (dobro jutro tugo)“, „Mala“, „Opasno se drogiram“, „Neću da idem u disko skup“, „Vjetrovi tuge“, „Ne želim da budem OK“ i „Ljepša si od mjeseca“. Odličan izbor pjesama za prvi album, na njemu su provjereni koncertni favoriti iz dotadašnjeg repertoara Brkova. „Srećo laku noć“ je našla mjesto i u muzici iz filma „72 dana“ Danila Šerbedžije.
„Društvo brkatih mladića“
Brkovi pale, brkovi žare,
Brkovi za sitne pare.
Brkovi gore, brkovi dole
Brkovi su da se vole
(„Brkovi“, himna)
Drugi album „Društvo brkatih mladića“ izlazi godinu kasnije. Opet pola sata, spoj već provjerenih koncertnih stvari („Ornela“, himna „Brkovi“, „Anđeli pakla“, „Zabranjena ljubav (k. mi je kamen)“, „Hrvat iz Gospića“) i nekih novijih („Tolerancija“, „Nisam ja za tebe“, „Švaler“, „Hej Mislave“, „Sad je kraj“). Opet sjajan album. No posebno mjesto na ovom CD-u ima pjesma koju ne izvode na koncertima – „Cvjetalo je meni cvijeće“. Ne izvode je, jer se u pjesmi koristi harmonika (na albumu je svira Zoran Milić), i „stilski nije za Brkove, jer je tekst izričito ljubavni, i više za klasične narodnjake“, kao što je rekao Shamso u jednom intervjuu. Ali im zato služi za uvod u koncerte ili stvar koja se pusti odmah nakon svirke. Radi se o pjesmi koja ima izrazito hitoidni potencijal. Slično je uspjelo Vladi Divljanu u osamdesetima (muzika za film „Šest dana Juna“) sa „Ja je zovem meni da se vrati“ u izvedbi Jahije Gračanlića.
Oba albuma se mogu skinuti na www.brkovi.com, ali se mogu nabaviti i na koncertima po zaista povoljnoj cijeni (30 kn). Sjajnim svirkama, na kojima je dobar provod zajamčen, Brkovi su stekli status klupske koncertne atrakcije. Ko je jednom bio na njihovom koncertu, gotovo sigurno će ih opet otići vidjeti. Uostalom nekolicina uvijek istih ljudi se može vidjeti na gotovo svakom zagrebačkom koncertu. Do sada su Brkovi svirali i u Makarskoj, Dubrovniku, Novom Sadu, Beogradu, Kninu, Livnu, Županji, Đakovu, Varaždinu, Sarajevu, Puli, Splitu, Čakovcu, Gospiću, Sisku, Kutini, Kranju, Rijeci, Sinju...
Na www.brkovi.com su se nekada mogli skinuti i tri koncerta nastupa: Močvara 2006., KSET 2007. i PMF 2008. Oni nažalost više nisu dostupni, što je šteta, jer se na njima mogu naći i pjesme Brkova koje nisu na albumima („Priroda ti dala“, „Kavica“, „Žena je riječ sa 4 slova“, „Ti nisi kriva“, „Lutam majko“, „Djevojčice“, „Svijet je mali za mene“), kao i obrade drugih izvođača, uglavnom Nervoznog poštara. Međi njima je i „Mama ne da da te diram“ od Halida Muslimovića, pjesma koja je u meni nekada izazivala gomilu bijesa, jer se reklama za nju prikazivala do besvijesti osamdesetih u poluvremenima utakmica.
No, da se vratim koncertu u Boogalloo-u. Sat vremena prije početka koncerta na ulazu je bio ogroman red za karte, što me ugodno iznenadilo, i koncert je na kraju rasprodan. Koncert je otvoren sa „Kurvo prokleta“, koja će se naći na idućem albumu, i koja je odlično prihvaćena, više nego dobro otvaranje koncerta. Sa prvog albuma su izveli valjda sve stvari, većinu sa drugog (Tolerancija, Ornela, Nisam ja za tebe, Himna, Anđeli pakla, Zabranjena ljubav, Sad je kraj). Osim „Kurvo prokleta“ izveli su još dvije nove stvari sa nadolazećeg albuma, kojima sam zaboravio imena (sorry, ipak je bilo previše alkohola, ali čini mi se da se jedna zove Znanac ili nešto slično). Na koncertu su gostovali Zmaj od Šipova, bubnjar Šarac (trenutno na odluženju kazne u glinskom zatvoru) i Ana Sekso, s kojom su Brkovi izveli „Ti nisi kriva“. Sat i pol, možda i više, koncerta, s kojeg su svi otišli zadovoljni. Čak i gužva u garderobi nakon koncerta mi nije smetala. Istu večer je i Zabranjeno Pušenje imalo koncert u Tvornici („odličan skoro trosatni koncert“, javio mi je prijatelj), i bilo je zaista teško izabrati koga gledati. No siguran sam, ni oni koji su bili na Pušenju, ni mi koji smo bili na Brkovima nismo pogrijesili, jer su oba ponuđena odgovora bila točna.
