hocemocenzuru
četvrtak, 25.10.2012.
Ulica Milana Mladenovića
Jučer je objavljena vijest da se HDZ protivi imenovanju jedne ulice u Novom Zagrebu po Milanu Mladenoviću. Kao razloge za protivljenje predsjednica skupštinskog kluba zastupnika HDZ-a Margareta Mađerić je izjavila da EKV nije imala preveliku popularnost u Hrvatskoj, niti dovoljan značaj za dobijanje ulice u Zagrebu, a kao dodatni razlog protiv navela je i Mladenovićevu ovisničku prošlost.
Naravno da je uzalud objašnjavati bilo kome iz HDZ-a da je za dobijanje ulice bitniji kvalitet nečijeg djela nego popularnost, jer da se ravna po popularnosti više od polovice ulica koja nose imena po piscima ne bi imala imena kakva imaju sada. A naravno da bi uzaludan posao bio i objašnjavanje irelevantnosti ovisničke prošlosti u ovom slučaju. Pa Mladenović bi valjda trebao dobiti ulicu zbog svojih muzičkih dosega (kao i protivljenja ratobornoj politici Slobodana Miloševića) i to je jedino što je bitno.
Ali od članova HDZ-a je bilo i za očekivati ovakve gluposti, ali to i nije pravi razlog zašto ovo pišem. Naime u istoj vijesti piše i to da je skupštinski Odbor za imenovanja naselja, ulica i trgova, u obrazloženju naveo da se Mladenović rodio u Zagrebu i bio je pjevač beogradske grupe koja je uživala veću popularnost u Hrvatskoj nego u Srbiji te je ostavila velik trag u popularnoj glazbi bivše države. I ono što je meni sporno u tom obrazloženju je dio da je EKV bila popularnija u Hrvatskoj nego u Srbiji.
Da mogu postavio bih dva pitanja skupštinskom Odboru za imenovanja naselja, ulica i trgova. Prvo je kojom metodom su utvrdili da je EKV bila popularnija u Hrvatskoj nego u Srbiji? Ne tvrdim da nije bila (ali ni da je bila), ali zašto bi to bilo bitno? Drugo pitanje je da li bi predložili imenovanje ulice Milana Mladenovića da su kojim slučajem tom njihovom metodom utvrdili da je EKV bila popularnija u Srbiji? Kao da ne bilo dovoljno spomenuti sjajne (i još uvijek rado slušane) pjesme i albume EKV-a i Šarla akrobate, te činjenicu o rođenju u Zagrebu.
Naravno da je Milan Mladenović zaslužio dobiti ulicu u Zagrebu, ali to treba napraviti na pravi način, bez podilaženja onima koji padaju na argumente da je neko popularniji ili omiljeniji kod “nas“ nego kod “njih“. Jer bolje nikako nego na takav način.
meni najbitnije da Jadranski trg nikad ne postane trg Franje Tuđmana za što se ovi slijepci iz riječkog hadezea bore do ludila već godinama..
Neverin • 25.10.2012. u 22:34
A stanare ulice s novim imenom nitko ne spominje. Koga briga što će o svom trošku morati mijenjati sve dokumente i još štošta.
edo • 25.10.2012. u 22:34
A zašto ne bi bila Ulica Palamudovog podguznjaka?
palamud • 25.10.2012. u 22:52
Mislim da sam negdje, davno još, pročitala podatak kako je EKV bila popularnija u Hrvatskoj. Kulušić end staf, ne?!..
Uglavnom, Milan Mladenović je bio jedan od prvih koji je digao svoj glas protiv rata u bivšoj Jugoslaviji, cijeli Dum Dum je koncipirao oko toga. Možda je to najadekvatniji faktor u formuli stjecanja prava na ulicu. Važniji od popularnosti svakako.
Nažalost, kod određivanja stjecanja prava na nešto, kod nas se (pa i u svijetu) još uvijek gleda samo na negativne strane. Bio je narkić, to je presudnije; utjecat će na mlade koji će odmah pohrliti da postanu narkići jer je Milan dobio ulicu.
Imala sam tu sreću da gledam EKV u Skenderiji u Sarajevu 1991. Još uvijek čuvam kartu s koncerta :)
S njima sam proživjela cijelo svoje djetinjstvo i bila bih jako sretna kad bi se Milanu ukazala ovakva čast, bez obzira na glavonje koji bi, da mogu, ulice radije nazivali imenima ratnih zločinaca.Alžbeta Bathory • 26.10.2012. u 08:43
Voljela sam EKV... ne postoje zapreke, ali postoje zaslužniji.
