Već sam u par navrata pisao o mjesečniku Večernjeg lista „Vojna povijest“, i mislio sam da više neću imati potrebe za tim. Ali na web site-u Večernjaka se pojavila vijest „Odluka Ministarstva obrazovanja: Vojna povijest može u škole!“. Tako u tekstu saznajemo da je navedeni magazin preporučen za korištenje u nastavi povijesti u osnovnim i srednjim školama. Odluku je donijelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta na osnovu pozitivnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, iz kojega izdvajam: „Na osnovi uvida u časopis, slažemo se s konstatacijom da je časopis osmišljen kao edukativno-povijesni i znanstveni časopis čiji je cilj na zanimljiv i jednostavan način prikazati svjetsku i hrvatsku povijest objektivno iznoseći u svojim temama i člancima povijesne činjenice.“
Pobrojaću neke stvari koje će učenici osnovnih i srednjih škola moći pročitati i što se moći naučiti iz dosada izašlih brojeva VP magazina:
- „Puč Lorković-Vokić“ tj. pregovori vođeni ljeta '44. između ustaških predstavnika i HSS-a o odvajanju od sila osovine i prelasku na savezničku stranu su bili propuštena šansa za opstanak NDH i njen prelazak na stranu zapadnih Saveznika, kao da NDH nije bila satelitska država, čija je sudbina čvrsto vezana uz sudbinu Trećeg Rajha, i kao da antifašistička koalicija nije imala svoje saveznike, partizane, na području Jugoslavije. (riječ je o tekstu „Puč Lorković-Vokić i kako spasiti NDH“, autor je Mario Jareb)
- zagrebački nadbiskup Stepinac predstavljen kao jednako dosljedan borac i protiv ustaških i protiv komunističkih vlasti i kao osoba koja se žestoko suprotstavljala progonu Srba, Židova i ostalih za vrijeme NDH. („Politički odjeci crkvenog djelovanja Alojzija Stepinca“, Miroslav Akmadža)
- ustanak u Srbu 27.07.1941. je organiziran od strane partizana, četnika i talijanskih fašista, čemu su prethodile laži Hrvata-komunista (Marko Orešković i Većeslav Holjevac) koji su strašili Srbe po selima izmišljenim pričama o ustaškim zločinima. („Kontroverze – Ustanak u Srbu u srpnju 1941. nije bio antifašistički“, Zlatko Begonja)
- napad partizana pod vodstvom Vasilja Gaćeše na željezničku stanicu u Banskom Grabovcu (koji je izveden u noći s 23.07. na 24.07.1941.) je teroristički čin uperen protiv NDH. („Banski Grabovac (teroristički čin)“, Milan Pojić)
- bivši pripadnici ukinute Mornarice NDH, koji su se borili protiv antifašističkih saveznika i partizana, u posljednjim danima njemačke okupacije Trsta, se nazivaju „hrvatskim braniteljima” („Trst su u posljednjim danima njemačke okupacije branili i hrvatski mornari”, Zvonimir Freivogel)
- za zločin njemačke vojske nad civilima na prostoru Doca Donjeg i lijeve obale Cetine u ožujku '44 „izravnu i neizravnu krivicu snose sve sukobljene strane“, partizani zbog toga jer „iako im je bilo poznato postupanje njemačke vojske prema civilima, ono ih nije sprječavalo u ratnim djelovanjima“. A „dodatnu težinu daje činjenica kako je stradalo isključivo hrvatsko stanovništvo, koje je bilo naklonjeno NDH i njima savezničkoj njemačkoj vojsci”. („Nijemci ubili 1400 hrvatskih civila“, Zvonimir Despot)
Gore navedeno su samo neke stvari koje će učenici u osnovnim i srednjim školama imati priliku saznati iz VP magazina. Ne znam što se danas uči iz povijesti u našim školama i sasvim je moguće da gore pobrojana „saznanja“ i ne odstupaju puno od nastavnog programa vezanog uz Drugi svjetski rat. Ali činjenica da je učenicima preporučen VP magazin „kako bi učenicima poslužio kao pomoć u boljem razumijevanju nastave povijesti” je dovoljno alarmantna. Nije nevažno ni to što ova preporuka vjerojatno znači i to da će se stotine škola pretplatiti na nekoliko brojeva VP magazina, što i nije baš zanemariv prihod.
Učenici će tako imati priliku saznati o učešću Hrvata u Falklandskom ratu '82., kao i o Hrvatima u britanskim i američkim misijama SOE i OSS u Drugom svjetskom ratu, što naravno samo po sebi nije loše i nemam ništa protiv toga, ali čisto sumnjam da će VP pisati o Hrvatima u npr. Španjolskom građanskom ratu. O sukobu u Prozoru listopada '92. između HVO i Armije BiH će hrvatski učenici isto moći pročitati nevjerojatno dosadan i nezanimljiv tekst („Listopad 1992. Prozor – Početak hrvatsko-muslimanskog rata u BiH”, Davor Marijan), i to na desetak stranica. Da li će VP ikada pisati o „herojskom oslobađanju“ Ahmića od strane HVO-a 16. travnja 1993., što je rezultiralo sa 116 pobijenih civila? Iskreno, ne vjerujem u to.
I što na kraju reći o činjenici da će naši školarci o Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima, imati priliku se informirati iz VP magazina, zahvaljujući Večernjaku i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Nekada psovke najbolje opisuju kako se čovjek osjeća, ali ipak ću ih izostaviti ovaj put.
Post je objavljen 23.10.2011. u 20:55 sati.