Brkovi su zalužili i dobili rasprodan Boogallo, a posjetioci su dobili odličnu i pošteno odrađenu svirku i bili su jednako dobri kao i bend. Jedva čekam najavljeni, nadolazeći, treći album Brkova. I nove koncerte naravno.
nedjelja, 23.10.2011.
Vojna povijest u školama
Već sam u par navrata pisao o mjesečniku Večernjeg lista „Vojna povijest“, i mislio sam da više neću imati potrebe za tim. Ali na web site-u Večernjaka se pojavila vijest „Odluka Ministarstva obrazovanja: Vojna povijest može u škole!“. Tako u tekstu saznajemo da je navedeni magazin preporučen za korištenje u nastavi povijesti u osnovnim i srednjim školama. Odluku je donijelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta na osnovu pozitivnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, iz kojega izdvajam: „Na osnovi uvida u časopis, slažemo se s konstatacijom da je časopis osmišljen kao edukativno-povijesni i znanstveni časopis čiji je cilj na zanimljiv i jednostavan način prikazati svjetsku i hrvatsku povijest objektivno iznoseći u svojim temama i člancima povijesne činjenice.“
Pobrojaću neke stvari koje će učenici osnovnih i srednjih škola moći pročitati i što se moći naučiti iz dosada izašlih brojeva VP magazina:
- „Puč Lorković-Vokić“ tj. pregovori vođeni ljeta '44. između ustaških predstavnika i HSS-a o odvajanju od sila osovine i prelasku na savezničku stranu su bili propuštena šansa za opstanak NDH i njen prelazak na stranu zapadnih Saveznika, kao da NDH nije bila satelitska država, čija je sudbina čvrsto vezana uz sudbinu Trećeg Rajha, i kao da antifašistička koalicija nije imala svoje saveznike, partizane, na području Jugoslavije. (riječ je o tekstu „Puč Lorković-Vokić i kako spasiti NDH“, autor je Mario Jareb)
- zagrebački nadbiskup Stepinac predstavljen kao jednako dosljedan borac i protiv ustaških i protiv komunističkih vlasti i kao osoba koja se žestoko suprotstavljala progonu Srba, Židova i ostalih za vrijeme NDH. („Politički odjeci crkvenog djelovanja Alojzija Stepinca“, Miroslav Akmadža)
- ustanak u Srbu 27.07.1941. je organiziran od strane partizana, četnika i talijanskih fašista, čemu su prethodile laži Hrvata-komunista (Marko Orešković i Većeslav Holjevac) koji su strašili Srbe po selima izmišljenim pričama o ustaškim zločinima. („Kontroverze – Ustanak u Srbu u srpnju 1941. nije bio antifašistički“, Zlatko Begonja)
- napad partizana pod vodstvom Vasilja Gaćeše na željezničku stanicu u Banskom Grabovcu (koji je izveden u noći s 23.07. na 24.07.1941.) je teroristički čin uperen protiv NDH. („Banski Grabovac (teroristički čin)“, Milan Pojić)
- bivši pripadnici ukinute Mornarice NDH, koji su se borili protiv antifašističkih saveznika i partizana, u posljednjim danima njemačke okupacije Trsta, se nazivaju „hrvatskim braniteljima” („Trst su u posljednjim danima njemačke okupacije branili i hrvatski mornari”, Zvonimir Freivogel)
- za zločin njemačke vojske nad civilima na prostoru Doca Donjeg i lijeve obale Cetine u ožujku '44 „izravnu i neizravnu krivicu snose sve sukobljene strane“, partizani zbog toga jer „iako im je bilo poznato postupanje njemačke vojske prema civilima, ono ih nije sprječavalo u ratnim djelovanjima“. A „dodatnu težinu daje činjenica kako je stradalo isključivo hrvatsko stanovništvo, koje je bilo naklonjeno NDH i njima savezničkoj njemačkoj vojsci”. („Nijemci ubili 1400 hrvatskih civila“, Zvonimir Despot)
Gore navedeno su samo neke stvari koje će učenici u osnovnim i srednjim školama imati priliku saznati iz VP magazina. Ne znam što se danas uči iz povijesti u našim školama i sasvim je moguće da gore pobrojana „saznanja“ i ne odstupaju puno od nastavnog programa vezanog uz Drugi svjetski rat. Ali činjenica da je učenicima preporučen VP magazin „kako bi učenicima poslužio kao pomoć u boljem razumijevanju nastave povijesti” je dovoljno alarmantna. Nije nevažno ni to što ova preporuka vjerojatno znači i to da će se stotine škola pretplatiti na nekoliko brojeva VP magazina, što i nije baš zanemariv prihod.