Uostalom.. tko bi uopće volio da se ulica zove po njemu... bzvzToxFox • 26.10.2012. u 11:45
Sonja Savić je bila zakon, Koja je još živ, al točno veli toxica, što će njima ulice kad su na ulicama bili glavni ;)
NF • 26.10.2012. u 13:08
Mislim da on uopće ne bi želio da se neka ulica bilo gdje zove po njemu
Sredovječni udovac • 26.10.2012. u 14:27
kako je krenulo, ovi će uskoro predložiti neku zagrebačku ulicu nazvati ulica sevke, milana i ace. sevka je dala veliki doprinos njihovoj predizbornoj promidžbi, nošenjem broševa s brojem nezaposlenih. sada ih više ne nosi, jer valjda se ne može proizvesti dovoljan broj broševa, kojom brzinom raste nezaposlenost. uskoro će 2000 splićana na biro, priča selo. a da se tek veli koliki je doprinos sevka dala hrvatskoj glazbenoj i inoj glumačkoj sceni, to se ne da riječima opisat.
a kad je riječ o ulicama, imam i ja prijedlog da se neka od zagrebačkih ulica preimenuje u ulicu rige od fere, ili ulicu bore čorbe, ili ulicu mirka i slavka, možda ulicu zmaja od noćaja. valjda će onda cenzuri biti srce na mjestu.
@neverin, u pravu si. dr. franjo tuđman bi se okrenuo u grobu da završi u rijeci. samo mu je još to falilo.lion queen • 26.10.2012. u 16:59
@LQ, nadam se da se okreće u paklu taj doktor
Neverin • 26.10.2012. u 17:22
#Sredovječni udovac - Slažem se da Milan ne bi želio da se ulice imenuju po njemu. Ono što je najbitnije je da će ljudi i dalje slušati njegove pjesme, i većeh priznanja od toga nema. Ali imenovanje ulive po Mladenoviću je lijepa gesta, i šteta što to nije napravljeno onako kako treba, uz suvislije obrazloženje.
#Lion Queen - čestitam! Ovakav komentar ne bi smislili ni Josip Pavičić i Igor Zidić zajedno, i to uz pomoć opojnih sredstava! I ne brini, neće se FT okretati u grobu, ovakvi kao ti, koji su prošli njegovu dresuru devedesetih, kojima su krvna zrnca najbitnija, su dokaz da će njegov duh još dugo živjeti. Kod nacionalista mi je zanimjlivo osim što su isključivi prema "drugima", nekad su i prema svojima isti, pa tako imamo podjelu na domoljubne gradoce i regije i one koji to nisu. Volio bih da nam dostaviš popis gradova koji su dostojni da imaju Trg FT-a, a koji to nisu.
#neverin - bez brige, očito je da će Rijeka biti na popisu nepoćudnih.hocemocenzuru • 26.10.2012. u 19:38
Za toga čovjeka jedva da sam čula... jednostavno nisam slušala tu vrstu glazbe...
No, ovisnička prošlost je glup argument. Malo koji umjetnik da nije barem dio života bio ovisan o drozi, alkoholu... umro od sifilisa kojega je dobio u kupleraju i slično. I ne samo umjetnici... i mnogi drugi velikani.Teobaldin teatar • 26.10.2012. u 21:51
@hocemocenzuru, ma uništio nam je on grad sa svojim kadrovima imao ime na trgu ili ne, to bi bila točka na i posljednjeg čina ove farse
Neverin • 26.10.2012. u 23:16
dok su postojali i svirali u bišoj državi u Zagrebu nikad nisu mogli skupiti u publici više od 300njak fanova na svom pa su nastupali isključivo po klubovima (Zebra, Lapidarij, SC). to govori o njihovoj "značajnosti" i "popularnosti", pa i uticaju.
većina današnjih apologeta EKV nikad u životu nije bila na niti jednom njihovom koncertu niti zna ijednu njihovu pjesmu niti ju je ikad negdje čula. toliko o tim, uglavnom jugoslavenčićma koji nikako da prežale da Jugoslavije više nema i eto za koji mjesec Hrvatske konačno izlati sa "Balkana" i postaje dio "Europe".
