subota, 21.03.2015.

maliciozno "zabiberiti"...

"revenge is a dish best served cold" shakespeare
pa bi ja recimo:
svima u onom, u savskoj ulici, šatoru..
fino na adresu poslala kaznicu
(jer mislim da se točno zna, (zna li se?) imenom i prezimenom ko tamo i koliko dugo već "šatoruje")
a kaznica bi iznosila tu neku xxx prekršajnu svoticu
za MUP-u neprijavljeno okupljanje, nedozvoljeno šatorovanje..itd itd
pa kad im stigne ta kazna..sve bi pustila na miru, neka odstoji...

oni kolko tolko svjesni među njima, a koji bi je odmah platili...
-super! hvala kaj poštujete zakone i kaj nam punite proračun

a onima koji je ne bi platili..
malo bi administracijski mudro šutjela, primirila se,
jer "neka institucije rade svoj posao", zar ne?
pa im ne bi slala ni opomene, ni obavijesti
nego bi čekala da ovaj naš "sistem" kako to već radi sa nama drugima,
isto to i tako uradi i sa njima - neplatišama
dakle, šutila bi, mudro, i čekala da se ta svota, a nenaplaćena
poveća i uveća za sve moguće kamate, za sve moguće sudske i advokatske pristojbe..
a onda bi zabranom, blokadom i ovrhom "sjela" na sva ta njihova primanja
i svu moguću njihovu imovinu...
a kada bi se pobunili, usprotivili, žalili
javno bi ih, sa govornice uputila na legislativu i
na isti taj tromi, glomazni, neučinkoviti administrativni aparat
s kojim se svakodnevno susrećemo i mi ostali...


*eto i mene s proljećem :)
- 14:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.01.2014.

sunčana jutra

Gledao ju je, vidjela je krajičkom oka da je gleda,
vidi napokon, svaki puta
ali se pravi da ne primjećuje,
i tako je to već neko vrijeme, da je gleda, dok piju kavu i jutarnji sok
ona za to vrijeme gleda kroz prozor, van, u šumu i često drito u sunce,
koje taman u ovo doba obasjava prozor,
tek ponekad pogleda i ona njega,
i nema pojma što on tada misli, dok je gleda,
jel je proučava,
jel je procjenjuje
jel je samo gleda, onako šutljiv, tih,
ujutro
i dal misli kao i ona, u ona ne baš tako sretna i zadovoljna jutra
da bi baš mogla imati malo puniju gornju usnu,
da bi baš mogla imati izraženije jagodice i malkoc veće oči,
a luk obrva bi trebao biti viši
ali ne pita
šute
oboje
pijuckaju kavu, puše, slušaju radio
a kad ona ipak, napokon i kao slučajno pogleda prema njemu,
onako pomalo prkosno inatljivo
iščekujući nešto bitno
očekujući bog zna kaj
pogledi im se sretnu i njegove se oči nasmiješe, zaiskre
nagnu se jedno prema drugome, poljube i nastave piti kavu, pušiti
dok ona ponovo gleda u taj osunčani prozor
a on u nju


- 22:47 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 14.12.2013.

žene na rubu živčanog sloma

ok..to je naslov nečeg
btw.almodovar film
ali taj naslov jako trenutno odgovara mojoj situaciji
problem je kaj si nemrem sad dozvolit taj neki "živčani slom"
ali rado bi.. o yes, itekako
pa ću sve utopiti u nekoliko čaša vina, a možda i u pokojoj smotki
(wow kako neodgovorno, kako neozbiljno)
(dovragaibestraga,mi slabi)
i nadati se da će sutra biti bolje..jer je sutra,
"sutra je novi dan"
(Scartlett O'Hara...o riječi ti se pozlatile)
a ja jedino što moram je mantrati..ma
ja sam iznad
ma
mene ne određuje..
bla, bla
ma
fck off
kategorija: osobno, da osobnije nemre biti
- 17:40 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 04.12.2013.

after all....

i može se vikati da je sve bilo histerično i da, možda je..i podjela i međusobne uvrede(?!) i polarizacija
i pa šta..i treba biti histerično..i treba biti polarizacija
jer je situacija ionako već histerična..ili nije?!!još??!!ma zar?!?!
jer je (po mom) i zahtjev sam, već dovoljno histeričan..
ali ja svejedno pitam tu -šutljivu većinu,
koja nije izašla..koja je indisponirana, uvređena, iznenađena, nezainteresirana..i kakva se već osjeća:
šta će vas uistinu pokrenuti i kolko toga i što se treba dogoditi da kažete...
e pa sad izlazim?
a?...
jer ovdje:
imali ste neposrednu i direktnu demokraciju, nikakvo koaliranje, nikakav strah od izdaje, prodaje glasa, prenamjene glasa, preformuliranja vašeg glasa, a s njim, tim jednim vašim, našim, glasom mogli ste mnogo:
i poslati poruku vladi,
i poslati poruku crkvi,
i poslati poruku "stožeru",
i poslati poruku sindikatima,
i poslati poruku ministarstvima i ministrima
i desnima i lijevima..
i nekim budućim referendumima
i svašta ste mogli..
i onda bi pokazali odgovornost, za svu tu potrošenu lovu,
i pokazali bi se kao odgovorni korisnici love, državne a vaše, naše..
a niste hja, interesantno, zar ne?..
ali svi bi dobili poruku..za čitanje i isčitavanje, jasnu
ovakvu onakvu, za ili protiv, desničarsku ljevičarsku,
demokratsku- nedemokratsku..ali niste...
pa nas sad čeka opet ništa, a čeka nas bojim se tek.. svašta...

- 23:10 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 20.11.2013.

Referendumsko pitanje - objašnjeno

**"In the End, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends." Martin Luther King, Jr.
*****************
Referendumsko pitanje 1. prosinca 2013. godine glasi:
Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?

U ovom tekstu pokušati ćemo razjasniti što to pitanje povlači i koje su dugoročne posljedice ishoda referenduma. Ako niste sigurni zašto je došlo do referenduma, trebate li izići glasati, ili kako ćete glasati, molimo čitajte dalje.

Nije li brak već sada definiran u Hrvatskoj kao zajednica muškarca i žene?

Da, prema Obiteljskom zakonu trenutačno nije moguć brak istospolnih parova. Ustav RH ne definira brak i poziva se na Obiteljski zakon za srodne definicije.

Ako se u Ustav unese definicija braka kao zajednica žene i muškarca, u bliskoj budućnosti bit će teže zakonski dozvoliti istospolne brakove, jer više neće biti dovoljno promijeniti Obiteljski zakon, nego će biti potrebno raspisati novi referendum za izmjenu Ustava.

Što se pokušava postići promjenom Ustava?

Najveće značenje referenduma o braku trenutno je simbolično:

Želi se odgoditi eventualno izjednačavanje istospolnih zajednica i braka;
Želi se pokazati homoseksualnim osobama kako njihove veze nisu jednako vrijedne kao one od raznospolnih parova;
Želi se učvrstiti mišljenje da homoseksualni roditelji nisu kadri odgajati djecu;
Indirektno, želi se utjecati da se ukine 4. modul zdravstvenog odgoja u školama koji djecu uči npr. da je masturbacija prirodna, a da diskriminacija seksualnih manjina nije prihvatljiva.

Je li važno da i neodlučni iziđu glasati?

Da referendum prođe, potrebno je da 50% + 1 osoba od birača izišlih taj dan zaokruži ‘ZA’. Trenutno su pobornici inicijative “U ime obitelji” koji će glasati ‘ZA’ izuzetno angažirani da iziđu na izbore. Ako se samo oni pojave na 1. prosinac, uspješno će izglasati promjenu Ustava, čak i ako sveukupno ne čine većinu stanovništva.

Ukoliko ste neodlučni ili se ne slažete da bi se ovakve rasprave uopće trebale voditi oko Ustavnog zakona, svejedno trebate izići glasati kako bi barem zadržali trenutno stanje.

Nije li brak crkvena institucija?

Brak sklopljen u crkvi jest vjerski sakrament, ali temama vjere u Ustavu RH kao sekularne države nema mjesta, te ovaj referendum o tome ne raspravlja.
Brak je primarno pravna i društvena institucija. Kao pravna institucija, nudi mnoge pravne i ekonomske povlastice. Kao društvena institucija, stupanje u brak ostvaruje podršku obitelji i prijatelja te je viđeno kao važan stupanj sazrijevanja u životima suprižnika.

Kao posljedica toga, ljubav koja rezultira bračnom vezom se smatra vrijednijom od onih koje nisu. One ljubavi koje nemaju mogućnost braka općenito nemaju niti mogućnost dobiti istu vrstu podrške od društva.

Trebaju li zaista istospolni parovi brak?

Inicijativa “U ime obitelji” poziva se na slogan:

Brak = žena + muškarac
Sve ostalo je nešto drugo

Što je to ‘nešto drugo’?
Istospolne zajednice. Građanske zajednice. Civilne zajednice. Registrirano partnerstvo. Suživot.

Niti jedna od tih zajednica ne omogućava ni približno poput braka. Istospolne zajednice u Hrvatskoj nemaju pravo na:

posvajanje djece,
zakonsko nasljeđivanje,
stjecanje državljanstva,
porezne olakšice,
kreditne olakšice,
pristup mirovinskom osiguranju,
mogućnost korištenja potpomognute oplodnje,
ne mogu dobiti bolovanje za partnera kao člana obitelji,
ne mogu pravno urediti odnos prema djeci jednoga od njih.

Makar su civilne zajednice korisna mogućnost za parove koji nisu u mogućnosti da stupe u ili ne žele brak, zbog gore navedenih razloga civilne zajednice nisu ravnopravna alternativa bračnoj zajednici. Da se to popravi, u tijeku je izrada Zakona o životnom partnerstvu koji istospolnim parovima nudi mnoge povlastice braka.

No čak i ukoliko životno partnerstvo postane moguće za istospolne parove, činjenica da njihova prava i dalje nisu uvrštena u Obiteljski zakon je signal društvu da homoseksualno partnerstvo i dalje nema istu vrijednost kao ‘pravi’ brak.

