Danas prolazeći Domjanićevom ulicom (kod Kvatrića) primijetim da su "preko noći" izniknule prostorije nečega što se zove "Hrvatska pravoslavna crkva", grb je križ na šahovnici?!
Institucija tog imena je postojala za vrijeme NDH i osnovana je Pavelićevom odlukom.
Ako znamo da je jučer bio 10.04., dan osnivanja NDH, i da su prostorije vjerojatno jučer otvorene, treba zbrojiti 2 i 2 i jasno je o čemu se radi.
Već mogu zamisliti sukob/razgovor/diskusiju "neukog" ustaše i "obrazovanog" ustaše, prvi bi bio zgrožen kako takvo nešto može postojati i da to treba maknuti na bilo kakav način, dok bi ovaj drugi objašnjavao da je korijen (ili možda korien) toga začet u NDH i da je njemu to sasvim OK, kako treba biti uljudan itd. Kako bi to ustaša#1 procesirao i kako bi se taj unutarustaški sukob/razgovor/diskusija okončao nepredvidljivo je.
Uvijek sam želio biti nositelj povelje
Ne sedam sekretara SKOJ-a, proklete nagrade
Želio sam biti Povelje Republike Hrvatske nositelj
Čekao taj dan, predsjednice, čekao taj sat
Uvijek sam sanjao da je došlo naše vrijeme
Ja bih bio Jagger, a ti Queen Elizabeth
Uvijek sam sanjao da sam nositelj povelje
Koji će promicatelj domoljublja bit’
Sav sretan i ushićen
Ja shvatio sam sve
Rođen sam da budem režima heroj
O je je je
Voditelj: Dobrodošli u Potjeru, molim vas predstavite se.
KGK: Moje ime je Kolinda, trenutna sam i buduća predsjednica Republike Hrvatske. Pozdravila bih sve Hrvatice i Hrvate kao i ostale građanke i građane Republike Hrvatske. Iskoristila bih ovu priliku da podjednako osudim oba totalitarizma.
Voditelj: Ako je to sve idemo na prvu minutu.
KGK: Može, za prvu minutu spremna!
Voditelj: Koje godine je Republika Hrvatska ušla u NATO savez?
KGK: 2009.
Voditelj: Točno.
3500 kn
Voditelj: Da li će ikada više ijedan srbijanski tenk ući u Vukovar?
KGK: Neće!
Voditelj: Točno.
7000 kn
Voditelj: Koliko je vrsta jogurta bilo u bivšoj Jugoslaviji?
KGK: Samo jedan!
Voditelj: Točno.
10500 kn
Voditelj: Tko je bila veleposlanica RH u SAD od 2008. do 2011.?
KGK: Pa ja!
Voditelj: …Točno.
14000 kn
Voditelj: Tko je rekao ''Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš''?
KGK: Voltaire.
Voditelj: Točno.
17500 kn
Voditelj: Osim fašističkog i komunističkog koji totalitarizam predstavlja najveću opasnost za ove prostore?
KGK: Velikosrpski totalitarizam!
Voditelj: Točno.
21000 kn
Voditelj: Tko je autorica knjige “Alojzije Stepinac – stup ljudskih prava”?
KGK: Esther Gitman.
Voditelj: Točno.
24500 kn
Voditelj: Tko je na proslavi Oluje 2019. na kninskoj tvrđavi otpjevao ariju “U boj, u boj” iz opere “Nikola Šubić Zrinski”?
KGK: Pa ja… pardon klapa Sveti Mihovil.
Voditelj: Prihvaćam.
28000 kn
Voditelj: Koji je film otvorio zadnji filmski festival u Puli?
KGK: “General” Antuna Vrdoljaka.
Voditelj: Točno.
31500 kn
Voditelj: Koga brane hrvatski vojnici u misiji u Afganistanu?
KGK: Hrvatsku!
Voditelj: Točno.