Mladenović se kao pametan čovjek sigurno okreće u grobu oko svega ovoga. jednako tako stoji da ima puno značajnijih osoba po kojima bi trebalo imenovati ulice i trgove, i to prije svega nove. jer postojeće već imaju imena. a ako komunjare baš hoće mijenjati imena, neka stanovnicima tih ulica plate sve promjene dokumenata koje oni moraju napraviti kao i sve ostale dodatne troškove koji ovi imaju zbog promjena., da ne govorimo o izgubljenom vremenu čekanja na šalterima ustanova.
uglavnom, koliko pametan čovjek shvaća, čitavu priču oko promjene su počeli, podržali i podržavju, ma gdjegod se nalazili i ma kakvi oni po ovome ili onome bili, oni koje pametan čovjek izbjegava jer ne želi imati posla sa kretenima.
toliko.Bocaccio • 27.10.2012. u 09:43
#bocacciozg - jebiga, koliko poznajem zemljopis Hrvatska je bila i još je na Balkanu, kao što je i u Europi. Ulazi u EU, ne bježi sa Balkana, kao što ni ne ulazi u Europu jer je već u njoj.
Izgleda da je po tebi EKV bend sa najviše obožavatelja koji ne znaju nijednu njihovu pjesmu. Kako im je samo to uspjelo?
jugoslavenčići, komunjare, kreteni.... ja sam očekivao malo maštovitije uvrede, može to i bolje...hocemocenzuru • 27.10.2012. u 10:09
Nije toliko šokantno imenovanje same ulice, koliko je šokantno uzdizanje samog imenovanja na toliki nivo značaja.
Koga briga kako će se tamo u nekoj vukojebini, neka ulica zvati?
Ako to odgovara onima koji tamo žive, neznam zbog čega bih ja imao nešto protiv.
Izgleda da se je ulica imenovala po nekim drugim kriterijima , tj da sve odudara od uobićajnog načina i kriterija.
Možda je to dobro, možda ćemo u budućnosti hodati po ulicama: Doom, Tudoom ili samo Zum zum 1, 2, itd..blade777 • 27.10.2012. u 12:15
i moja ulica se more prikazati kao mjenjanje vremena. Tijekom juge je bila Rade Končara sad je Trpimirova. mislim da je svakome sa malo zrna jasno o čemu se radi i kakvi su ideali u igri...
Neverin • 27.10.2012. u 14:09
@cenzura,
zemljopisne granice Balkana su Kupa - Sava - Dunav. toliko o stvarima koje se uče još u osnovnoj školi.
mentalne granice Balkana su nešto drugo i mogu biti i izvan zemljopisnih granica, kao što Europa može mentalno biti i unutar zemljopisnih granica Balkana.
EKV je i u Jugi bio periferni bend po bilo kakvom značaju sa a jedini razlog zašto ga jugoslavenčići proturaju jest što je Milan rođen u Zagrebu i nije se slagao sa onim što su njegovi sunarodnjaci činili po Hrvatskoj, Bosni i Kosovu u proteklom periodu.
ostale razloge sam objasnio jednako kao što sam sve sam definicije dobro i ispravno postavio.
a što se tiče zaslužnih ljudi po kojima bi setrebale zvati zagrebačke ulice postavljam pitanje zašto komunjare i jugoslavenčići nisu predložili da se neka nova ulica nazove po Ivi Andriću? jedino u čemu su revni jest njihovo stalno proturanje i pokušaji povratka na Balkan, preciznije u Veliku Srbiju. ako već ne ide politički neka ide kulturno pa čak i sa podmetanjima.
vjerujem da se na sve ovo što mu čine i sam Milan okreće u grobu. on je bio pametan čovjek a takvi se klone političkog smeća, dolazilo ono s lijeva, desna ili iz sredine.Bocaccio • 27.10.2012. u 14:21
#bocacciozg - da, to su granice Balkana, nisam ni sumnjao da ih znaš, pa sad samo treba izračunati koliki postotak Hrvatske je na Balkanu. Meni pojam Balkan sam po sebi nema ni pozitivno ni negativno značenje, to je tek dio Europe. O mentalnim granicama ne bih, jer govoriti o tome znači govoriti jezikom predrasuda.
Ne treba izjednačavati značaj i popularnost, u zemlji lošeg ukusa (pri tome mislim i na Jugoslaviju i na Hrvatsku) popularnost nije znak kvalitete. Ako je popularnost kriterij onda ćemo za 100 godina imati ulice Mile Hrnića, Tončija Huljića, Mate Bulića i sličnih, a sve te ulice bi mogle voditi na trg kojeg bi najbolje bilo nazvati Trg žrtava hrvatske estrade.
EKV nije bio popularan bend, ali je bio značajan i utjecajan.