"Treba očuvati tradiciju i općeljudske vrijednosti"

“Tradicionalan brak” nešto je što se stalno mijenja i vjerojatno će se nastaviti mijenjati. U raznim razdobljima povijesti, a negdje i danas, u definiciju braka (bili) su uključeni i dogovorni brak bez suglasnosti oba supružnika, ekonomska razmjena za mladu, uskraćivanje ženama prava koje posjeduju njihovi muževi, itd. Današnji brak, a posebice kulturološko shvaćanje braka kao ravnopravne zajednice motivirane prvenstveno ljubavlju, relativno je nova, a za mnoge i iznimno dobrodošla promjena.

“Općeljudske vrijednosti” je pojam na kojega se pozivaju mnogi politički pokreti kako bi opravdali svoje stavove, ali taj pojam sam po sebi nema značenja. Ne postoji opći sustav ljudskih vrijednosti koji zahvaća svakog čovjeka; postoje samo društveno i upravno dogovorene vrijednosti unutar jedne grupe ljudi ili nacije.

Jedan sustav vrijednosti koji smo i mi službeno usvojili jest Povelja Europske Unije o temeljnim ljudskim pravima, koja sadrži članak koji, između ostalog, zabranjuje diskriminaciju ljudi s obzirom na njihovu seksualnu orijentaciju.

.. niti jedna knjiga Novog zavjeta jasno ne osuđuje homoseksualnost. I makar Isus Krist izričito osuđuje razvod, razvod nije načinjen protuzakonitim čak ni u Hrvatskoj koju sačinjava 86% katolika.

No kod ovog referendumskog pitanja nije bitno što Biblija ili Isus nalažu o braku i homoseksualnosti. Hrvatska je sekularna država, što znači da naše zakonodavstvo nije poučeno katoličkim ni drugim religioznim načelima.

"Homoseksualnost nije prirodna"

Homoseksualnost je zabilježena kod oko 1500 životinjskih vrsta. Procjenjuje se da je 2–11% ljudi tijekom života imalo nekakav seksualni kontakt s osobom istog spola, a 16–21% je imalo nekakav seksualni kontakt s i/ili osjećalo nekakvu privlačnost prema osobi istog spola. Homoseksualni odnosi se redovito javljaju u svijetu prirode, bez obzira na zakone i regulacije.
“Neprirodnost” homoseksualnosti temelji se isključivo na kulturološkoj ideji “prirodnog”, koja proizlazi iz dojma o nečemu kao uobičajenom i kulturološki prihvatljivom.

Je li u redu formulirati individualna mišljenja kao “loše je za sve”, “to se ne smije dozvoliti”, i to kroz Ustav?

Brak = Seks = Djeca?

Jedna od uloga seksa jest reprodukcija. Ipak, velika većina seksualnih činova ne rezultira trudnoćom (djelomično zahvaljujući kontracepciji koju svjesno upotrebljavamo), ali zato doprinosi većoj bliskosti partnera. Mnoga djeca jesu rođena unutar bračnih zajednica, no čak i parovi bez djece uživaju u raznim pravnim i ekonomskim povlasticama koje dolaze sa statusom braka. I brak i seks imaju i svrhu i smisao, čak i bez djece u računici.

"Svako dijete treba imati i mamu i tatu"
Mnoga djeca nalaze se u situaciji u kojoj imaju samo jedno od toga dvoga, a neka niti jedno. G. 2001., 15% hrvatskih roditelja (oko 188 000) bili su samohrani, od toga 83% majke i 17% očevi. G. 2008., u domovima i udomiteljskim obiteljima živjelo je 2871 dijete. Zbog kompliciranosti postupka posvajanja u Hrvatskoj, posvojeno ih je tek 132.

Treba imati na umu i to da neki roditelji u istospolnim vezama već imaju djecu iz prethodne, heteroseksualne veze. Ako drugi partner nema mogućnosti posvojiti dijete (oko 13% posvajanja u Hrvatskoj je od strane očuha ili maćehe), smrću biološkog roditelja dijete gubi obje roditeljske figure s kojima je živjelo.

Dijete u istospolnoj zajednici moglo bi imati problema u odrastanju"
Ovaj argument podložan je dvjema zabludama:
prepostavka da djeca heteroseksualnih parova nikad nemaju problema u odrastanju;
pretpostavka da istospolni partneri ne mogu biti dobri roditelji.

Neki se protive roditeljstvu istospolnih (muških) partnera jer misle da će oni napastovati djecu. Da to odmah riješimo: ne postoji veza između pedofilije i homoseksualnosti. Veliki postotak pedofila uopće ne privlače odrasle osobe. Također, većina se znanstvene zajednice slaže da sama spolna orijentacija ne utječe na roditeljsku sposobnost.

Ono što je već mnogo puta pokazano jest da su, statistički, stabilne veze i dva prisutna roditelja dobro okruženje za odgoj djece. Zajednica s više ekonomskih i pravnih povlastica te društveno prihvaćanje zajednice potpomažu stabilnost te veze, a time i djecu roditelja u toj vezi. Bitno je napomenuti i to da roditelji, bilo kojeg spola i spolne orijentacije, nisu nikad jedini, a u mnogim situacijama ni najbolji uzori rodnih i drugih životnih uloga.

"Djecu će zezati u školi!"
Ako dijete već ima dvije mame ili dvojicu tata, moguće je da će u današnjem društvu imati problema s vršnjacima. Problema će vjerojatno imati i djeca koja ne pripadaju istoj etničkoj skupini kao i njihovi roditelji, kao i sva djeca koja ne pripadaju etničkoj ili vjerskoj većini, koja se čine manje ili više inteligentnima od prosjeka, koja nisu standardne težine, koja nose rabljenu odjeću, itd.

To je problem bullyinga i netolerancije (koju su djeca naučila od odraslih) u školama, a ne djece homoseksualnih parova.

"Treba spasiti brak!"
Od čega? Od čestog nasilja u obitelji? Od brojnih razvoda, kojih je 2011. bilo oko 28% od broja sklopljenih brakova? Možda. Jesu li ta dva problema koja utječu na velik broj stanovnika Hrvatske ikako povezana s pravima istospolnih zajednica? Ako postoji ta poveznica, onda nije jasno vidljiva.

Postoje različiti problemi u današnjim obiteljima. Istospolni parovi nisu jedan od tih problema, a i ne napadaju tuđe brakove. Kako bi promjena Ustava koja je predložena, a koja ne bi ni na kakav način utjecala na sadašnje zakone, zapravo pomogla obiteljima?

Pravo pitanje referenduma

Inicijativa “U ime obitelji” vješto je sročila sve svoje argumente u pozitivnom obliku i zelenom bojom: “za referendum”, “zaštititi brak i obitelj”, “za budućnost djece”, “za općeljudske vrijednosti”, “učvrstiti pouzdanje građana da mogu donositi pozitivne društvene promjene”… Samo, njihova je politika ‘protiv’: protiv seksualnih manjina, protiv zdravstvenog odgoja djece.

A oni koji će na referendumu glasati ‘protiv’ i krase se crvenom bojom su zapravo ‘za’: za ravnopravnost svih zajednica, za to da nezbrinuta djeca jednom nađu roditelje koji možda budu istospolni, za zdravstveni odgoj koji djecu uči toleranciju i prihvaćanje.

Ono veće, značajnije pitanje referenduma neće biti napisano na glasačkom listiću, a ono glasi:

Jeste li za to da u Hrvatskoj ostvarimo ravnopravnosti svih građana?

Molimo, 1. prosinca iziđite na referendum i zaokružite pravi odgovor.

Izradio: Mislav Marohnić u suradnji sa Sanjom Miklin .izvor...fb..
-pokret za sekularnu Hrvatsku-

Oznake: Referendum, protiv, FB, glasovanje


- 17:13 - Komentari (29) - Isprintaj - #

srijeda, 13.11.2013.

??? zar..


Međugorje – 30 godina šarlatanstva
(od ghost na Lipanj 25, 2013)

U svjetlu ponavljajućih žustrih polemika oko fenomena “Međugorje” objavljujemo tekst kolumniste Gorana Pandže s bosansko-hercegovačkog portala Tacno.net od prije dvije godine.

********
Sve je počelo 24.06.1981. godine, kada su dvije djevojke, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević, prema vlastitoj priči, prilikom potrage za ovcom na brdu Crnica pokraj Međugorja, poznatijem kao „Podbrdo“, navodno doživjele ukazanje Djevice Marije. U nadolazećim danima je ukupno šestero djece tvrdilo da imaju svakodnevna ukazanja, a još dvoje kako čuju Gospin glas.

„Gospino“ predomišljanje
Iako su djeca prvobitno tvrdila da je posljednje ukazanje Gospa najavila za 03.07.1981., iz nikada utvrđenih razloga navodna Gospa se predomislila, te ukazanja traju do dana današnjeg i nastavljaju se „na neodređeno“. Vicka Ivanković tvrdi da doživljava svakodnevna ukazanja, Mirjana Dragičević svakog „drugog“ u mjesecu, Marija Pavlović svakog 25-og, Ivan Dragičević svakoga dana, Ivanka Ivanković jednom godišnje, te Jakov Čolo jednom godišnje, za Božić.

Šestero „vidioca“ su do sada ukupno zabilježili preko 40 000 „ukazanja“, što međugorski fenomen čini ubjedljivo prvim u svijetu po brojnosti, u odnosu na slične kršćanske fenomene svijetu
(najpoznatiji: Lourdes – 18 ukazanja, Fatima – 6).

Michael Davies, autor knjige „Međugorje – The Definitive History“, smatra da je razlog za ovako dug kontinuitet održavanja priče o ukazanjima, težnja „vidioca“ i njihovih duhovnih mentora da se osigura priliv hodočasnika – turista, koji Međugorju, osobito „vidiocima“, donose višemilionske profite svake godine.

Lažni iskazi
Priča o Gospinim ukazanjima u Međugorju, od početka je građena na kontradikcijama i lažima. Dvije djevojčice, Mirjana i Ivanka, prve navodne „vidjelice“, su pod zakletvom mostarsko-duvanjskom biskupu Žaniću priznale
(izvor: Izjava o Međugorju – Biskup Žanić 1990. godine, paragraf 5),
da u noći prvog ukazanja nisu tražile ovcu, već se sakrivale od roditelja kako bi zapalile cigaretu.
Očigledno se, po uzoru na legendu o djeci-pastirima iz portugalske Fatime, koji su (prema crkvenom stavu) 1917. godine viđali Djevicu Mariju, izmislila i do danas održala priča o potrazi za ovcom, jer pravi povod šetnji ne zvuči dovoljno kršćanski.