35000 kn
Voditelj: Vrijeme je isteklo. Ovo je bilo odlično – svih deset odgovora su točni! Narod koji ima ovakvu predsjednicu ne mora da brine za svoju budućnost!
KGK: Hvala!
Voditelj: koga biste željeli za lovca večeras?
KGK: Roberta Pauletića, volim njegov britki um kao i domoljublje.
Voditelj: Uskoro ćemo doznati…
U mračnom hodniku pojavljuju se dvije pravosudne policajke, hodaju prema Kolindi.
Kolinda: Šššššto je ovo?
Voditelj: Zbog antinarodne djelatnosti osuđeni ste na to da pet godina jugokomunisti svaki dan s vama zbijaju šale. Bit ćete sada odvedeni na brisanje sjećanja i dobit ćete tablete da spavate do sutra.
Kilinda: Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeee…
Policajke odvode Kolindu u njenu ćeliju i vraćaju se nazad hodnikom.
Policajka 1: Kako ćemo se sutra zajebavati s Kolindom?
Policajka 2: Sutra će igrati Kviskoteku sa Miroslavom Škorom i Zoranom Milanovićem. Hahahahahahha...
Policajka 1: Hohohohohoho...
Podmuklo je tako odzvanjao smijeh u mračnom hodniku kazamata u kom su zatočeni brojni domoljubni hrvatski uznici...
Kolinda, između Hrvatske i dna
Još samo ti stojiš Kolinda
I zato nikako nemoj
Da ideš iz predsjedničkog ureda
I da počinješ iz početka
Da se vucaraš po veleposlanstvima
Ili budeš NATO dužnosnica
Ti znaš da sam u pravu
I da te trebamo kao nikada
Mandat je jedan il' dva
Obnašaj ga Kolinda
Aaaa u žešćem kurcu sam
Aaaa u žešćem kurcu sam
I zato želim da opet predsjednica budeš
Dužnost svoju obnašaj
Nekada davno imali smo Tuđmana
Takav čovjek opet nam treba
Već dugo u žešćem kurcu sam
Jedino ti me uspravljaš
Aaaa u žešćem kurcu sam
Aaaa u žešćem kurcu sam
I zato želim da opet predsjednica budeš
Dužnost svoju obnašaj
Kolinda mi losos iznijela
A ja se sjetim nekog filma Jakova Sedlara
Kada stupa crveni uz druga drug
Tada bježat' mora poglavnikov tjelesni zdrug
Aaaa u žešćem kurcu sam
Aaaa u žešćem kurcu sam
I zato želim da opet predsjednica budeš
Dužnost svoju obnašaj
Kupio sam sebi na dar
S prvim bijelim poljem zastavu
Da je okačim kad pada blagdan
Kupio sam sebi s velikim u kapu
Da je ponosno nosim
Kad pada obljetnica
I ove subote
Na glavu sam je stavio
Milovao nježno, točno koliko treba
Imao u vidu da u ne otpadne
Kad stigla je zapovijed ja sam je skinuo
Zar sve što mi je pružila
Bilo je da pokažem lažnog sebe
Ta bleiburška komemoracija, bleiburška komemoracija...
Večeras odgledah drugu epizodu treće sezone popularne domaće serije, kako joj tepaju, "Crno bijeli svijet". Epizoda je smještena u proljeće 1983. a dvije stvari su mi privukle pažnju u ovoj epizodi - uvođenje pomicanja sata i spremanje glavnog junaka Kipa na intervju sa Stipom Šuvarom, kao i sami intervju i njegove posljedice.
