hocemocenzuru
četvrtak, 21.11.2013.
Zadomni svijet
Ovih dana sam se sjetio vica koji sam čuo prije nekoliko godina, a koji ide otprilike ovako: Ide seljak i nosi daske preko ramena, u susret mu ide Ante Pavelić i poviče “za dom“, a seljak mu odgovori “ne, za štalu“.
Naravno vica sam se sjetio nakon DOMoljubnog performansa Josipa Šimunića nakon utakmice Hrvatska - Island. Većina nogometaša na svijetu mašta o tome da jednog dana zaigraju na svjetskom prvenstvu, osvoje domaće prvenstvo ili da igraju u Ligi prvaka. Znamo da nakon ostvarenih ciljeva oni ambiciozniji si postavljaju i nove. I tako je Šimunić, pred kraj svoje karijere, konačno uspio u želji da poviče “za dom“ a da mu pune tribine odgovore “spremni“ (“To sam uvijek želio napraviti“).
Ostaje da vidimo što će još poželjeti Šimunić, nadam se da neće poželjeti nakon završetka karijere da se bavi poviješću (“Igrao sam za svoj dom, oni kojima smetaju ti povici mogli bi malo nešto pročitati i proučiti povijest“). Jer to bi bila navijačko-alkoholizirana interpretacija povijesti, slična onoj koja se nalazi na hrvatskoj wikipediji, na kojoj uostalom u tekstu koji se odnosi na pozdrav “za dom spremni“ piše: Nakon Domovinskog rata, pozdrav "Za dom spremni" je stekao veliku popularnost među hrvatskim nogometnim navijačima te ga se često može čuti na nogometnim utakmicama. Ili reprezentativne nogometne utakmice kao zadomni svijet.
Do sada smo mogli čuti razne izgovore za uzvikivanje ovog pozdrava (opera"Nikola Šubić Zrinski“, ban Jelačić, domovinski rat), a toj listi je Šimunić dodao još jedan: "Igrao sam za svoj dom". A za dom i utakmicu se naravno mora biti spreman. A i Thompsonove pjesme puštene nakon utakmice dodaju još potrebnih sastojaka za ustašluk. I tako si je Šimunić osim 90 (plus sudačko vrijeme) minuta igre osigurao još i dodatnih 15 minuta slave.
Na jednoj snimci navedenog incidenta koja se može vidjeti na internetu se može čuti komentar iz publike: "Legenda!“. To dovoljno ilustrira da smo društvo u kom su neinteligentni ustašluci cool za nezanemariv postotak građana, kao što je to bio i još jedan performans zadarskih srednjoškolaca ("potrubi ako si protiv pedera“). Da, postali smo društvo u kojem su svakakve fašističke pizdarije cool.
I tako smo možda u Josipu Šimuniću dobili nogometnog Sinišu Labrovića, naravno sa potpuno drugačijim ideološkim predznakom i puno manje inventivnog. A ako nastavi ovim putem Šimunić možda završi u “Pola ure kulture“, sjajno bi se uklopio u koncept te emisije. Prilog bi naravno najavila Branka Kamenski, napravila bi ga Hloverka, a i Ivica Šola bi mogao dodati svoj komentar. A možda ga i sam MPT pozove kao gosta na koncert? To bi moglo ovako izgledati: muzika je krenula, izlazi Josip Šimunić i viče “za dom“, publika odgovara glasno “spremni“, zatim izlazi glavna zvijezda, idu “Čavoglave“, i koncert ide svojim uobičajenim tokom.
No ovdje se radi i o kontinuitetu u djelovanju HNS-a, poznato je da je bivši predsjednik HNS-a Vlatko Marković simpatizirao NDH, a sadašnji Davor Šuker je jednom prilikom posjetio Pavelićev grob u Madridu. Tako da ovaj zadnji ispad i ne treba čuditi, samo je logična epizoda u životu i radu nogometnog saveza.
Nisam mogao a da se ne zapitam što bi seljak iz vica na početku teksta odgovorio na Šimunićevo “za dom“? Možda bi rekao “ne, za kavanu“. I otišao bi na pivo u neki od ugostiteljskih lokala u blizini maksimirskog stadiona.
petak, 15.11.2013.
Nadolazeći referendum(i) + prigodna pjesma
Nakon odluke Ustavnog suda jasno je da će se 1.12. održati referendum o ustavnoj definiciji braka kao zajednice muškarca i žene.
17.12. građanska inicijativa koja sebe zove “Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara“ započet će prikupljane potpisa za raspisivanje referenduma na kojem bi se građani RH trebali izjasniti jesu li za to da se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalnih manjina ostvaruje na području jedinice lokalne samouprave, državne uprave i pravosuđa kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje polovicu stanovnika takve jedinice.
Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić je u jednoj radijskoj emisiji za proljeće sljedeće godine najavio referendum na kome će stanovnici Zagreba odlučiti da li će se Trg maršala Tita preimenovati u Kazališni trg.