Kako je Vicka „hvatala Isusa“
Tzv. „vidioci“ su tvrdili da tokom ekstaze, prilikom ukazanja Djevice Marije, ne vide i ne čuju ništa oko sebe. Fra Janko Bubalo je 1983. uradio intervju sa jednom od „vidjelica“, Vickom Ivanković, u kojem ona kaže:
„Vidimo Djevicu Mariju, ali ne vidimo i ne osjećamo ništa drugo…Čim počnemo da molimo, zid nestaje, sve nestaje.“
Jednu takvu ekstazu / viziju je 14.01.1985. godine snimio kanadski parapsiholog i tadašnji profesor na teološkom fakultetu u Montrealu, Louis Bélanger.
Navodnom ukazanju je prisustvovao i mladi Francuz Jean Louis Martin, koji je tokom višemjesečnog boravka u Međugorju počeo sumnjati u iskaze „vidioca“ i njihovih duhovnih vođa, lokalnih fratara, stoga je odlučio sam testirati vjerodostojnost „ukazanja“.
U jednom trenutku je učinio nagli pokret rukom prema očima Vicke Ivanković, kako bi provjerio da li djeca stvarno ne vide ništa oko sebe. Na zaprepaštenje prisutnih, Vicka je reagirala.
Petnaestak minuta kasnije u prostoriju se vraćaju Vicka i jedan od duhovnih vođa „vidioca“, fra Ivica Vego, pokušavajući uvjeriti profesora Bélanger-a da Vicka nije vidjela nikoga u prostoriji, već da je reagirala zato što joj se u jednom trenutku učinilo (baš kada je Jean Louis mahnuo rukom) da će mali Isus ispasti iz ruku Djevice Marije, te ga je ona, navodno, krenula uhvatiti.

Hercegovački slučaj
Upravo je Ivica Vego, zajedno sa drugim duhovnim vođama „vidioca“,
bio u središtu afere koja je potresala crkvu u Hercegovini od 60-ih, kulminirajući početkom 80-ih godina prošloga stoljeća, zbog spora o nadležnosti nad župama između hercegovačkih franjevaca i mostarske biskupije.

Da bi se u potpunosti shvatile okolnosti u kojima se javlja priča o međugorskim „ukazanjima“, potrebno je vratiti se malo dalje u prošlost. 1846. godine, Sveta Stolica uspostavlja apostolski vikarijat u hercegovačkom misijskom području.
Prvi vikari bili su franjevci, na čiji se zahtjev 1881. godine obnavlja mostarsko-duvanjska biskupija. Za biskupa je izabran fra Paškal Buconjić sa zadaćom da određeni broj župa popiše, pripremi za predaju na upravu biskupijskom kleru (kojem po crkvenom ustrojstvu pripada pravo vođenja župa), te spisak dostavi na odobrenje Svetoj Stolici. Spisak je dostavljen, a dogovor o tome koje župe franjevci trebaju predati biskupijskom kleru, odobrio je papa Leon XIII. 1899. godine. Ova odluka, međutim, sve do danas nije u potpunosti sprovedena.

1968. godine Sveta Stolica naređuje hercegovačkim franjevcima da predaju 5 župa u nadležnost mostarske biskupije, što samo djelimično izvršavaju, predavši dvije. Nakon godina pregovaranja, 1975. godine, Sveta Stolica izdaje Dekret o podjeli župa u Hercegovini
(Romanis Pontificibus), 06.06. 1975. kojim se propisuje da polovica mostarsko-duvanjske biskupije dolazi pod pastoralnu brigu franjevaca, a druga polovica pod brigu biskupijskog svećenstva.
Ovaj Dekret lokalni franjevci javno odbijaju, nakon čega Vatikan donosi niz kazni (1976. i 1979. godine) oduzimajući hercegovačkim franjevcima nezavisnost (stavljajući ih pod direktno tutorstvo vrha Reda, ad instar) i pravo na učestvovanje u izborima vrhuške Reda. (izvor: Izjava o Međugorju – Biskup Pavao Žanić 1990. godine, paragraf 23).

Godinu dana prije „međugorskih ukazanja“, 1980. godine, mostarsko-duvanjski biskup Pavao Žanić, donosi odluku o osnivanju nove župe u Mostaru i reduciranju veličine postojećih franjevačkih župa. Ovome se žestoko protive neki hercegovački franjevci, posebno mostarski kapelani Ivica Vego i Ivan Prusina. Vego i Prusina su izbačeni iz Reda i suspendirani „a divinis“ u skladu sa uputama Svete Stolice. 1993. godine je ova odluka poništena zbog proceduralne greške, što nije mijenjalo posljedice u Veginom slučaju, jer je prekršio pravila stupivši u vezu sa izvjesnom časnom sestrom, Leopoldom, s kojom je dobio dijete i oženio je. Prusina je preselio u Njemačku i nije mu dozvoljeno obavljati svećeništvo u Hercegovini.

Na vrhuncu napetosti između neposlušnih franjevaca na jednoj strani i mostarsko-duvanjskog biskupa Žanića, odnosno Svete Stolice na drugoj, šestero međugorske djece počinje da svjedoči „Gospinim ukazanjima“.

Obzirom da su upravo „ukazanja“ i navodne Gospine izjave korištene u sukobu neposlušnih franjevaca protiv biskupa Žanića, opravdane su sumnje da je cijela priča o „Gospinim ukazanjima“ zapravo fabrikacija lokalnih franjevaca, dok su djeca, prvobitno manipulirana, vremenom našla vlastiti finansijski interes u fabrikacijama.

„Gospa“ protiv biskupa Žanića
„Vidjelica“ Vicka Ivanković, „kontakte sa Gospom“ uredno bilježi u rokovniku. Iz tih zapisa se može vidjeti da u sporu biskupa i franjevaca, „Gospa“ nedvosmisleno zauzima stranu pojedinih franjevaca.

Datuma 19.12.1981. godine piše:
„Pitala sam za hercegovački problem, posebno na ono što se odnosi na Fra Ivicu Vego. Gospa je rekla da je za ove nerede najkrivlji biskup Žanić, za Fra Ivicu Vegu je rekla da on nije kriv…“.

03.01.1982.
„…Gospa je odgovorila: Ivica nije kriv. Ako ga izbace iz fratara, neka bude hrabar…Nek ostane!…Biskup ne pravi red i zato je on kriv. Neće ni on vazda biti biskup. Pokazat ću ja pravdu u kraljevstvu.“

11.01.1982.
“Pitali smo ponovno za dvojicu Mostarskih kapelana i
Gospa je ponovila dva puta ono što je prije rekla.“

20.01.1982.
„…Jučer, dok smo bili sa Gospom, pitali smo je može li izmoliti jedan Očenaš za njih dvojicu. Odmah je rekla: Može. I počela je moliti…“


Javno sotoniziranje biskupa Žanića, povodom njegovog spora sa pojedinim franjevcima otišlo je tako daleko, da „vidioc“ Ivan Dragičević, u pismu namijenjenom biskupu, prenosi prijetnje od „Gospe“:

„Poruka za mons Pavla Žanića.
Dana 19 06. 1983. ukazala se Gospa s kupa s Vidiocima Jakovom, Marijom, Ivicom. Nakon što mi je odgovorila na neka pitanja za bolesnike počela mi je sama govoriti o Vama, Oče Biskupe. Ovo su misli koje mi je rekla: ’Reci O. Biskupu da od njega tražim hitno obraćenje prema događajima u župi Međugorje, da ne bi bilo kasno….O Biskup glavni je otac svih župa u Hercegovini. On je glava crkve u Hercegovini. Zato od njega tražim obraćenje, ovim događajima. Šaljem mu predzadnju opomenu. Ako se ne obrati ili popravi slijedi ga moj sud i sud moga sina Isusa. Ako ne ostvari ovo što mu poručujem znači da nije pronašao put moga sina Isusa.’

Gospa mi je rekla da Vam ovu poruku uručim.

Pozdravljam Vas mnogo
Ivan Dragićević
Bijakovići, 21. 06. 1983.“

Izvor: Ogledalo Pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju

„Gospa“ izdaje graditeljsku dozvolu
Osim što je, prema tvrdnjama „vidioca“, zauzela stranu prilikom svađe unutar jedne lokalne biskupije, navodna Gospa se bavila i drugim „ključnim“ pitanjima za čovječanstvo, poput hotelijerstva u Međugorju.

1994. godine, obitelj (N.N.) porijeklom iz Hrvatske, namjeravala je podići Pastoralni centar u Međugorju (hotel od stotinjak kreveta sa kapelom i prihvatilištem za hodočasnike). S tim u vezi, obratili su se „vidjelici“ Vicki, kako bi upitala „Gospu“ kada je pravi trenutak za izgradnju. Nakon dva odlaganja, Vicka napokon prenosi dobre vijesti(02.12.1994.):

“Ja sam sinoć pitala Gospu za vas i ona kaže da možete polako početi sa gradnjom. Puno pozdrava i ja molim za vas. Vicka.”

(Izvor: Ogledalo Pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju, str. 98.

Obitelj je zamolila jednu zajednicu iz Nizozemske za posudbu novca potrebnog za izgradnju hotela, nakon čega spomenuta zajednica šalje faks jednom od duhovnih vođa „vidioca“, Slavku Barbariću, sa pitanjem: “Je li Vicka u Marijino ime rekla obitelji N. N. – ’Sada možete polako početi sa gradnjom’”?

Prije nego je fra Slavko odgovorio na faks, javila se osobno “vidjelica” Vicka, jer je primjetila da zajednica oklijeva posuditi novac za izgradnju hotela. Pismo u izvornom obliku, uz sve gramatičke greške, glasi:

„Međugorje 19.03.1995.

Cjenjeni i poštovani prijatelji! Već jednom sam vam pisala preko mojih prijatelja N. N. i

njegove obitelji pa vam se ponovno javljam jer me možda niste dobro razumjeli, a ujedno sam na neki način i malo začuđena da preko Gospinih Majke Božje poruka tražite i nečije druge. Kada Gospa Majka Božja odobrava i naglašava početak radova na izgradnji objekta onda neznam čemu vaša sumlja i traženje nekakvi naknadni poruka i odobrenje od obični ljudi. Gospa Majka – Božja je preko mene dala odobrenje za izgradnju objekta pa ako vjerujete u Međugorje i ukaznja GospeMajke Božje neznam čemu sumlja. Ja vam od srca želim sretan početak gradnje i zajedničke suradnje.