Sudeći po ovoj epizodi pomicanje vremena je u Zagrebu proteklo izuzetno kaotično, imali smo priliku vidjeti kako mladi novinari navijaju sat da zvoni u dva ujutro da bi ga pomjerili na tri sata, u jednoj od najneduhovitih scena u povijesti naše televizije nakon što sat zazvoni Kipo pita Marinu "Koliko je sati", a ona odgovara "Dva, ne u stvari tri sata", nakon čega slijedi stereotipna muško-ženska prepirka. Osim toga srednjoškolci su masovno došli u školu sat ranije jer nisu pomaknuli kazaljke na satu, iako logika nalaže da bi u slučaju nepomicanja zakasnili sat vremena na nastavu. Tako je ono za što kažemo "da gubimo sat vremena" prilikom promjene na ljetno računanje vremena za učenike Gimnazije u Križanićevoj pretvoreno u "dobijanje sat vremena", koje je značilo neplanirano čekanje početka nastave. No logika u drugoj sceni ipak malo bolje funkcionira kad Kipova mama ne odlazi s posla na kraju radnog vremena jer, pogađate, nije pomaknula sat. A i izgleda da nije primijetila da je zakasnila na posao zbog nepomicanja sata, što bi desilo u tom slučaju. Ili bi kao u prethodnom primjeru bila ipak uranila? Čudno je to pomicanje sata baš.
Izgleda da je, po autorima serije, Zagreb dočekao uvođenje ljetnog računanja vremena potpuno nespreman. Koliko se sjećam tog vremena, danima i tjednima se pričalo o tome u svim medijima, mnogima je trebalo pojašnjavati što treba napraviti, ali su gotovo svi bili pripremljeni na to, ma koliko ljudima to čudno bilo kao i sve što se uvodi prvi put, možda je tek mali postotak stanovništva u Jugoslaviji pomicanje kazaljki dočekao nespreman. Ali eto ispada da je u Zagrebu bilo drugačije. Nema veze što nije, ali treba iskoristiti svaku šansu za pokoju duhovitu scenu.
Glavni protagonista serije Kipo je dobio zadatak intervjuirati strašnog Stipu Šuvara, što mu se baš i ne da i to komentira riječima "kaj ću ja sa Šuvarom, što god da ga pitam završit će sa pet poznatih fraza" i zavidi Jeleni Lovrić koja je intervjuirala Dušana Bilandžića jer je on "enfant terrible partije" dok je Stipe "konzerva". Nakon što dolazi u Šuvarov ured obaviti intervju, od strašnog Stipe dobija packu što kasni, sluša prodike o "krizi morala" kao najgoroj stvari u društvu, a na licu glavnog junaka uglavnom se vidi dosada dok sluša partijske fraze.
Tako u ovoj epizodi CBS-a Šuvar se obrušava i na stihove "za ideale ginu budale" iz pjesme "Na zapadu ništa novo" Riblje čorbe. Inače ta pjesma je objavljena na albumu "Mrtva priroda" iz 1981., ali ju je Stipe valjda tek mjesecima kasnije čuo. Uz to Šuvar kaže "da "treba jasno reći popu pop a bobu bob", što je njegova izjava poznata izjava na prelazu iz osamdesetih u devedesete, ali eto saznali smo da ju je Šuvar puno češće koristio. Epilog intervjua je da Šuvar nije bio zadovoljan s objavljenim pa je naš Kipo završio određeno vrijeme na bolovanju. Tako smo dobili još jedan u nizu karikaturalnih i stereotipnih prikaza komunista, tipičnim za domaće serije, od kojih su vrhunac bile papazjanije kao što su Vrdoljakova "Duga mračna noć" i Bajićeva "Ravna Gora".
U vremenu površnosti, kada većina ljudi (bez ulaženja u razloge za to), ne prati ozbiljne sadržaje, objave na društvenim mrežama i "popularne" serije najviše utiču na tumačenje povijesnih događaja i određenog vremena, tog su autori serije svjesni i napravili su dobar posao, u to nema sumnje. Ova epizoda se zove "Sve je lako kad si mlad", a nema sumnje da je sve lako kad si autor gledane serije i znaš da će ti sve proći, samo neka je koliko toliko duhovito.
Jedna od Šuvarovih fraza, koju je naš duhoviti i hrabri novinar popratio nezainteresirano, u ovoj epizodi je bila o "kleronacionalističkim skretanjima u društvu". Pa sad vi vidite da li se radi tek o frazi ili možda tu nešto čak i ima... Čak i sveden na mjeru tipično sterilne domaće serije Šuvar uspijeva ubosti.