I nije fer spominjati argumente da bi se neko okretao u grobu da zna za sve ovo, jer su naprosto degutantni. Isto tako si mogao napisati da mu je potpuno svejedno hoće li dobiti ulicu uli neće.
I ponovit ću još jednom da mi nije bitno da li će Mladenović dobiti ulicu ili ne, (iza njega su ostale brojne sjajne pjesme), ali ako se to već radi onda treba napraviti kako treba.
Tema mog teksta je bila imenovanje ulice po Mladenoviću, i ne bih je širio, ali kad je već proširuješ i na Ivu Andrića, naravno da se slažem da i on treba dobiti ulicu. Da li je to zato šro sam jugoslavenčić (ne Letica) i komunjara? Možemo dalje nizati imena i nećemo nikada završiti...hocemocenzuru • 27.10.2012. u 15:06
nema nikakvih "predrasuda" u pogledu pojma "balkan". znaš kaj, radio sam u Stockholmu i zamisli, među samim šveđanima se pojam 'balkan' koristi u istom pejorativnom značenju kao i kod nas. jednako je i u Njemačkoj i Velikoj Britaniji gdje sam isto tako radio i boravio. a i drugdje. dakle, radi se o pojmu koji se je u svom pejorativnom značenju udomaćio u čitavoj Europi.
kad govorimo o 'značajnosti' puno ih je bilo značajnih ali pitanje je koliko je to važno za kulturu neke sredine. u užem ili širem smislu. pa da dobije neku vrstu verifikacije kroz ime ulice i trga. tako da se čitava priča isključivo svodi na kapric onih koje sam spomenuo. i pitanje je zašto oni nisu predložili npr. Ivu Andrića ili Miroslava Krležu? nisu jer se to ne uklapa u njihovu koncepciju povratka na Balkan koji im je toliko prirastao srcu i to zato što u Europi ili nemaju što tražiti ili bi s vremenom izgubili značenje i položaje koji su z anjih rezervirani na Balkanu.Bocaccio • 27.10.2012. u 16:37
Značenja koja se pridaju pojmu Balkan u razvijenijim europskim državama su mi poznata, no sva su društva sklona predrasudama kao što im je i naše sklono. Zato im i ne dajem značaj, Balkan je i dalje za mene jedino zemljopisni pojam i ništa više.
Kakva pobogu koncepcija povratka na Balkan (kojem pripada dobar dio Hrvatske) i kakve to veze ime sa Milanom Mladenovićem, Miroslavom Krležom i Ivom Andrićem? Uostalom Krležina i Andrićeva djela su itekako vezana za Balkan (kao naravno i za središnju Europu), ali ovdje govoriti o povratku, bježanju ili ostanku na Balkanu je besmisleno.
I ponovit ću po ne znam koji jebeni put da je tema mog teksta bilo način na koji se HDZ protivu imenovanju ulice po Mladenoviću, kao i nesuvislo obrazloženje Odbora za imenovanje. Ako želimo temu možemo proširiti na desetine književnika, muzičara, sportaša, slikara, kipara, glumaca...
Uostalom osim nas dvojice najvjerojatnije ovo više niko ni ne čita...hocemocenzuru • 27.10.2012. u 17:01
@homocenzura
Čita, čita! Neću se opredjeljivati ni za ni protiv toga da li je u redu imenovati ulicu po frontmenu EKV jer je to meni potpuno irelevantno. No potpuno se slažem s tobom kako 'rvatima (naročito onima koji su van domovine ili su proveli niz godina vani) diže tlak sve što i malo asocira na S, Bg, Yu, J.
A na to dizanje tlaka manje više svi reagiraju na sličan način: one koji ne misle kao oni proglašavaju jugonostalgičarima, komunjarama, mrziteljima svega što je hrvatsko, izdajnicima domovine itd i tsl.
Što se pak mog stava glede imenovanja ulica tiče, već odavno tvrdim da bi ih trebalo imenovti brojevima. I kad se promijene režimi, politike i države ne bi trebalo mijenjati osobne/lične karte.