Puno vas pozdravlja i za vas moli Vicka“



„Gospa“ protiv mješovitih brakova
U župnoj „Kronici ukazanja“ kroničar je bilježio razna pitanja običnih ljudi upućena „Gospi“, kao i njene odgovore. Tako 18.08.1982. bilježi zanimljiv odgovor na pitanje djevojke koja se namjerava udati za pravoslavca. Preko „vidjelice“ Mirjane „Gospa“ odgovara:

„U mojim i Božjim očima sve je jednako. Nije jednako za vas koji ste se razdijelili. Bolje je onda, ako je moguće, da se ne udaje za toga, jer će trpjeti ona i djeca, teško će moći živjeti na putu vjere…“

U kritici međugorskog fenomena , Žanićev nasljednik, biskup Ratko Perić, osvrnuo se između ostaloga na ovo pitanje:

„… ‚Ukazanje’ nagovješćuje da će ta katolkinja, uda li se, imati djece, i da će trpjeti i ona i njezina djeca zbog mješovite ženidbe. Hoće li muž trpjeti? Zar sve katolkinje koje se udaju za katolike ne pate u ovoj suznoj dolini? I oni i one i djeca? Za ovakav odgovor ne trebaju svakodnevne „nadnaravne“ objave, tajne, poruke i ukazanja!…”,

te kao konačni zaključak dodaje:

„Je li to samo psihogena proizvođevina dječje mašte i psihe? Ili je neka čudnovata sila uplela svoje prste u ovaj fenomen? Jedno je za sada sigurno: ovakve izreke i poruke ne smiju se pripisivati Blaženoj Djevici Mariji, kao što glase i službene crkvene izjave: ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima ili objavama.“

Profesionalni „vidioci“ i šarlatanski biznis

Već su tri crkvene komisije odbacile međugorski fenomen kao fabrikaciju (izmišljotinu), a isti ishod se očekuje i od četvrte, nedavno formirane, sa ciljem ponovnog ispitivanja „vidioca“. Brojni su razlozi za negativan vatikanski stav spram Međugorja, od kojih je samo mali dio naveden u ovome tekstu. Jedan od osnovnih razloga, pored svih kontradikcija i laži izgovorenih od „vidioca“, je taj, da se niko od njih nije posvetio crkvenom životu, vjeri, već su navodne kontakte sa Gospom dobro unovčili postavši profesionalni „vidioci“. Dodatni razlog za apsolutno nepovjerenje spram „vidioca“ od strane Vatikana je i taj, da su tokom zadnjih 30 godina njihovi duhovni vodiči, lokalni franjevci, svi kažnjeni, ili suspendirani, zbog kršenja nekog od crkvenih zakona.

Sami „vidioci“, uprkos činjenici da osim „viđanja Gospe“ većinom nisu zaposleni, postali su imućni građani u posjedu raskošnih nekretnina i bogatih bankovnih računa, dok se Međugorje iz nerazvijene provincije pretvorilo u svjetsku turističku destinaciju. Tipičan je primjer Ivana Dragičevića , koji uspostavlja novi pojamreligijskog nepotizma. Dok po svijetu prenosi „Gospine poruke“, njegova žena, bivša Miss Massachusetts, Loreen Murphy, rukovodi turističkom agencijom za hodočasnike u Međugorje.

U pismu napisanom Fr. Hugh Thwaites-u 17.08.1987. godine, biskup Pavao Žanić navodi da su „ukazanja“ u Međugorju plod izmišljotine, prevare i neposlušnosti spram crkve, te da je osnovni motiv svega – novac, ono što inspiriše „vidioce“.

Ma koliko finansijska injekcija, od strane oko milion hodočasnika godišnje, bila pozitivna stvar za Međugorje i Bosnu i Hercegovinu uopšte, zarađivati na mukama bolesnih, kojima se obećava ozdravljenje u Međugorju (navodno oko 400 natprirodnih lijekova postoji u Međugorju – niti jedan nije dokazan), ne samo da je pogrešno, već bi trebalo biti i zakonski kažnjivo. Autor knjige „Međugorje – The Definitive History“, Michael Davies, navodi primjer djevojke kojoj su doktori 1983. godine dijagnosticirali rak i preporučili operaciju – uklanjanje dojke. Djevojka je konsultovala „vidioce“, te su je oni savjetovali da nema potrebe za operaciju. Umrla je u velikim bolovima iste godine.

Moguće da neki vjernici – katolici, atak na međugorski „fenomen“ smatraju blasfemijom. Međutim, teško je zamisliti goru blasfemiju i izrugivanje samoj (kršćanskoj) religiji, od pripisivanja preko 40 000 besmislenih poruka, putem kojih se prijeti biskupu, izdaju graditeljske dozvole, rješavaju lokalne svađe i izvlači finansijska korist, simbolu religije, Djevici Mariji.

U duhu prethodnih 40 000 trivijalnih, je i zadnja „Gospina“ poruka, 25.06.2011. :
„Draga djeco! Zahvaljujte sa mnom Svevišnjem na mojoj prisutnosti s vama. Radosno je moje srce gledajući ljubav i radost u življenju mojih poruka. Mnogi ste se odazvali, ali čekam i tražim sva zaspala srca da se probude od sna nevjere. Približite se još više dječice mom Bezgrješnom srcu da vas sve mogu voditi prema vječnosti. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

Poručuje Marija Pavlović iz šesterokatne palače u Italiji.

Autor: Goran Pandža


Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/medugorje-30-godina-sarlatanstva/#ixzz2kY6iGGY6

Oznake: međugorje ; Gospa ; ukazanje


- 18:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.11.2013.

kako? ma nee... to vidim, zašto? e to je pitanje

… svih pitanja
(koje ja neću, nema teorije da postavim, ne sada, ne još,
jer ne mogu..jednostavno ne mogu, još)
i fura me nevjerica
WTF?
nakon tako krasnog dopodneva provedenog u jesenskoj šumi,
sa svim onim bojama, kad sam mislila da sam eto ipak u tom nekom miru
a na kraju nisam..već sam u pravoj.. ti di di di..twilight zoni..
i opće ne vrijedi ona.."budi dobar, dobro se dobrim vraća" i sva takva gluparija, a a jok
dobih udarac ispod pojasa, onaj koji boli, od kojeg nestaje zraka
zbog kojeg ti je žao ko psu
i znaš negdje u primozgu, da ..ma nijee baš tak, mora se to nešto tako valjda
ocrniti, mora se pretjerati, jer inače ta tužba ne prolazi, nema osnove..
ali svejedno svrdla me..kako, kako, kako...
kako je mogao dozvoliti da se to tako složi, tako ljuto, gadno, nakazno, i skroz neistinito...
i onda ja to radije ne čitam
jer me i sami podsjetnik na pročitano
tjera na tugu
i bezglasne suze…

- 13:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 23.10.2013.

tjah , dobro je...

sad sam na samo dva histerična ispada/raspada tjedno
ukratko, popravljam se
zar ne?
- 16:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.10.2013.

ma tu sam

umorih se..
pa kao odmaram
a onda zabrijala na ..
mmm ne smijem ni reći gde..
(fb, da, da mrmlj)
jer sam rekla da neću, ne razumijem kaj tam ima
ali kak se samo budala ne mijenja
eto i ja fejsbučim, naveliko
(zacrven)
ali evo me
- 12:31 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 28.05.2013.

u ime naroda..

odite glasati
(a možete i zbog sebe)
- 20:38 - Komentari (19) - Isprintaj - #

petak, 22.03.2013.

"Ja sam onaj koji jesam.."

Dozvolite mi molim,
ali ja vam zbilja moram, ali baš moram reći,
jer to, ta tajna
to me počelo gristi,
i znate,
sad već imam problema i sa spavanjem
da, da, prethodile su glavobolje,
jer eto
u meni je nešto kliknulo i počeo sam sumnjati da je to što radim ispravno,
ali znate ja radim,
ozbiljno radim
jer
mene plaćaju, ne baš zadovoljavajuće, ali plaćaju
uredno sjedne ta neka lovica
po učinku i klikanju,
i ja sam od jutra budan i pratim
ko , kaj, gde,
ponekad do kasnih večernjih sati, onda redom pootvaram te prozore
malo pratim kaj se piše, gdje piše
pa počnem i ja
i da,
nekada mi je teško
nekada mi je baš onak tlaka
ali mene plaćaju
ja sam znate onaj „hejter“,
pa ako gdje treba nebitno
chat, forum, blog, poznatih, nepoznatih, uglavnom opletem
po muškarcima
negdje po ženama
ali najviše volim oplesti po nacionalnoj osnovi
tooo
nemate pojma kako je to baš dobra fora
samo na pravom mjestu spomeneš komunjare, crvene, yu- nostalgiju
hdz, sdp, bivše i sadašnje predsjednike, premijere, sabornike, poreznike, ministre
partizane, ustaše, četnike,
političare , javne osobe, zabavnjake, ma sve ide
pa počneš spominjati njegove i kome misliš da su njegovi, naši, nebitno
obavezno prebrojiš koju krvnozrnčanu stanicu
oooo da, može se spomenuti
pedere, lezbe, pedofile, i životinje
onda ideš redom..kako ti se da
da kako je bilo prije, a kako je danas
i rat..svejedno 2WW, domovinski..nema veze
navijaš tako da podrivaš i temu i osobu koja je postavila temu, i komentatore
i ajmooo zabavi nema kraja
eto
sad znate i vi
da sam to
ja

- 17:14 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 08.03.2013.