Učenici će tako imati priliku saznati o učešću Hrvata u Falklandskom ratu '82., kao i o Hrvatima u britanskim i američkim misijama SOE i OSS u Drugom svjetskom ratu, što naravno samo po sebi nije loše i nemam ništa protiv toga, ali čisto sumnjam da će VP pisati o Hrvatima u npr. Španjolskom građanskom ratu. O sukobu u Prozoru listopada '92. između HVO i Armije BiH će hrvatski učenici isto moći pročitati nevjerojatno dosadan i nezanimljiv tekst („Listopad 1992. Prozor – Početak hrvatsko-muslimanskog rata u BiH”, Davor Marijan), i to na desetak stranica. Da li će VP ikada pisati o „herojskom oslobađanju“ Ahmića od strane HVO-a 16. travnja 1993., što je rezultiralo sa 116 pobijenih civila? Iskreno, ne vjerujem u to.
I što na kraju reći o činjenici da će naši školarci o Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima, imati priliku se informirati iz VP magazina, zahvaljujući Večernjaku i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Nekada psovke najbolje opisuju kako se čovjek osjeća, ali ipak ću ih izostaviti ovaj put.
srijeda, 12.10.2011.
Zona sumraka - "Crvena opasnost"
Noć s 29. na 30.11.2011. Zagreb, Ravnice, dva uniformirana lica ulaze u zgradu na adresi Šeferova 4. Jadranka Kosor spava, sanja da je u velikoj dvorani, svi joj plješću, tu je Tusk, tu je i Merkel, tu je i onaj ukočeni Josipović...
Tišinu odjednom prekida lupanje po vratima, „Drugarice, otvarajte vrata, odmah, milicija!“. J.K. se budi, nervozno ustaje, ljuta na osiguranje što je dopušta da joj svaka budala lupa na vrata u sitne sate, otvara vrata i šokira se – ispred nje stoje dva muškarca u uniformama s kapama na kojima je zvijezda petokraka.
J.K. se počela smijati, „da nije ovo skrivena kamera?“
Milicioner Rajko: „Drugarice, spremite se i pođite s nama, imamo naređenje da vas privedemo“.
Kosor: „Kako se samo usuđujete, ja sam predsjednica vlade...“
Milicioner Veljko: „Hahahaha, a ja sam onda savezni ministar unutarnjih poslova, hajde ne zajebavajte nas, ne pitajte nas ništa, spremite se i idemo.“
Nekoliko minuta kasnije J.K., još u stanju šoka, izlazi u prohladnu zagrebačku noć, okružena sa dva milicionera. Grad je okićen kao da je neki praznik, na svakom stubu su dvije zastave, J.K. ih gleda: trobojnica crvena, bijela, plava boja i ... crvena zvijezda u sredini, nemoguće! A pored nje slična zastava, samo su boje poredane obrnutim redoslijedom.