Tada na primjer glavna ulica u Biogradu ne bi mijenjala imena kako slijedi: Kralja Petra Karađorđevića, Partizanski put, Zagrebačka i na kraju Franje Tuđmana (neki šaljivci je danas zovu Partizanski put dr. Franje Tuđmana). Ili pak u Zagrebu: Zvonimirova, Crvene armije, Socijalističke revolucije pa opet Zvonimirove.semper_contra • 27.10.2012. u 19:01
jednako tako se SDP protivi preimenovanju dva značajna trga u Zagrebu kojima su komunisti nasilno promijenili ime, a SDP uz to još jednom trećem trgu promijenio ime (Trg Burze).
dodamo li da se uz to protivi dodjele trga ili ulice Dr. Franji Tuđmanu (koji je mogao biti ovakav ili onakav ali je ipak otac domovine (i nije povezan sa masovnim zločinima kao Drug Tito).
ali to nije ništa čudno. George Washington je svojedobno u USA poslije smrti jedno vrijeme bio jednako tako stigmatiziran.
uglavnom, da je u Hrvatskoj napravljena lustracija, svega toga ne bi bilo. pa ni ove glupe polemike oko beznačajnog muzičara bez pokrića (eto to pave definicije tvog miljenika).
nemam više ni volje a ni vremena polemizirati jer je svako polemiziranje na besmislenu temu koju je nametnuo SDP besmisleno.Bocaccio • 27.10.2012. u 19:51
#semper contra - slažem se, možda su brojevi najbojle rješenje, prečesto ovdje povijest starta od nule.
#bocacciozg - e jebiga sad, kakve veze ima Mladenović sa lustracijom nije ni jasno, osim ako su krvna zrnca u pitanju. Kad si već kod lustracije, mislim da bi se trebala odnositi na HDZ-ovce. Inače u Vodnikovoj je devedesetih bio grafit "On je otac nacije a schizofrenija je nasljedna".
EKV ne spada u mojih TOP10 ex-YU grupa ali ih jako cijenim i volim njihove pjesme i albume, i znam dosta ljudi kojima EKV puno znači u životu (šta ćeš, jugoslavenčine), i to da je MM beznačajni muzičar bez pokrića je blago rečeno izjava bez pokrića.
Niti ja tebe mogu ubijediti u išta niti ti mene možes pa hajde da više s ovim završimo, besmisleno. Javi se još jednom ako želiš, izvrijeđaj mene (ako iukako možes ne vrijeđaj druge), neću reagirati obećavam.hocemocenzuru • 27.10.2012. u 21:48
@bocacciozg
Pišeš:
dodamo li da se uz to protivi dodjele trga ili ulice Dr. Franji Tuđmanu (koji je mogao biti ovakav ili onakav ali je ipak otac domovine (i nije povezan sa masovnim zločinima kao Drug Tito)
A zašto se onda sudi Tuđmanovim generalima? Osim toga, pa ni Tito nije bio povezivan s masovnim zločinima (barem ne javno) do 1991. Zato bi valjalo pričekati cca 50 godina pa da vidimo što će biti s Tuđmanom.semper_contra • 27.10.2012. u 23:13
@bocacciozg
jebo te otac domovine. te i ostale slične parole i floskule.
pitaj moju susjedu kaj misli o tome. nju koja je sa troje djece ostala bez muža dok je taj isti otac počeo uništavati tu svoju domovinu, ponašao se ko da je to njegova prčija.
kakvo je to trabunjanje, pa jedan zg trg nosi ime po tuđmanu! eeee to što bi neki htjeli svaki čošak nazvati po njemu, to je druga stvar.tanja • 29.10.2012. u 13:54
petak, 19.10.2012.
Jugo brakovi u službi obnove bratstva i jedinstva
Danas ujutro šetajući ka kiosku još sam bio pospan, ali čim sam nesretnim spletom okolnosti ugledao naslovnicu novog broja Hrvatskog lista razbudio sam se, to je imalo efekt kao dvije kave minimalno. U gornjem dijelu naslovnice stajao je naslov “Raspad Jugo brakova” a ispod fotografije Severine i Milana, Danijele Trbović i Olivera Frljića, Jelene Veljače i Janka Popovića Volarića, te Nikoline Pišek i njenog bivšeg (kojemu nažalost ne znam ime). Jako me zanimalo što piše u tekstu, ali ipak nisam toliko blesav da dam 14 kn za to smeće od novina. No srećom (uzeti ovu riječ uvjetno) tekst se može naći na portalu Hrvatskog informativnog centra (HIC), autor je Ivica Marijačić a puni naslov njegovog uradka je “Raspad Jugo-brakova i veza”.
Severina je u tekstu počašćena izrazima Seve jugonacionale, balkanska zabavna zabavljačica i mrziteljica HDZ-a (uh, ovo je tek veliki grijeh), dalje se u članku ističe da je njen brak sa Milanom liječio dušu zagovornicima teorije o jednakoj krivnji Miloševića i Tuđmana, te bio inspiracija ljevičarskim kolumnistima za eseje pune mržnje (a sve to bez navođenja ikakvih primjera). A sam čin udaje ju je iz Dalmatinke pretvorio u Srbijanku. Tako nam je Marijačić pokazao kako je jedan prekid veze imao pozitivne efekte za naše društvo te zadao udarac jugoslavenčinama od kojeg će se teško oporaviti.