taj 8. dan mjeseca marta

Drage moje znane i neznane,
- sretan Vam 8.mart …
i nemojte mi sad tu brijat,
da kaj?
da dan, kao dan!
da šta ima veze!..
da ste eto, opet u istom sranju, ak ne u još gorem! i da kaj bi vi sad trebale?...
ostavite tu spiku muškima, ionako si svašta dozvoljavaju...
TIHO..sad, i sjetite se…
da nije bilo nekih pametnih žena, vi sad ne biste ovo čitale,
da nije bilo nekih pametnih i hrabrih žena, i upornih žena,
vi se možda ne biste školovale, a kamoli čitale ovo na svojim pc-strojevima, možda upravo u vlastitom uredu…
hrabre žene omogućile su ovo i meni i vama...i vašim kćerima…
mislite da nisu?...
imate pravo glasa,
smijete raditi, ako i što želite,
možete bit doma, ako želite,
išle ste u škole i na fakultete, koje ste same izabrale…
a ne učile samo toliko koliko je potrebno da biste bile "drage" ženice,domaćice, majke
i klečale u za vas izabranoj crkvi..
smijete sve i još više od toga, na volju vam je...
imate pravo reći- Ne!
svakom kretenu koji vas tretira kao stvar, imate pravo ostati neudata ili se udati samo iz ljubavi i vlastite želje,
imate pravo na razvod, imate pravo na svoj novac i vlastito nasljedstvo,
imate pravo na odluku kada i da li, roditi ili ne,
imate pravo hodati ulicom bez pratnje, pa i golog pupka(mada je sad malo hladno)ali dobro..
i dokle god vi mislite da je to samo još jedan običan dan,
razmislite i sjetite se da ćete možda doći u situaciju kad vaša sestra ili kćer neće misliti da je to ...
samo jedan običan dan...
Pokažite da ste odgovorne, svjesne osobe, da cijenite napore, trud, suze, batine, klevete, napade, pa i smrt
i svu onu agresiju koju su morale pretrpjeti vaše prethodnice…
da biste imale ovaj dan…međunarodni dan žena….
sloboda koju uživate nije stečena lako, u to budite sigurne...
imate oko sebe još masu primjera, pa i u slobodnoj EU postoje pridružene članice,
gdje nije dozvoljen razvod, pobačaj..
a da ne govorim o zemljama gdje žene još uvijek kamenuju za preljub,
gdje su djevojčice od dvije godine obećane muškarcu kao otpust sramote ili duga..
gdje žene ne smiju na ulicu bez velova, zara,feredža…pratnje..
gdje djevojčice još dan danas obrezuju, gdje se kupuju mladenke, gdje se traži pravo prvenstva bračne noći....
Sve je to dio tog dana…
sve je to dio vizije nekih pametnih, upornih i hrabrih žena…
i da, treba biti aktivan ..i uporan...jer je to jedino prihvatljivo uređenje modernog svijeta
ravnopravnost, nezavisnost i jednakost….

Pokušajte ne odmahnuti rukom, na taj dan kao na samo još jedan dan..
budite barem toliko kulturne i pristojne, cijenite njihovu želju, pokret i ideju...
jer je velika
i jer je potrebna
Hvala, svim pametnim, hrabrim i upornim ženama sa vizijom.


- 13:42 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 05.02.2013.

ajd da ispunim mjesečnu kvotu..

Pričalica
Nije ni primijetila da je zašutjela,
jer vodila je razgovore o svemu.. i vremenu i vijestima i događanjima i slušala je druge i ispitivala detalje,
stavljala upitnike na prava mjesta, kao što je prilagođavala mimiku lica temama koje su bile na dnevnom redu,
vjerovala je da je dio tih tema i njena briga, ali nije,
jer je i dalje disala u pravilnim razmacima sama sa sobom
ali je šutjela, uporno, neinatljivo, neprimjetno,
toliko da je već zaboravila šutnju,
iako da ju je neko pitao, i pri tome bio uporan, gledala bi ga u čudu,
iznenađenje u očima bi pokazivalo sumnju, ali odbijala bi priznanje,
jer ga nije bila svjesna i znala je da nešto ne valja onoga dana kad je saznala da se ne može grliti bez otpora
sve dok se jedne noći nije opružila, opuštajući se da bi ljepše zaspala, spoznaja je došla iznenada, sva začuđena i uspuhana, i shvatila je..
da ne priča, ne govori, šutjela je o bitnom, pričala o bezvezarijama…
pa je čitala knjige i gledala tv, a tamo su svi opet pričali svakome svašta i ponekad sasvim mudro zaključivali šta treba,
ali ona opetovano nije
shvatila je,
moraš pričati, ako želiš da te čuju, drugi ne znaju kao ti, čitati misli..

- 14:58 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 16.01.2013.

Ima li bog uši

pa me doista čuo
kad sam objašnjavala i razlagala...
-ne, ne trebam takvu prijateljicu, koja nema vremena za mene,
ni kad mi je bilo posebno teško…
i tada sam rekla:-imam dovoljno prijateljica...i bez nje..
a onda,
iznenada je umrla jedna, moja, posebna, draga..
i još mi strašno nedostaje
(4uŽ)

- 10:19 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 28.12.2012.

ZOooo vs.crkva

čija je škola????
državna
!!!!!!!!
čiji su zakoni???
državni!!!!!!
...
nekada su se roditelji i crkva i svi bunili, da ne daju ženskom djetetu ići u školu, muškom ak baš mora, al ženskom nikak...
i da to njima ne treba, i da to nikome ni od koristi i da će zbog škole biti svakakve...ali nikakve za kuću i polje i stoku i decu...
i kaj je napravila tada država????
rekla je..-svi moraju u školu
i???


- 21:19 - Komentari (28) - Isprintaj - #

petak, 07.12.2012.

a fkt ste neuki…

ajde fino svi vi na vlasti...
magistri, doktori, naučnici, pravnici, šoferdžije, mljekari, mesari..
dakle vi tamo, koji se sastajete u onoj dvorani sa pozlatom, govornicom
i predsjedajućim,
a koje mi gledamo u maratonskim prijenosima, isto takvih maratonskih sjednica..
kako nam izglasavate sljedeću glupost po redu..
a koja nema veze sa životom, stvarnošću,
i koja naravno pobija sama sebe, nekim prijašnjim zakonom po istom brzinskom, a nedorečenom postupku
dakle, svi sa kupljenom ili usvojenom diplomom…
ajde se barem malo ugledajte u svijet..
ne onaj kradljivi, ne onaj politikanski i uostalom znamo kakav…
nego ajmo reć u onaj fini reklamni, medijski, a lukavi, perfidni, manipulativni...
pa si kupite, unajmite, dajte gadne pare, tim nekima
ili toj nekoj agenciji ili pojedincu, a savjetniku…
unajmite, zadužite se, prodajte nas još malo i platite…
učinite bilo što..ali nađite nekoga
ko će vam reći kako, makar naizgled:
održati omiljenost, održati povjerenje, održati dobar rezultat u javnoj ocjeni, održati nadu, vjerovanje, kolko tolko optimizam…
u uspješno zapakiranoj laži držati narod, i dalje u nadi da je možda pravima dao glas…
pa poslušajte tog nekog školovanog, iskusnog, pametnog, lukavog, pravog..
spin doktora, pi-ar-a..medijskog znalca..
bilo koga, a koji će vam reći:
e pa znaš,
nije dobro za javnost, koja grca u dugovima,a bez posla je,
da ti sad ideš na skijanje,
jer tobož imaš „pravo“ na privatni život
a tebi,
prepotentnom, bezobraznom, ionako preporučam da se prijaviš na višesatni tečaj, kako ne treba govoriti u javnosti, ali nikako i nikada ne možeš reći u mikrofon izjavu tipa: shit happens…
i kako ne možete dozvoliti da vam tipovi braco i seka, sjede tamo gdje sjede ili još bolje ne sjede jer ne dolaze
kako ne možete dozvoliti da se neko tamo hvali kako će kupiti gomilu auta po ekstremnoj cijeni, jer je to nužno za posao...
a još manje da vam se naručuju auta, sa točnim opisom koje boje je unutrašnjost i da li se griju sjedala ili i nasloni…
itd itd itd…
e pa kupite si majstora,
koji će vam objasniti kako se veličaju kolko tolko uspjesi,
pa ponavljajte makar minorne pomake, kao eto,.. napravili smo to i to
a sakrijte ili izokrenite i naučite kako se neuspjesi maskiraju…
jer ovako, zaista ali zaista, djelujete krajnje amaterski i totalno neupućeni…
a svekolike nas bacate u još veću depresiju, recesiju, secesiju…bljak

- 18:17 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2012.

pomalo sumorna priča jednog hr. mladića…

završio je srednju, zato što smo kalkulirali
ima već dosta gimnazijalaca, ima dosta optičara,
ima dosta zdravstvenih tehničara
fakultet je nešto za njega predaleko, tek možebitno i ako…
a ovo? ovo je nešto što svima treba, jer kad je hladno, a vani minusi
uzalud ti svi fakulteti, opća znanja, ako ti nekaj sa plinom i grijanjem općenito doma šteka,
pa je to upisao i završio, u roku
i cijelo vrijeme školovanja imao i neke nagradne stipendije
jer je to tada bilo i od vlade poticajno…
pa je praksu odrađivao u gradskoj plinari, gdje su ga hvalili za marljivost i trud
i kad se išlo na teren, te „grupe“ su upravo njega tražile da ide s njima,
jer je vrijedan, jer želi učiti, jer poštuje autoritete,
i jer je takvo zalaganje u konačnici obećavalo malo veću šansu za zaposlenje
a onda je kao odličan maturant slao molbe, na koje se nije odgovaralo
pa je slano još molbi, pa se zvalo neke ljude..ali ništa…
pa je bio posao kod jednog privatnika, ali samo na 3 mjeseca
jer kad se postavilo pitanje prijave i staža, odjednom više nije bio potreban
ionako je bilo nemoguće biti istovremeno prijavljen na biro i "zaposlen"
jer je biro slao ponude za možebitne nove poslove, i tečajeve za tzv.
„aktivno traženje zaposlenja“a sve, u to neprijavljeno radno vrijeme
a onda je našao (opet bez biroa)posao kod drugog privatnika,
kod kojeg je proveo 5 mj. uz 10-12 satni radni dan,
sa samo jednim danom tjedno fraj
kad se opet postavilo pitanje prijave, odjednom više nije bio potreban
(da biste jednoga dana bili „majstor“, tada važeći pravilnik propisivao je da
morate imati 5 godina staža u struci, i uz uplatu od 5-7 tisućica kuna položeni majstorski ispit da biste bili majstor i/ili obrtnik)
pa je nađen još jedan privatnik, (sa biroa)koji ga je odmah prijavio,
zar i takvih ima?
ali, nakon 6 mjeseci istog intenziteta poprilično teškog posla plaća više nije stizala, ili je stizala u nekim čudnim ratama, a onda su i one prestale
da bi se sve završilo sa potraživanjem zarađene plaće od 3 i pol mjeseca, svojevoljnim otkazom, tužbom
i sudskim pravomoćnim rješenjem, ali novca i dalje,
a ni dan danas nema,
iako je sudski spor, njega, naravno koštao…
i tu su prestali snovi o strukovnom poslu,
tada se zaposlio u jednom trgovačkom centru,
na dalekom kraju grada, na odjelu tehnike,
plaća je bila zbilja sitna, ali redovita, staž je išao, zdravstveno je bilo pokriveno,
usput je „mijenjao“ nekoliko puta godišnje dekoraterku znajući sve o tom poslu i potrebnim pc-programima da bi to radio,
usput je „mijenjao“ i nekoliko puta tjedno, mjesečno i godišnje svog nadređenog šefa,
uz svu prateću i zakonsku odgovornost takvog mjesta
međutim, isto tako je usput sakupljao kolica ostavljena po parkiralištu,
ili punio police na odjelu prehrane, a sve za istu plaću
i tako tri i pol godine bez poboljšanja, bez nagrade, bez napredovanja,
bez ikakve naznake promjene..
a onda je došla ideja…ovo nikamo ne vodi..
idemo vidjeti šta ima u bijelom svijetu, jer mlad je, svašta već zna
pa se našla agencija, pa se položilo sve potrebno,
pa se ukrcalo na USA cruisera
i sad je tamo već ili tek,
2 i pol mjeseca,
i napredovao je
i po statusu
i po plaći
i po uvažavanju
i po prilikama
i po nagradama
i još mu toga nude
i zadovoljan je i javlja se i sretan je i interesantno mu je i snašao se
i ja sam nemajka, majke mi, ali iskreno se veselim i ponosim
i držim fige da to što dulje potraje i da se ponovi i obnovi
i da nađe trajan način da se odseli ili skrasi
tamo negdje…a vani…