Kosor: „Pa, pa šta je ovo, zašto su ove zastave tu?“
Milicioner Rajko: „Hajde, prestanite da nas zajebavate, kao da ne znate da je Dan Republike.“
J.K. zaključuje da je najbolje da šuti i ništa ne pita, baš kao što je to bilo u doba Ive Sanadera, izdržaće ona to. Nekoliko minuta kasnije milicioneri i J.K. ulaze u najbližu stanicu milicije, na zidu se nalazi Titova slika. Unutra za stolom sjedi milicioner Rade: „Opa, stiže nam i zadnja ptičica. Sada ih imamo sve, cijelo vodstvo antidržavne i antinarodne zavjereničke organizacije zvane HDZ. Šef je javio da uskoro dolazi, sigurno će se obradovati kad vidi ove ptičice iza rešetaka“.
Milicioner Veljko: „Nego, šta rade ovi u ćeliji, o čemu pričaju, bune li se?“
Milicioner Rade: „Ako mene pitaš, ovi nisu za zatvor već za ludnicu. Onaj bradati cvikeraš mi je prijetio da će me poslati u zatvor, onaj sa tupavim osmijehom tvrdi da je ministar vanjskih poslova, nosati da je ministar gospodarstva, a onaj debeli se buni što ga privode ljudi sa srpskim imenima. Ma ovi su više prijetnja samima sebi nego državi i narodu.“
J.K. ulazi u pritvorsku ćeliju, tamo su već Karamarko, Popijač, Šeks, Jandroković, Bebić, Đakić, Hebrang, Jarnjak,..., svi šute, još ne vjerujući što im se događa.
Kosor: „Pa dobro Karamarko, šta je ovo, ovi tvoji su skroz poludjeli, kakve su ovo uniforme?“
Karamarko: „Nemam pojma šta se dešava, nisu to moji, došli su po mene i samo me pokupili. To mora da je Mesićevo maslo.“
Bebić: „Imam teoriju o tome što nam se dešava.“
Kosor: „Kakvu teoriju? Da je čujemo?“
Bebić: „Pa predsjednice, mislim da je ste sve ovo vi i ministar Karamarko skrivili. Toliko ste prizivali crvenu opasnost i plašili nas komunizmom, da ste probudili aveti koje spavaju već dvadesetak godina. A i može biti da smo završili u nekoj drugoj dimenziji, alternativnoj stvarnosti, u kojoj se nisu desile demokratske promjene.“
Hebrang: „Znao sam da si komunjara i partizančina, znao sam oduvijek.“
Šeks: „Luka, previše gledaš te serije ili su te mandarine opičile u mozak...“
Svi u ćeliji su se počeli raspravljati u isti mah, upravo u trenutku kad je u nju ušao načelnik stanice Zoran i povikao „Tišina!“
Svi su okrenuli i pogledali dobro poznato bahato oporbeno lice.
J.K. se počela tresti i vrištati, „pa ovo nije istina, kako je ovo moguće, m m m Milanoviću, jesi to ti?“
I ubrzo je izgubila svijest.
Trg žrtava fašizma 4, jutro 30.11.2011.
J.K. dolazi sebi, shvati da leži na podu u središnjici HDZ-a, oko nje Karamarko, Popijač, Šeks, Jandroković, Bebić, Đakić, Hebrang, Jarnjak i ostali leže i polako dolaze sebi i ustaju. Razmjenjujući iskustva iz prethodne noći zaključuji da im se svjedočenja poklapaju i da se sve zaista desilo.
Šeks: „Pa šta to bi, majku mu... Ima li itko neko racionalno objašnjenje?“
Karamarko: „Meni to vuče na onu američku seriju, ma znate ono, paranormalna dešavanja i to...“
Jarnjak: „Da, da, sjećam se, neki dosjei, ali ne udbini, već.... Sjetio sam se – Dosjei X!“
Kosor: „Ne, nisu Dosjei X...“
Šeks: „Da nije Duga mračna noć?“
Karamarko: „Ma kakva crna duga mračna noć, nije ni to...“
Jandroković: „Znam, Tražili ste gledajte?“
Kosor: „Jel' ti to mene provociraš Jandrokoviću?“
Jandroković: „Oprostite predsjednice.“
Bebić: „Vuče mi na ono iz nadrealista, znate ono, Rade Pendrek, godina 40...“
Karamarko: „Znam, sjetio sam se, ovo je bila Zona sumraka!“
subota, 01.10.2011.
Bandić kao Putin
Milan Bandić je jednom izjavio da su mu uzori majka i dragi Bog! Sudeći po njegovim aktivnostima jedan od uzora bi mu mogao biti i Putin. Naime Putin voli da se u javnosti prezentira kao čvrst, jak muškarac, sportski i cool tip u dobroj kondiciji. Tako smo ga mogli vidjeti kako obara ruke, oblači kimono, jaše konje, vozi motocikl... Ukratko prava muškarčina sposobna da čvrsto i odlučno vodi državu.
