hocemocenzuru
srijeda, 12.10.2011.
Zona sumraka - "Crvena opasnost"
Noć s 29. na 30.11.2011. Zagreb, Ravnice, dva uniformirana lica ulaze u zgradu na adresi Šeferova 4. Jadranka Kosor spava, sanja da je u velikoj dvorani, svi joj plješću, tu je Tusk, tu je i Merkel, tu je i onaj ukočeni Josipović...
Tišinu odjednom prekida lupanje po vratima, „Drugarice, otvarajte vrata, odmah, milicija!“. J.K. se budi, nervozno ustaje, ljuta na osiguranje što je dopušta da joj svaka budala lupa na vrata u sitne sate, otvara vrata i šokira se – ispred nje stoje dva muškarca u uniformama s kapama na kojima je zvijezda petokraka.
J.K. se počela smijati, „da nije ovo skrivena kamera?“
Milicioner Rajko: „Drugarice, spremite se i pođite s nama, imamo naređenje da vas privedemo“.
Kosor: „Kako se samo usuđujete, ja sam predsjednica vlade...“
Milicioner Veljko: „Hahahaha, a ja sam onda savezni ministar unutarnjih poslova, hajde ne zajebavajte nas, ne pitajte nas ništa, spremite se i idemo.“
Nekoliko minuta kasnije J.K., još u stanju šoka, izlazi u prohladnu zagrebačku noć, okružena sa dva milicionera. Grad je okićen kao da je neki praznik, na svakom stubu su dvije zastave, J.K. ih gleda: trobojnica crvena, bijela, plava boja i ... crvena zvijezda u sredini, nemoguće! A pored nje slična zastava, samo su boje poredane obrnutim redoslijedom.
Kosor: „Pa, pa šta je ovo, zašto su ove zastave tu?“
Milicioner Rajko: „Hajde, prestanite da nas zajebavate, kao da ne znate da je Dan Republike.“
J.K. zaključuje da je najbolje da šuti i ništa ne pita, baš kao što je to bilo u doba Ive Sanadera, izdržaće ona to. Nekoliko minuta kasnije milicioneri i J.K. ulaze u najbližu stanicu milicije, na zidu se nalazi Titova slika. Unutra za stolom sjedi milicioner Rade: „Opa, stiže nam i zadnja ptičica. Sada ih imamo sve, cijelo vodstvo antidržavne i antinarodne zavjereničke organizacije zvane HDZ. Šef je javio da uskoro dolazi, sigurno će se obradovati kad vidi ove ptičice iza rešetaka“.
Milicioner Veljko: „Nego, šta rade ovi u ćeliji, o čemu pričaju, bune li se?“
Milicioner Rade: „Ako mene pitaš, ovi nisu za zatvor već za ludnicu. Onaj bradati cvikeraš mi je prijetio da će me poslati u zatvor, onaj sa tupavim osmijehom tvrdi da je ministar vanjskih poslova, nosati da je ministar gospodarstva, a onaj debeli se buni što ga privode ljudi sa srpskim imenima. Ma ovi su više prijetnja samima sebi nego državi i narodu.“
J.K. ulazi u pritvorsku ćeliju, tamo su već Karamarko, Popijač, Šeks, Jandroković, Bebić, Đakić, Hebrang, Jarnjak,..., svi šute, još ne vjerujući što im se događa.
Kosor: „Pa dobro Karamarko, šta je ovo, ovi tvoji su skroz poludjeli, kakve su ovo uniforme?“
Karamarko: „Nemam pojma šta se dešava, nisu to moji, došli su po mene i samo me pokupili. To mora da je Mesićevo maslo.“
Bebić: „Imam teoriju o tome što nam se dešava.“
Kosor: „Kakvu teoriju? Da je čujemo?“
Bebić: „Pa predsjednice, mislim da je ste sve ovo vi i ministar Karamarko skrivili. Toliko ste prizivali crvenu opasnost i plašili nas komunizmom, da ste probudili aveti koje spavaju već dvadesetak godina. A i može biti da smo završili u nekoj drugoj dimenziji, alternativnoj stvarnosti, u kojoj se nisu desile demokratske promjene.“
Hebrang: „Znao sam da si komunjara i partizančina, znao sam oduvijek.“
Šeks: „Luka, previše gledaš te serije ili su te mandarine opičile u mozak...“
Svi u ćeliji su se počeli raspravljati u isti mah, upravo u trenutku kad je u nju ušao načelnik stanice Zoran i povikao „Tišina!“
Svi su okrenuli i pogledali dobro poznato bahato oporbeno lice.
J.K. se počela tresti i vrištati, „pa ovo nije istina, kako je ovo moguće, m m m Milanoviću, jesi to ti?“
I ubrzo je izgubila svijest.
Trg žrtava fašizma 4, jutro 30.11.2011.
J.K. dolazi sebi, shvati da leži na podu u središnjici HDZ-a, oko nje Karamarko, Popijač, Šeks, Jandroković, Bebić, Đakić, Hebrang, Jarnjak i ostali leže i polako dolaze sebi i ustaju. Razmjenjujući iskustva iz prethodne noći zaključuji da im se svjedočenja poklapaju i da se sve zaista desilo.
Šeks: „Pa šta to bi, majku mu... Ima li itko neko racionalno objašnjenje?“
Karamarko: „Meni to vuče na onu američku seriju, ma znate ono, paranormalna dešavanja i to...“
Jarnjak: „Da, da, sjećam se, neki dosjei, ali ne udbini, već.... Sjetio sam se – Dosjei X!“
Kosor: „Ne, nisu Dosjei X...“
Šeks: „Da nije Duga mračna noć?“
Karamarko: „Ma kakva crna duga mračna noć, nije ni to...“
Jandroković: „Znam, Tražili ste gledajte?“
Kosor: „Jel' ti to mene provociraš Jandrokoviću?“
Jandroković: „Oprostite predsjednice.“
Bebić: „Vuče mi na ono iz nadrealista, znate ono, Rade Pendrek, godina 40...“
Karamarko: „Znam, sjetio sam se, ovo je bila Zona sumraka!“