- 21:11 - Komentari (20) - Isprintaj - #

subota, 03.11.2012.

kako živjeti "pravi" život

zamisliti se samo, jer je jedino to ono "pravo":
svi smo mi dobro plaćeni reklamni stručnjaci, manageri, direktori, umjetnici..i svašta nešto, svakako inspirativno, poželjno..
jedini posao nam je da izmišljamo efektna rješenja i da nam novac samo curi...po mogućnosti drito na gold- amex
pa da se napokon posvetimo ozbiljnom problemu, kamo ćemo i na koju daleku destinaciju otputovati..i tamo naravno birati iz rafaelo piramide sretno dobitnu kuglicu, dok nas par kakadua uveseljava, a posluga jednostavno oduševljava..
e da, uz sebe imamo ili želimo predivnog glumca ili glumicu za partnera koji ima isto tako super uber posao...
poneko od nas ili ipak svi..
imaju razne dobi djecu koja su naravno odlični učenici, studenti, uspješni ljudi..koji eventualno malo drame kojeg će telefonskog operatera izabrati i koji najnoviji mobitel kupiti i kojima je dovoljno ujutro staviti na stol kutiju pahuljica i vrč mlijeka ili samo kinderpinqvi..uz neizbježan osmijeh i poljubac u svako to *ebno...sunčano jutro
svi mi bi ako već ne sada, al sutra svakako, da živimo u predivnom velikom stanu, obavezno sa pogledom na park ili šumu, a kupljenom na kredit kojeg bez problema otplaćujemo..
ili još bolje ta briga je već iza nas...
roditelji...ah daa..no dobro, oni su tamo negdje daleko na obali, u zagorju ili krasnom staračkom domu i čujemo se samo za blagdane, rođendane i sl. i inače ništa pod milim bogom ne trebaju..osim novi preljev plavkastog ehotona na svojim sjedinama....
a kada sa posla gdje smo se smiješili jedni drugima, a direktor se zadovoljan našom prezentacijom još i rukovao sa nama i nakon što smo popili onu kavicu ili fini- mini juhicu, dođemo doma, vozeći se naravno praznim cestama, slušajući operu u das autu, samo preslušamo sekretaricu, koja je prepuna poziva i prijedloga i smijeha sa urnebesnih zabava...ulazimo u svoju 7metarsku kuhinju koja miriši na planinski proplanak, istresemo ljubičastu vrećicu sa pravim komadićima zeca svojoj sivoj whiskas ljubimici...koja se sretno igra sa zewa toalet rolama..
istuširamo se, preodjenemo u prepoznatiljiv brand i sa trovremenskim taftom...odemo van sa "pravim" ili potencijalnim partnerom,
kamo nego na večeru u najskuplji trenutno hit restoran...
djeca, sa zadaćama, aktivnostima, pubertetskim ispadima i sl. čudom nestaju, kao i mrlja sa omiljene majice potopljene u snagu roza vanish-a.
dom nam za to vrijeme održava spremačica koja je naravno neprimjetna...
veš nam pere, suši, valjda i pegla stroj koji ima timer..
wow
e to je onda "prava" stvar:)))

- 15:03 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.10.2012.

Skromnost koja više nije vrlina

mene su na primjer učili da budem skromna...
da nije lijepo biti prezahtjevan, nametljiv, nezajažljiv
pa se nisam nešto posebno gurala, ako me se baš nije zvalo,
čekala sam strpljivo svoj red, ako je trebalo čekati,
bila iznervirana ovim ili onim, i to najčešće nepravdom i onda tu vlastitu iznerviranost okrenula prečesto u sebe,
ali nisam se nametala, nisam drugima noge saplitala, prilike kvarila..itd, itd

pa su me učili da budem štedna, da se sve može još nekako iskoristiti,
i nisam ko moja baka pobožno čuvala i spremala svaku staklenku i pripadajući poklopac za neku daljnju upotrebu, ali jesam da se najlon vrećice ponovno iskoriste za bacati smeće,
pa sam neko vrijeme čuvala neke stvari, pa i odjeću, koje uopće nisam koristila,
ali su bile tu…
na kraju sam ih ili poklonila ili dala dalje…

pa su me naučili da budem pristojna…
i da se ne može bez prijekornog pogleda uzeti recimo više od dva komada nečega:
kolača, bombona i sl.

E sad, pošto vidimo da to baš nema smisla…
(ne samo zbog sveopće pljačke, nepoštenja, nepotizma, nesposobnosti oko nas)
već zbog jednostavno drugačijeg načina života, i svih onih preporuka i
uputstava da za uspjeh, sreću i zadovoljstvo treba biti : probitačan, siguran u sebe, istaknut,
i ne jednom opomenut: “ako nešto sam ne uzmeš, niko ti neće dati“
pitam se
da li treba tako i danas odgajati djecu ili ih pustiti da:
bacaju, što više ne trebaju, i traže novo
odbiju što im se ne sviđa, bez imalo oklijevanja
uzmu sa obje ruke što im se nudi i pri tome očekuju još

- 12:21 - Komentari (25) - Isprintaj - #

petak, 19.10.2012.

jel znatiželja zaista ubila mačku?

dakle ima taj jedan meni super interesantan tip...
izgled, faca, pojava, neka vibra ful pozitiva..no, interesantan
srećemo se u prolazu..po gradu...po ulici, po placu...
i mimoilazimo se..tak, već skoro tri godine...
uvijek, al uvijek postoji taj pogled međusobni...malo duži nego kaj je uobičajeno..
i on uvijek ima u susretu taj osmijeh u očima..i smiješak na usnama...
(ne izmišljam, ne pričinjava mi se)
i bilo je par sretanja i nekih gledanja sa daljine...onak ja sjedim..
na jednoj strani..on dalje, na drugoj
i oboje nekak stalno gledamo...jedno prema drugom
međutim niko nikom ne prilazi
i sad ja ne znam
da izvedem nekaj...????
jer mi je došlo ne jednom, da priđem i tutnem mu vizitku i spiku..
- "promisli, jel si slobodan za kavu"
i da odem...al to mi je onak....ghhh...
ili da čekam da on izvede nekaj?
i ok...
činjenica je da se nisam baš nešto ozbiljno angažirala, jer sam bila u nekim "drugim šablonama" i "interesima"
međutim zanima me
kaj bi vi?
ajde da čujem
kaj bi vi?
ženske...?
i kak bi vi?
jer
deca više nismo, nema upada u smislu.."dobra mjuza, dobra obleka, cool ovo ono"...
i govorim o u biti skroz nepoznatom tipu..
doslovce na cesti, eventualno na trgu...

(da, da, znam, skroz pubertetski:////)

- 16:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 29.09.2012.

Moj Tv i ja

Sklona sam..(mea culpa),
na neke političke teme, izjave i goste početi vikati na svoj Tv,
pa se svađam s njime, pa sam revoltirana, pa se dižem, pa bi ga gasila,
ali ne na daljinac, već onako rukom, na gumb…
pa kad neko u to vrijeme nazove, dijete mi se javi na telefon i kaže:
„da, ali mama se sad svađa sa televizorom, i viče na njega,
i čekaj… sad ću ti je dati, taman ga je ugasila“
I tako se ja svađam sa svojim tv-om
i vičem na njega..i onako pljujem..u stilu pljuc, pljuc, fuj..
pa vrijeđam, psujem, argumentiram, sarkastična sam, cinična, rugam se..
i općenito.. ne slažem se…
I sad ne znam da li će zaista biti ta emisija nedjeljom..
i TAJ gost u toj emisiji
i oće li biti opća gledateljska amnezija
jer šta TAJ gost još meni može reći… i nama, naciji..
a da mu ja sa svoje strane ekrana ne kažem:
„ ma marš, lopove i nemoralni stvore,
i šta radiš na mom tv-u, i zašto nisi u zatvoru, i zašto mi, ipak i opet,
i svemu, i unatoč i nekoj levoj pravdi,(u koju ja ipak vjerujem)
mjerenju gledanosti, i „vrućoj temi“ i „intrigantnom“ gostu,
moramo gledati tvoju prijetvornu facu, a da to nije izvještaj o donesenoj presudi iz sudnice?“
i mislim, da tada ipak neću biti doma
jer mi je ponekad zbilja žao mog televizora…

Oznake: tv, nedjeljom u2, gost


- 12:49 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.09.2012.

..tjah..

niko me nije upozorio na kletvu:
"dabogda ti dijete u muzičku školu primili"...
jer onda
jurcaš dva puta tjedno u bližu školu, na sat vremena solfeggia..
a onda druga dva dana u istom tjednu jurcaš na sat instrumenta u drugu
školu, koja je naravno dalje u centru...
i tako ti samo utorak ostane..da kao nešto, baš ne moraš, nekud...
( i ja sad stalno moram gledati na kalendar i mobitel i raspored,
da znam koji je dan, koji je tjedan "a" ili "b" i koji je sat i kad trebam krenuti i kuda, i kad trebam i gdje doći)...
- 22:22 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 25.08.2012.