Bliže se izbori pa je i Bandić odlučio da primijeni sličan recept. Najprije je odigrao teniski meč s Goranom Ivaniševićem. Sad što je trebalo osvajaču Wimbledona da izigrava pajaca i troši vrijeme na takve gluposti teško je reći, ali bar je imao mlađeg suparnika nego što je ga je imao bivši teniski profesionalac Bruno Orešar, koji je redovito igrao tenis sa Franjom Tuđmanom. Naravno, dobili smo potvrdu i iz Ivaniševićevih usta da je Bandić solidan tenisač, cool tip, ukratko ide ga u svemu čega se dotakne.
Nakon neizvjesnog meča sa Ivaniševićem, Bandić je obišao je Sajam sporta i slobodnog vremena (SKOK). Tamo mu je, naravno spontano, zar može uostalom drugačije, jedna od djevojaka rekla da je on izrazito sportski tip, a MB je to potvrdio izvedbom zadane vježbe i time zaradio pljesak, spontani naravno, zar ste sumnjali. Ovome treba dodati da je prije svega gore navedenoga, gradonačelnik Zagreba trčao po Sljemenu. Da li je imao još koju sportsku aktivnost toga dana, nije mi poznato. (kao i to da li se šetnja psa smatra za sport)
Zadnjih mjeseci mi je Bandić često padao na pamet - kad god bih prošao pored šaltera ZET-a i vidio goleme redove umirovljenika kako strpljivo stoje, držeći gomilu papira i stalno provjeravajući da li im možda koji dokument nedostaje (potvrda da su živi, rodni list, domovnica, pismeni sastav o tome zašto im je potreban besplatan prijevoz ZET-om...), sjetio bih se Bandića i njegove potrebe da se stvaraju gužve i redovi gdje god je to moguće, kao i da dovodi ljude u neizvjesnost, kao što je to slučaj sa aktualnom pričom o ZG vrtićima. A sve to samo da bi pokazao da ima moć da se zbog njega stoji u dugim redovina i obilaze razne institucije nabavljajući besmislene potvrde i dokumente.
No da se vratimo da temi : Bandić i sportovi (a Milanu to definitivno ide bolje nego Šilji). Kopiranje Putinove taktike uopće nije loša ideja. Dobrom dijelu birača su bitnije sportske sposobnosti kandidata nego one koje su zaista potrebne za mjesta na koja se biraju. Gol škaricama u malonogometnoj ligi veterana je mnogima bolja kvalifikacija za obavljanje dužnosti nego program (ako ga ima naravno) i političke, ljudske i moralne kvalitete.
Da imam udjela u Bandićevoj izbornoj kampanji predložio bih da se akcent stavi upravo na sport. Naime, ne bi bilo loše da se MB okuša u triatlonu ili u desetoboju, a zašto ne i oboje? Za triatlon bi bio predviđen jedan dan, doduše zima dolazi pa bi za plivanje u sklopu triatlona mogao poslužiti i bazen, dok bi trčanje i vožnja biciklom naravno bili vani.
Za desetoboj su potrebna dva dana, kad već to važi za atletičare, i za Bandića bi vrijedilo isto. Znači u dva dana MB bi pokazao svoje vještine u sljedećim disciplinama: skok u dalj, bacanje kugle, skok u vis, bacanje diska, skok s motkom, bacanje koplja i trčanje na 100, 400, 1500 i 110 (prepone) metara. Izbori su već za dva mjeseca, pa bi s treningom trebalo početi što prije.
Od navedenoga prijedloga bi imali koristi i Bandić i stanovnici Zagreba. Bandić jer bi s tim zasigurno dobio više glasova na narednim izborima, nego sa standardom predizbornom kampanjom. A kakve bi koristi od toga imali građani Zagreba? Pa, ako bi naredna dva mjeseca Bandić proveo više vremena u pripremama za triatlon i desetoboj, to automatski znači da bi manje bio u svom uredu, a s obzirom kakve odluke i uredbe donosi najveća moguća korist bi bila kad uopće ne bi bio u uredu gradonačelnika naredna dva mjeseca.