Po Marijačiću Frljić ekstravaganciju koristi kao zamjenu za nedostatak talenta, a u vezi s Danijelom Trbović je bio iz razloga da nadomjesti manjak popularnosti. Osim toga Trbović se hvalila da je ateistica a Frljić da nije pravi Hrvat i da nema nacionalnu pripadnost i domovinu (opa, pa to su čak veći grijesi i od Severininih!). Kraj te veze je dakako još jedan udarac za one koji žive u imaginarnoj Jugoslaviji.
Veljača je, po ekspertu Hrvatskog lista za nacionalno miješane brakove, Hrvatica jugoslavenske orijentacije, a tu etiketu je zaslužila zbog scenarija za seriju “Ponos Ratkajevih”, u kojoj je ustaše prikazala kao negativce a partizane kao dobre dečke. Ma zamislite samo kakav je to bezobrazluk! Tako da je i pucanje njene veze s, kako to autor teksta kaže, tamo nekim Jankom Popovićem Volarićem (inače čovjek je glumac, ne manje poznat od Veljače) i zaslužila zbog takvog prikaza povijesti.
U nastavku teksta Marijačić ipak naglašava da postoji tisuće sretnih nacionalno miješanih brakova, ipak je on tamo neki ekspert, valjda je obišao cijelu bivšu Jugoslaviju s aparatom koji mjeri sreću u braku? E sad, što je razlog što su gore spomenute veze pukle? Otkriva nam naravno Marijačić: zato što su partneri politizirali svoje veze da bi pokazali svoja protunacionalna stanovišta, te se tako stekao dojam da su u vezu ušli zbog jugosfere i obnove bratstva i jedinstva, što je naravno najgori mogući grijeh. A taj teret odricanja identiteta je teško nositi i mora rezultirati razvodom. Marijačiću je naravno žao što su sve te veze pukle, ali nije to ni loše jer se iz svega toga može zaključiti da se Jugoslavija ne može obnoviti. Hvala ti Marijačiću, s tim saznanjem mogu mirno spavati!
Na pamet su mi pali novinski članci koje sam čitao još osamdesetih o tome kako vlasti u pojedinim socijalističkim zemljama nastoje spojiti vrhunske sportaše i sportašice, a sve s nadom kako će njihova djeca biti također vrhunski sportaši, a da li je to istina ili nije zaista ne znam. Marijačić je isto tako mogao doći do zaključka da pojedini svjetski ili regionalni centri moći (komunisti, masoni, reptili, već će se nešto naći) nastoje združiti ljude različitih nacionalnosti da bi se u budućnosti obnovila omražena tvorevina, naravno poželjno bi bilo da i imaju što više djece, čitavu moćnu vojsku malih Jugoslavena. Ali eto nije im uspjelo, tako da spokojno možemo uživati u ovome što imamo.
Mediji i novinari koji se bave intimnim životom poznatih ljudi mi se zaista gade, a još mi se više gade oni koji slavodobitno uživaju u prekidu neke veze. Tekstove o intimi poznatih osoba je najbolje ignorirati, a na kraju krajeva brak je ipak samo brak, čemu izmišljati Jugo brakove ili nešto slično tome. Ne sjećam se da sam ikad čuo pojam švedski ili njemački brak. Brakovi i veze pucaju, život je jednostavno takav, neke stvari se mijenjaju, a neke uvijek ostaju iste, kao ta da je Hrvatski list novinsko smeće.
isusebože, nije dovoljno da to smeće čitaš, nego ga još i prepisuješ...
Ani ram • 19.10.2012. u 21:33
Ivica Marijačić , prvo mrzi sebe pa onda sve one koji nisu hrvati katolici...
Užas, sa velikim U...turimti • 19.10.2012. u 21:57
Pa postoje međurasni i međunacionalni brakovi i tako se nazivaju svugdje u svijetu.
Koja je svrha 'praćenja' takvih brakova.. ne znam... svako ima neku svoju statistiku kojom maše u političke i ine svrhe.
Ipak, riječ je o osobnim sudbinama i u to se glupo miješati.ToxFox • 20.10.2012. u 11:05
Upao mi u oči tekst pjesme KUD Idijota "Hoćemo Cenzuru" koji imaš na svom blogu. Evo, nek citat tih stihova bude moj komentar.
windfuckersister • 20.10.2012. u 17:09
ponedjeljak, 15.10.2012.