Na prvom referendumu će se odlučivati o još većoj diskriminaciji LGBT osoba, na drugom o ukidanju ćirilice u cijeloj državi, a na trećem o tome da se trgu, na kom se nalazi HNK i koji nosi ime vođe antifašističke borbe u Jugoslaviji, vrati ime koje je nosio za vrijeme zločinačke NDH. To je možda pojednostavljen ali poprilično precizan opis nadolazećih referenduma. Naravno još ostaje da se vidi da li će se sva tri i održati.
Što se tiče referenduma pokrenutog od udruge koja se naziva “U ime obitelji“ on je sam po sebi sramota, jer bi o daljnjem ograničavanju prava manjine trebala odlučivati većina koju LGBT populacija ničim ne ugrožava, i jedino ispravno je na njega ne izaći. Već je ogromna sramota što će on uopće biti i održan. A ako bi većina na njemu ipak glasala protiv imali bi tek polusramotu umjesto potpune sramote, što i nije neka velika razlika. U tom slučaju bi se slavila i pobjeda tolerantne Hrvatske, a zaboravljeno bi bilo pitanje kako je uopće moguće da dođe to takvog referenduma. Jer ko sam ja da bih odlučivao o pravima ljudi koji me ničim ne ugrožavaju i ne stvaraju mi nikakve probleme?
Kao što smo mogli vidjeti na nedavnoj naslovnici Novosti (Zakonska odredba o zabrani ćirilice iz travnja 1941.) ćirilica je bila zabranjena zadnji put u NDH, i nemoguće je ne povući paralele s tom odredbom imajući u vidu najavljeno prikupljanje potpisa od strane “Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara“. A ne treba zaboraviti ni uništavanje knjiga na ćirilici (uz one nacionalno i ideološki nepodobne) provedeno devedesetih, o čemu je pisao Ante Lešaja u knjizi "Knjigocid - uništavanje knjiga u Hrvatskoj devedesetih“. Kao i prvi “obiteljski“ i ovaj antićirilični bi, ako se održi, predstavljao jednaku sramotu.
Poznato je da su mnogim borcima partizanima oduzete ulice, koje su po njima nosila imena, a još se može naći pokoja ulica u Hrvatskoj koja nosi ime Mile Budaka. A u slučaju da se Trg maršala Tita preimenuje u Kazališni trg, onda preostaje samo još jedno – da se iz Ustava izbriše ZAVNOH pa da stvari budu jasnije i da se nazovu pravim imenom. I to bi bilo možda i najpoštenije i najdosljednije, jer čemu pozivanje na ZAVNOH zbog kontinuiteta državnosti, a s druge strane necivilizacijski odnos prema ljudima zaslužnim za njega, a ovdje treba dodati i da je oko 3000 spomenika stradalim partizanima i civilima u Drugom svjetskom ratu oštećeno ili uništeno. A i ne znam čemu pozivanje Hrvatske i ostalih država nastalih iz nekadašnje SFRJ na partizansku antifašističku borbu, kad su svjetlosnim godinama daleko od svega što je ona predstavljala i značila. Ili da budem jasniji države proizašle iz SFRJ, ovakve kakve su sada, ne zaslužuju da se pozivaju na nju i pošteno bi bilo da to priznaju.
I ova tri najavljena referenduma pokazuju perspektive kad je riječ o odnosima prema seksualnim,etničkim i vjerskim manjinama, prema “onima drugačijima“ (čudni ljudi, čudnog imena, kako bi to rekao bard domoljubne pjesme Miroslav Škoro), kao i prema antifašističkom nasljeđu. I sasvim sigurno nas vode u daljnju fašizaciju društva.
Znam da nisam ni blizu Predragu Luciću, ali nisam mogao odoliti tome a da malo ne “iskasapim“ jednu staru Balaševićevu pjesmu:
Triput sam izišao na referendum
Jednom je župnik naš
misu završio ranije
odjenuo je praznično sve
i poveo nas na mjesto izborno
Bio sam mlad još i
bilo mi je tek osamnaest
al' dobro pamtim nasmijan svijet
i svečan i sretan grad
Svuda sam vidio zastave
gužvu, znao sam tek
nešto je važno, jer župnik
me tad prigrli snažno
reče mi, sine glasaj za i pamti
I ja sam izišao na referendum
narodne volje izraz
i festival demokracije taj
Tada sam izišao na referendum prvi put
U školskim danima
o njemu su nas učili sve
al' Čičak i Banac nam objasnili tek
to kakav je čovjek Broz
Bilo je proljeće
kroz Krug za Trg sam sebe tražio već
pred jedan skup prostruja vijest
da konačno past će on
I ja sam stajao malen
s listićem, preda mnom sve,
moje djetinjstvo, domovina, vjera
obitelj, neovisnost
preda mnom glasačka kutija
I ja sam izišao na referendum
narodne volje izraz
i festival demokracije taj
Tada sam izišao na referendum drugi put
Bila je opet nedelja
na glasanje me je opet vodio put
na stanicama duž ceste svud
samo slova latinična
Varaždin, Zagreb, Rijeka
Knin, Udbina, Vrlika
slova azbučna više nikada
na zgradi državnoj
Al' ja sam vidio još
u svojoj glavi
az, buki, vedi
glagolji i svo to jato slova
I opet sam izišao na referendum
narodne volje izraz
i festival demokracije taj
opet svud samo referendum