Ljeto

cvrčala sam doma, a onda ipak našla vremena i smisla da se ode na more sinje..
poanta je bila odmoriti dušu, tijelo, iscijediti još malo ionako prazan džep..
put koji inače traje nekih 4 i pol sata pretvorio se zbog bure, nemilosti sv.roka i svega nešto
u put od 11 sati..(slovima jedanaest sati)…moreeee, o moree
i sve ajde, ipak super
ali kako je tu bilo i dječurlije cca komada tri…
već uz jutarnju kavu i novi sunčan dan…pitale smo se kamo ide ovaj svijet?
i već odavno, a da mi to valjda nismo primijetile…
mora da je nešto ili sve, otišlo u krivo…
jer je u primozgu stalno titrala onak nepriznata željica,
da se uz kupnju cigareta na kiosku nevino pita..
jel imaju recimo avionske karte za NZ ili barem australiju…
pa da se kupi jedna,svakako jednosmjerna…
srećom, noći su bile tihe, mirne, usnule i tople..a „absolut“ je brisao dan,
po povratku u metropolu, evo opet cvrčim..ali mi cvrči i mozak…
mora da je zbog temperature,
sigurno je zbog temperature…
a možda daljnjem cvrčanju mog mozga pomaže informacija dobivena iz treće ruke
da je moja, a vlastita, gđa.Majka,
sva brižna i na usluzi…
nazvala mog bivšeg, odseljenog, čamotinjom vazda ispunjenog ..
i rekla mu slatkim glasom, da ako je stanje već takvo,
da on slobodno kod nje donosi svoj veš na pranje…
„…I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb.
Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se
Sunčani ditiramb...“ (v. nazor)


- 10:00 - Komentari (26) - Isprintaj - #

utorak, 03.07.2012.

Napokon iskreni ŽIVOTOPIS!!!!!!!

(no dobro..nije niš novo..ali je itekako aktualno..tctctc)

Potpuno nespreman za rad pod pritiskom, kao i prekovremeni rad,
osim ako nije pošteno plaćeno,
ne dozvoljavam da me netko iskorištava ili da se iživljava na meni.
Iskreno me zaboli za ciljeve vaše kompanije, ako plaćom ne
mogu pokriti svoje tekuće troškove, plus da mi ostane za malo garderobe, knjiga, putovanja, izlaske, sport i provod, što spada u normalan život,
a ne luksuz.
Funkcioniram po principu koliko-para-toliko-muzike.
Također uopće me ne zanima što ste u problemima,
jer ja ne sudjelujem u dobiti u vašoj kompaniji, već radim za plaću,
i očekujem da izvršavate ugovorom i zakonom predviđene obaveze,
i to na vrijeme, kao i da poštujete praznike i godišnji odmor.
Baš kao što i od mene tražite da ja izvršavam svoje obaveze i da budem na poslu radnim danom.
Pa naravno da ću vas napustiti čim nađem nešto bolje.
Da ponovim - ja radim za plaću, vi za dobit.
Komunikativan s pristojnim i ljubaznim svijetom,
za drkadžije imam kratak fitilj.
Psujem na nekoliko svjetskih jezika,
ali ozbiljnu prepisku i razgovor vodim samo na hrvatskom i engleskom,
i ne preseravajte se s multinacionalnim korporativnim tripom,
jer vam je i to previše.
Studirao sam 100 godina, ali smatram da je uspjeh što sam uopće završio bilo šta u ovoj zemlji, ovakvoj kakva je.
Usavršavam se stalno i bez vas, jer sam radoznao i mislim da život ima smisla i bez umiranja na poslu.
Reagiram samo na pozitivnu stimulaciju.
Ne gušite me sa testiranjima i timbilding budalaštinama. Ako se već preseravate s tim zapadnjačkim forama, onda ponudite i zapadnjačku plaću i uvjete rada.
Šta ne znam, naučit ću, nisam debil.
I da, postoje stvari koje bih u životu radio iz čistog entuzijazma, besplatno, ali žalim što Vas moram obavijestiti da to nije posao koji Vi nudite.

Potpis: ______________________

- 14:17 - Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 20.06.2012.

obmana...

kaže tv...
svaki peti hrvat nije završio ni osnovnu školu?
..a za posal u EU uvjet je znanje 4 strana jezika..
?????
i sad se ja čudim toj statistici..ko ju je delal, po čem ju je delal
jel uzel decu vrtićke dobi..ili veterane kojima je velka matura značila 8 god. škole???
i ako to je tako
da svaki peti nije završio osnovnu školu, svatko od nas bi znao barem dvoje takvih ljudi..ak ne i više..jel ih vi znate?...ja ne...
a ja nekak mislim da je to laž sam takva...i serendaju...
jer ispada da mi odjednom niš ne znamo...da smo svi ruralna sredina..štalica, kravica i gomila dečice...ma nemoj,
ko da nije postojala hr. kao dio juge..a sad i sama hrvatska..
i ko da nismo imali tvornice i institute i istraživanja i...ahh
i kaj, sad bu ispalo da u belom svetu sve go intelektualac do intelektualca...ne postoje obični radnici, obrtnici, šljakeri, serviseri, računovođe.. ovi, oni
.i je, je...svi pričaju 4 jezika..a ha..
pogotovo talijani i francuzi, oni su i inače poznati po znanju jezika..
čista spreserancija...
oće li mi neko reć zakaj treba fakultet za recimo računovođu ili administratora ili poreznika?..i 4 jezika?
kaj ne zna se zračunati postotak, prirez..razlika..pdv.. pa i pješice..kak se to do prije nekoliko godina radilo..sa srednjom..ili višom...
a da ne spominjem već postojeće programe i kalkulatore??
i čemu 4 jezika?...s kim bumo mi to komunicirali?...isključivo sa briselom..? ili bonom ili hagom?...
a i ta spika..doživotnog školovanja?
molim.?
ak sam ja frizerka..?....molim?...kaj sad trebam znati i medicinu i kemiju i biologiju i farmaciju?..kaj ? zbog strukture vlasišta i kvalitete kose? koju boju da stavim i kak će to djelovati?
...pa nismo svi astro- fizičari i ne operiramo mozak zaboga...
da nismo u toku onoga kaj je sada u upotrebi...i da se trebamo doškolovavati...i stalno neki tečaj završavati...
i sad ta bela europa recimo i ti redovi u španjolskoj..a pred njihovim biroom za zapošljavanje..
kaj tam u redu stoje ljudi koji znaju 4 jezika? i imaju doktorate i magisterije? iz čega???
ja kažem da je to teška glupost i idiotizam...
namjerno nas žele napraviti nesposobnima,
samo da se ne pitaš zakaj normalnog običnog kancelarijskog, administrativnog,radnog, tvorničkog, pogonskog.. bilo kakvog...
POSLA NEMA...
jer kao... da si savladal 4 jezika i da si dr. sci, onda bi ga imal...
smijurija...
i obična najobičnija podvala...koju pušimo..
i jbte nepismenost...po tom ispada da smo sad imali 2 svj. rat...
i da smo tek sad dobili struju i vodu..u kuće i stanove..
a ...kolko ljudi ima tv, mobitel, kolko se novina još kupuje i
kolko kućanstava ima internet..pa nek se to usporedi sa nepismenošću...pa da vidimo razlike u podacima...
ustvari, izuzetno me nervira kaj se neko tak sjeti nečega i onda sve vrijeđa...
da smo uglavnom neobrazovani, nepismeni, nismo završili ovo ni ono.....
po čemu? po kojim i čijim kriterijima?..i onda mi sami, a stvarno ??!!glupi..velimo je, je..istina je...
niš ne znamo, nemamo pojma o ničemu, glupi smo i neuki...
i zato nam je tak kak nam je..a još bu nam i gore..
omg









- 15:55 - Komentari (24) - Isprintaj - #

subota, 16.06.2012.

moj problem?..njihov problem?..konotacije?..pretjerujem?..

opet ja o tome..
jel zaista pretjerujem?
dakle tema koja se povlači i dalje, sa slikam, sa videom..
o njih dvije..krapinke...
ja je jednostavno vidim drugačije? ozbiljnije? pretjerano??..ne znam..
al eto u mom komentaru kod @broda...napisah...
da..
osjećam se glupo, jer sam i ja žensko, pa sam posredno i ja uvrijeđena
osjećam se glupo, jer su one kao ženska bića, sebi dozvolile to što im se dogodilo, bez imalo razmišljanja...(pipkanje, diranje, ljubljenje etc)
osjećam se glupo, jer su tako neukusno i ponižavajuće iskorištene,
a kao sve pod normalno...
osjećam se glupo..jer one niš ne kuže, pod milim bogom
niš ne kuže..koje konotacije ima njihovo ponašanje...
a njima, tima...neće biti bitno...ni na moment.. ili oće? ..
da su iskorištene, na najponižavajući mogući način...
da su u stvari doživjele sexualnu agresiju..i vrstu sex. maltretiranja...
zato što su jednostavno glupaste...i zato što su preuzele
muško-šovinističko-mačo razmišljanje da je to zabava, da je to ok i da je to super smiješno i zabavno...omg
i ja znam da ima mjesta gdje žene plešu toples ili skroz gole
i ja znam da se neke žene (i muškarci) bave prostitucijom
i ja znam da se slikaju i sve to izađe u javnost..
i ja znam da su i ostale pokazivale grudi
ali niko nije ili je?..(pa ja ne znam)
otišao dalje od pokazivanja, kao takvog..i slikanja..
međutim...
zamislite da je sve eskaliralo..u agresiju, malo jaču ili čak.. silovanje?
i sad zamislite kako bi masa njih rekla...uključujući tu istu javnost, uključujući i muškarce i žene, i portale i novine i suca
...pa same su to tražile..
i sad zamislite kako se još veća masa kretena izvuče..šutke..
od bilo kakvih posljedica takvog i sličnog ponašanja...
e o takvim konotacijama ja pričam
o takvoj gluposti činjenja (kod njih) i osjećaja (kod sebe)... ja pričam
i o takvom ne poimanju pravog problema, ja pričam
i iskreno..ježim se..