Ante Kostelić: Sada se puno priča o Modriću, a on je igrač Reala, a ne Dinama. A Ivica i Janica su “made in Croatia”, od svoje četvrte godine pa do kraja karijere. Oni su kompletno proizvedeni ovdje. No nisu oni proizvedeni samo od mene nego i od vas ostalih, samo vi to ne znate. Kada vam je Tuđman dao državu, vi je niste znali konzumirati, a ja jesam. Onog trenutka kad je Tuđman održao onaj poznati govor ja sam u svoj skijaški dnevnik napisao: ”Kucnuo je čas, moj čas.” I tako su nastali Ivica i Janica. A hrvatsko skijanje paradigma je onoga što je bilo u SFRJ. Nikada nijedan drugi čovjek koji nije bio Slovenac ili nije pristao biti Slovenac – da se zove Petrovič premda je rođen kao Petrović jer je Hvaranin – nikada nije prismrdio Svjetskom kupu. I vidi kako se u šest godina sve to promijenilo. Da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Janice i Ivice.
Tamo gdje mu je spomenik
Tamo gdje su fontane
Tamo gdje mu je ruka na srcu
Gdje stoji da zauvijek ostane
Gdje se oči dive države tvorcu
Sa Sljemena tamo pogled bacam
U zagrljaj njegov on me zove
Sklapam oči, pružam ruke
Pustim sjećanja da zaplove
Ne bi bilo ovako dobro
Naše alpsko skijanje
Ja bih se Kostelič zvao
Da nije bilo Franje
Slušao sam riječi, slušao sam govor
Znao da čas je, da se sada smije
Znao sam državu na dar nam šalje
Imamo za koga da osvajamo medalje
Ne bi bilo ovako dobro
Naše alpsko skijanje
Ja bih se Kostelič zvao
Da nije bilo Franje
Toga dana na Trg smo stigli busom
Sa aerodroma za par sati, časom
Kroz ulice i prečice znane
A u Rusiji sam stekao loptu zlatnu
I narodnu ljubav znatnu
Uspomena na slavne dane
Ušli smo uz buku veliku
Masa ljudi na Trgu
U zraku tisuće ruku
Mjesec dana prošlo je ko za čas
Dobrodošli Vatreni
Pjevači su tu do vas
Pa će ti pjevati, a ti ćeš birati
Doček bješe ko doček
Šta da se priča
Parada fraza i kiča
I omiljeni pjevač u crnom
Sve je puno veselja i sreće
Želju mi niko odbiti neće
Na ovom dočeku burnom
Tad pjesmu sam poželio
Mada kraj fešte je stigao
Za sve drugo briga me
Širok osmijeh i zlatan glas
Znam da bit će Marku lako
Da danas opet zakanta za nas
I rekoh mu šta da zapjeva
Pjevaj mi Gene kamene
Gene vatrene, nek' svi budu u transu
Znam da idealna je pjesma ova
Za proslavu vicenaslova
Ja je moram čuti u ovom času
Pjevaj mi Gene kamene
Polako da mi ne bi koja riječ promakla
Čvrsta ruka i poštenje
Sveta voda i krštenje
Nas su doveli do finala, domovino moja
Rijetko odlazim na Trg, sve rjeđe
I slike su bljeđe i bljeđe
Kao sjećanje na županijskom sudu
Al' nekad pogledam snimku
I tako to krene
Pa stignem na Trg među Vatrene
Na tu feštu ludu
Još i sad se priča o tome
Brzo prođu me trnci
I znam da ću da potonem
Spas mi Marko donosi
On ima srce za nas Vatrene
On me pita šta da zapjeva
Pjevaj mi Gene kamene
Gene vatrene, nek' svi budu u transu
Znam da idealna je pjesma ova
Za proslavu vicenaslova
Ja je moram čuti u ovom času
Pjevaj mi Gene kamene
Polako da mi ne bi koja riječ promakla
Čvrsta ruka i poštenje