In memoriam - Tusta
Branko Črnac Tusta, pjevač KUD Idijota preminuo je u nedjelju 14.10. Tužna vijest je dan poslije osvanula na svim relevantnim regionalnim portalima.
I teško je sada reći išta što već nije rečeno, svima koju su pratili rad Idijota svih ovih godina nema smisla ponavljati koliko su antologijskih pjesama, dobrih albuma i singlica objavili Idijoti u ovih 30 godina, kao i koliki je bio njihov utjecaj na gomilu bendova i muzičku scenu u regiji ili Jugoslaviji (odabrati po volji). A kod Idijota nije sve bilo samo muzika, i kad se o njima govori ne spomenuti svjetonazor (dosljedno antifašistički) koji su širili svojim djelovanjem ne bi bilo pravedno jer je to neizostavni dio onoga što su Idijoti bili.
Prošle godine sam napisao tekst povodom 30 godina djelovanja Idijota, a ovom prilikom ne mogu a da ne ubacim završni dio teksta:
“Sve u svemu prošlo je 30 godina na koje Idijoti mogu biti ponosni. U devedesetima dok su se svuda okolo uzvikivali ratni pokliči i pjevale ratne pjesme, njihova poruka je bila jasna - Jebem ti rat. Blago budalama je upućeno obožavateljima nacional-demagoga, pred čijim sjajem hulje i ulizice padaju ničice. Nacionalno oslobođenje iz tamnice i promjene koje su nam se desile su nazvali srećom i slobodom u lancima. Pjevali su o zastavama, koje imaju dvije strane,za prije i za kasnije, pod kojima svi ponosno stoje, skupljaju srdžbu umjesto osmijeha, i secirali su precizno ove prostore u kojima se samo luduje.“
Isto tako ne mogu a da ne spomenem dvodnevni koncert za Tustu koji je održan prošli mjesec u dobro popunjenom beogradskom klubu Gun (izvještaji sa koncerata se mogu pročitati na sajtu popboks.com) na kom su nasupili zaista respektabilna imena – Dža ili bu, Električni orgazam, Disciplina kičme, Partibrejkersi, Horkestar, KBO!, Atheist Rap, Rambo Amadeus i Kanda Kodža i Nebojša. Kompletan prihod je išao Tusti - lijepa gesta sjajnih bendova.
Početkom godine u Uljaniku je također održan koncert "Svi za Tustu“ na kom su između ostalih nastupili Hladno pivo, Psihomodo pop, Sale iz Idijota, Sva gore nabrojana imena dovoljno govore o značaju Tuste i Idijota. Na istom mjestu će se 24.10. održati koncert "Jebem ti rak! Branko Črnac Tusta - Za tebe!" na kom će nastupiti Atheist Rap i Dubioza kolektiv, a prihod će ići Tustinoj obitelji.
Tusta je otišao a svi mi koji smo sve ove godine pratili rad Idijota znamo što je ostalo iza njega. Ostaju pjesme i sjećanja na koncerte i drage ljude s kojima smo se družili i uživali u muzici Idijota. Jedino što mogu reći je: vrijedilo je! Mi sjećamo se...
R.I.P. Tusti :(
Alžbeta Bathory • 15.10.2012. u 20:32
zaista je vrijedilo a i sjećat ćemo se još dugo, dugo...
mushin munen • 16.10.2012. u 18:40
Pretužno je to...
Pozdrav svim ljubiteljima KUD Idijotaindi • 20.10.2012. u 22:13
nedjelja, 14.10.2012.
Runjićeve večeri (ili kako i estrada može biti slušljiva)
O hrvatskoj estradi (čast malobrojnim izuzecima) imam izrazito loše mišljenje, a pogotovo o silnim festivalima na kojima je valjda nastupio svako ko je ikada uhvatio mikrofon u ruke. Uglavnom su to neinventivne ziheraške pjesme, a za status estradne zvijezde potrebno je imati ili glas ili stas (najbolje oboje) bez obzira što su pjesme najblaže rečeno osrednje kvalitete. U medijima se veći dio estrade češće pojavljaje zbog privatnog života nego zbog muzike. Za primjer ću uzeti Ninu Badrić i Tonija Cetinskog, koji su poznati po svojim glasovnim mogućnostima, ali što to vrijedi kada pjevaju sterilne, dosadne pjesmuljke.