- 10:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 13.06.2012.

jel vam stvarno pamet popilo...

ma da..sve je tako super, jer sve je tako bajno..
jer počelo je ludilo...nogometno..
najvažnija sporedna stvar na svijetu..
ejjj ti to ne kužiš
pa moramo se malo veseliti..pogle kakva su vremena
nemreš stalo o problemima
jer
ejjj to su naši...ejjj naši...kužiš ti to...
i dobili utakmicu...ludilo..pobjeda...
tooooo
moramo slaviti,
jer mi smo takvi...ponosni..za njih i u raj i u pakao...
...
pa se sve svodi na pivu, pa se sve svodi na kocke,
na slavlje, psovanje, urlanje, opijanje, navijanje,
a bogme i na toples skidanje
i još slikanje
...omg:(((

- 01:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 15.05.2012.

Pravo žene..

opet te neke mommzille…
Zašto uvijek sve dovedu do apsurda?
..ako ne vjerujete odite na forum…
prepun je savjeta kako treba taj „projekt“…-dijete-…
dojiti do iznemoglosti…što svoje, što djetetove
(ne daj bože uzeti zamjensku hranu i naspavati se i ti i beba)
previjati u „zdrave“ pelene...koje su btw.preskupe…
nekada su i bile samo platnene, al je to bilo nepraktično?
zavezati onu maramu..oko sebe i djeteta...
jer eto „klokanice“ valjda više nisu „in“
sad bi..
da se rađa doma, jer je to njeno pravo…
dakle one bi da se zakonski regulira porod kod kuće..jer to tako radi..
bijeli svijet
koji btw. ima barem 5 helikoptera u pričuvi
i da se dežura uz svaku od njih..
ok dobro, može, neka im…
iako nekako ne znam..
naime, kolko je prošlo vremena da su napokon!! u bolnicama pod normalno uveli..
epiduralnu?
dozvolu za prisutnost oca?..
…ajde dobro i porod u kadi..!?
ajde dobro i porod u stolici..!?
ajde dobro sve može..
iako bi ja nekako to sve očekivala od privatnika i privatne klinike,
ali ne da izbor istoga mora svaka bolnica imati na raspolaganju…
svakome apsolutno sve..
i da se sve to plaća iz ionako sve manjeg novca za zdravstvo
i sad bi te neke „prirodnjakinje“da to sve obave doma…
jer bi one da se osjećaju ko doma..
s tim da se očekuje da jedna hitna stoji tamo i dežura..plus dodatno osoblje..

iako ja i ne vidim baš preveliku potrebu za zakonom..
naime ko te i takve prijeći da fino ostanu doma tih čitavih recimo
..desetak sati…
ionak će u jednom momentu hitna doći…samo ih trebaš kasno..
(čitaj- kad je sve gotovo) nazvati…
do tada šuti..trpi..urlaj u intimi svoje sobe…obavi to na patosu, na dekici,
popucaj po međici, a posteljicu obredno zakopaj pod obiteljskim stablom
kruške, jasena, smokve, masline..gdje god…
moli se iskreno… da bude sve u redu sa tobom i bebom
i to je to…
čemu frka?
Jel, možda u tome što se neće imati na koga vikati preko novina, portala, sudova i hzzo-a
ak nešto ipak možebitno i svakako u zadnji čas… pođe po zlu?

- 19:34 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.05.2012.

Tolerantna..da li?

usput svi počnite pjevati u sebi „imagine“ od lennona..jeste? ok, tnx..

priča prva:
živjela ja tako..u jednom gradu u slavoniji..i sve ok..
malo urbano radničko naselje
i jednoga dana zvoni neko na vrata stana...ja sama doma…
pred vratima mi dvije ciganke, romkinje(kako želite) i prose..
-jel imam stare odjeće, nečega za njih..
usput zamole i vode…ja ih bez pardona puštam u stan, kažem neka sjednu, sad ću im napraviti sok, i dati nešto stvari,
ali glavninu tek trebam posložiti, pa im kažem neka dođu idući tjedan
…odoše zadovoljne, jedna se zvala azra, druga ajša..
odlazeći zahvaljivale mi i poželjele mi da rodim muško, uz sreću i dug život…
došao i idući tjedan..
evo njih k meni, i zaista, pripremila sam im odjeću, svoju koju više ne nosim,nešto od supruga i svu moguću koja je ostala od pokojnog svekra..
usput sam nam svima skuhala kavu, ponudila kekse i njima rekla..
-ajde sad lijepo sa mnom pričajte, nemojte tako molećivim tonom, znam da znate normalno razgovarati..i njima bilo drago… i pitam ih dalje..
-da gdje su, jesu li čergari?..na što su se malkoc uvrijedile, jer nisu čergari
kažu… imaju lijepe kuće,nove, na kat, u gradiću kojih 30 km dalje od ovoga…prošlo kojih pola sata..pričale, popile kavu, opet se zahvalile,
i opet mi poželjele sina, sreću i dug život..
i otišle sa dogovorom da se vidimo iduće proljeće..
u međuvremenu….susjedi skužili da sam ih pustila u stan..
digli frku na mene:
ti stvarno nisi normalna, ukrast će nam veš sa stubišta,
tako ti oni uvijek, traže vode..a onda dok im ti sipaš vodu..
oni gledaju šta će ti ukrasti..trebala si ih jednostavno otjerati…
oni su svi kradljivci..jednom su tako susjedu prevarili..bla bla bla
meni sto upitnika iznad glave..
i znam da nisu bile ni musave, i da su bile sasvim pristojne,
ni da mi ništa nije usfalilo,
i znam da nikome ništa sa štrika u toj ulici tada nije nestalo...

priča druga…
sad opet počnite pjevušiti pjesmu „imagine“..tnx...
sedam godina poslije, živim u malom primorskom mjestu
jedne večeri nestane mi iz ograđenog dvora,visokim zidovima i sa teškim drvenim vratima, mladi rasni pas..i tražim ga pola noći vodeći kuju na lajni..koja ipak njuši trag…
oko ponoći dolazimo do romskog naselja, kuja grebe i laje prema prvoj potleušici, iz nje izlazi neka stara i kaže bez da je se pita…
evo ti psa, mali kaže da ga je našao na ulici...
idući tjedan četiri mala musavca iz tog naselja, gađaju i pogađaju kamenjem mog 6.godišnjeg sina i njegovog vršnjaka, pokušavam umanjiti štetu i njihov osjećaj nepravde..općenitostima, --ma sigurno ste ih izazivali, ma zločesti su znam, ali maknite se kad ih vidite, nemojte ih izazivati..itd, itd...usput saznajem da je bilo još incidenata..
počinje školska godina, tu jesen moj postaje prvašić,
u razredu..valjda probno i dva dečkića roma sa svima ostalima…
bez ikakvog odgoja, bez ikakve socijalizacije i pripreme, i dalje neoprani, raščupani, potrgani..i već za dan- dva počeli su problemi...jednome nestane bilježnica, nekome knjiga, trećemu pošarana jakna, neko ostao bez pernice, nečije lakaste cipele nestale, nečija torba prorezana,
a onda su ta dvojica jednostavno prestali dolaziti u školu…
za školu, a moram priznati i nas roditelje, elegantno rješenje..
nakon samo tjedan dana...

zašto ja sad o ovome?…zato jer je modesty napisala post o škabrnjskim romima..koje su otjerali i protjerali…osudite me da ne razumijem problematiku, i da sam netolerantna,
..ja vam samo kazujem svoja dva iskustva…

- 22:47 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 18.04.2012.

Nadziranje svemira..

(kaže jedna moja da ona to tako..pazi na svemir..jer se u suprotnom
ako se ne pazi, sve raspadne)
eto...nešto slično i ja kažem..
zbilja treba sve to nadzirati…onak ko tobož, kulerski..
i kad te neko pita kajje??!
ti veliš uz ležerni odmah rukom..a ma pa ništa...ja to tak..sve je ok..
a za to vrijeme pozorno, krajičkom oka, uma...pratiš, stanje, napetost situacije..
pa ako je regularna, onda moš i disat, smijati se, treptati i sve tak nešto nepromišljeno nesvjesna stvarne opasnosti…delati..
no medjutim, ukoliko je onak lagana napetost tipa, narančasti kod…
( jer ima ih u raznim bojama, pošlihtanih tih.. napetosti)
e onda situacija već postane skroz za napetiji, nervozan smijeh..
kojeg neće niko skužiti,
ali će skužiti osoba sličnih sklonosti čuvara svemira…
ali ja znam..točno znam
kada sam to postala promatrač i na neki način čuvarica..toga ..s tim svemirom...
...jednog ljetnog dana tamo negdje krajem osamdesetih...
kad ideš sa mora..na motoru, a prema zg..
i sve pet, vjetar na licu, doživljaj slobode,
malo buntovništva još egzistira...pozdravljaš se sa ostalim motorističkim bratstvom
koje te mimoilazi ili susreće..uzdignuvši dva prsta u znak" V"..
jer eto, mi smo svi kao neki pobjednici...i sva ta neka tobož .. free spirit spika
e tada...je tu nedjelju popodne i na mostu, u samom slunju, pukla guma..
al ne da je pukla, sama od sebe, nego je neki komad lima..
baš tamo u zavoju ležao i čekao… i odvaljeni oštri dio se zapiknuo…
pa je potreba mijenjanja iste, potrajala do nekih kasnih mračno noćnih sati...
i našla se ta neka guma...(hvala svemiru) ali je bila fest ćelava..ali ajde...
jupi...svemir me voli i ipak ima dobrih i entuzijastičnih ljudi..
ali, naravno da nije bilo samo to…jer nakon samo nekih tri sata potrage za gumom, raspoloživim vulkanizerom..nedjelja popodne, ljeto, slunj...mrmlj..
mijenjanja i svašta nešto... počela je kiša…ona ozbiljna...ljetna..taman koja onako razlijepi cestu,
da bude skroz zgodno, napeto i vrlo izgledno za izlijetanje i proklizavanje…
sklizava, taman za ćelavu gumu..zadnju...jer eto, svemir ima smisla i za humor...
e tada, tijekom te vožnje sam ja držala taj svemir i tu ćelavu gumu skroz u mislima i na okupu.. pod strogom kontrolom..da se u neki jadni sat ipak..uz neku blam brzinu..
živ i čitav dođe do zg-a…
..
shvatila sam da s vremenom potreba za tim nadziranjem nekako raste i zahtijeva sve više nas pažljivih nadzornika..
- 17:21 - Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se