Sveta voda i krštenje
Nas su doveli do finala, domovino moja
Neka nam programi budu
Puni kraljevskog pira
Neka kanal promijeni
Onaj koga nervira
Neka ti gledanost bude
Najveća do sada
U vjenčanju će mi utjeha biti
Daleko od ovog jada
Odvest ćeš me na vjenčanje
Televizijo javna
Prenosit ćeš direktno samo za me
Televizijo komercijalna
Odvest ćeš me u London
Ove subote
Ruže u kapeli bijele
Na ulicama svi se vesele
Tamo daleko od ove grozote
Imat ću spas
Traminac nek' se pije
A ulice budu pune ljudi
Slušat ću John Eltona
Gledat ću poljubac prvi
Neka nas tamo odnesu
Kamere Bibisija
Dalje od ovog života
Tamo gdje ljubav sija
Odvest ćeš me na vjenčanje
Televizijo javna
Prenosit ćeš direktno samo za me
Televizijo komercijalna
Odvest ćeš me u London
Ove subote
Ruže u kapeli bijele
Na ulicama svi se vesele
Tamo daleko od ove grozote
Imat ću spas
Autobusi su išli u kolonama
Nikom nije smet'o za zločine račun
Tog ponedeljka nije došao državni vrh
Al' opet je Lisinski bio pun
Bio sam tad još sasma mali
I nisam znao zašto neki plaču
Rekoh sebi ući ću u dvoranu
Sjesti negdje i gledaću
Dođoh do jednog redara
On ni šljagu da mi opali
Kaže stani tu i budi miran
Unutra je sve puno mali
Sjedoh negdje u gužvu ispred dvorane
I iznutra čuh gomilu tirada
Danas nam odlazi Slobodan Praljak
Danas nam odlazi naš Brada
Ponedeljak kad je otiš'o Brada
Ponedeljak kad je otiš'o Brada
Live stream na mome facebooku
Krunica u mojim rukama
I dok je komemoracija ova trajala
Stariji ljudi su uzimali riječ
Sine Brada je tuk'o
Četnika i mudžahedina korpuse
I na sudu je odigr'o posljednji skeč
Bješe dan vjetrovit
Kad komemoraciji dođe kraj
Zatvoriše se vrata velike dvorane
Stade jedan ponedeljak
Da se čuje za zločincem jecaj
Ponedeljak kad je otiš'o Brada
U Lisinskom njegova slika
Ponedeljak kad je otiš'o Brada
U uniformi i smirena lica
Ponedeljak kad je otiš'o Brada
Kao da veli mene više nema
Al' među vama ima još mnogo izdajica
Izlazili smo svi iz dvorane ćutke
Čuli su se samo zvukovi grada
Poneki estradnjak i poneki zločinac
U boj u boj jedan je Brada
U boj u boj za narod svoj
Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska...
< | travanj, 2020 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentiranje svega i svačega.
Kontakt mail :
hocemocenzuru@gmail.com
Hoćemo cenzuru - Kud Idijoti
Dosta je bilo splačina, pornića i drkačina
Dosta je bilo svakakvih lažnih informacija
Kako se živi kad se ne radi
Tko je u minusu, a tko u blokadi
Kao, lova ne vrijedi, ali dobro se kupuje
Ne znaš više kome da vjeruješ.
Dosta je bilo gluposti, šund stripova i ...
Propalih književnika i suludih pjesnika
Želim, želim nešto novo
Želim nešto pametno
Sistemski dotjerano
Moćno, moćno i nevidljivo.
Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.
Fašisti i ljevičari
Treba sve očistiti
Od nemoralnih ljubavi
Što to sve ekran trpi
Našminkane bolnice
Novinarske kritike
Orgazam pred kamerom u vašim domovima
Potrebna je intervencija.
Hoćemo, hoćemo cenzuru
Hoćemo, hoćemo cenzuru.