No uvijek su postojali i izuzeci, a jedan od njih je i Zdenko Runjić, koji je napisao respektabilan broj antologijskih pjesama za niz izvođača. I to je bio razlog što sam usprkos svom mišljenju o estradi odlučio pogledati snimku ovogodišnjih Runjićevih večeri koju je HTV emitirao u subotu navečer. I bio sam ugodno iznenađen i zaista sam uživao u pjesmama, izvođači su bili uglavnom na visini zadatka (doduše bilo je i onih koji su tu zalutali, ali ne bih o tome ovom prilikom), izbor pjesama sjajan. Guštao sam slušajući izvedbe pjesama kao što su Kuća bez broja, Ćale moj, Potraži me u predgrađu, Najlipše te jubi oni što te gubi, Nedostaješ mi ti, Stine, Cvijet čežnje, Luce mala…
Nisam pratio nažalost prethodne Runjićeve večeri, ali ovogodišnje su pokazale da se može itekako drugačije nego ići zacrtanim bezličnim estradnim putem. I sva tajna je u tome da je Runjić znao napisati iskrene intimne pjesme (i zato ne čudi da je pala i koja suza u splitskom HNK), nema tu velikih riječi, zavjeta domovini i jeftinog podilaženja publici tipa “kome bi šumilo more moje sinje”. Runjićeve večeri su zaista održale lekciju današnjoj estradi (pogledajte samo na što liči Splitski festival zadnjih godina) da se ipak može drugačije, da i estrada može biti slušljiva. Uostalom primjer Natali Dizdar to pokazuje najbolje, autori njenih pjesama su između ostalih Darko Rundek, Dino Šaran i Sandro Bastijančić što se pokazalo kao dobar potez i rezultiralo u konačnici dobrim albumom (Pronađi put).
Nažalost poprilično sam siguran da je to izuzetak na hrvatskoj estradi, i da se stvari neće promijeniti i da ćemo i dalje slušati pjesme tipa “dolje na koljena reci mi moja voljena…”. No Runjićece večeri su pokazale kako je i estrada može biti kvalitetna i slušljiva, samo se treba potruditi.
Gledajući snimku Runjićevih večeri nisam mogao a da se ne sjetim Momčila Popadića, (tekstopisca pjesama kao što su Tonka, Da mi je biti morski pas, Ne budi me mati, Ča je život vengo fantažija, Adio kumpanji, Najlipše te jubi oni što te gubi…) i naravno genijalnog, jedinstvenog i neponovljivog Tome Bebića, i što se mene tiče veći kompliment od toga Runjićevim večerima teško da mogu dati.
Potpisujem! Počela sam sinoć nešto švrljati o tome, imala sam potrebu izreći nešto slično tome što si napisao. Sad mi je lakše kad vidim da je još netko primijetio i napisao. ;-)) Isto tako nisam gledala prošlogodišnje Runjićeve večeri. Da se osvrnem na one rečenice s početka posta - slušajući i gledajući Ninu, baš sam razmišljala o tome kako je prava šteta što su joj pjesme nekako bezlične. Vrlo mi je simpatična, zanimljiva i duhovita u svojim javnim nastupima, lijepo pjeva, ali... nisam našla ni jednu njezinu pjesmu koja bi me onako doista osupnula. Pjevajući na Runjićevim večerima Zbogom ostaj ljubavi Nina se potpuno prepustila toj pjesmi, rekla bih. Uspjela je prenijeti emociju, vidjelo se u njezinim očima, na licu... to je također nešto što meni nedostaje kad ona pjeva svoje pjesme. Gledajući to na TV-u, uživala sam u glasovnim bravurama pojedinih izvođača, među kojima je bilo dosta onih koji zapravo i nisu estradni pjevači, a toliko su dobro otpjevali, s toliko energije, toliko emocija da je to gotovo nevjerojatno. Ono što je, primjerice, glumac Sergej Trifunović učinio pjevajući Nocturno ili Ivana Kindl izvodeći Stine... taj spoj glazbe, teksta i emocija koje su oni dali... zbilja je lekcija mnogim estradnjacima. A Runjićeve večeri dale su niz takvih primjera!
Big Blue • 15.10.2012. u 08:53
# Big Blue - I ja potpisujem sve što si napisala. Nadam se da će i CD biti objavljen.
hocemocenzuru • 15.10.2012. u 11:37
Cijenim Runjića i volim njegove pjesme. No nije on jedini, nađe se još po koje zrno žita u 'kulturnom ambaru estradnog kukolja'.
semper_contra • 15.10.2012. u 15:41
