Gledao ju je, vidjela je krajičkom oka da je gleda,
vidi napokon, svaki puta
ali se pravi da ne primjećuje,
i tako je to već neko vrijeme, da je gleda, dok piju kavu i jutarnji sok
ona za to vrijeme gleda kroz prozor, van, u šumu i često drito u sunce,
koje taman u ovo doba obasjava prozor,
tek ponekad pogleda i ona njega,
i nema pojma što on tada misli, dok je gleda,
jel je proučava,
jel je procjenjuje
jel je samo gleda, onako šutljiv, tih,
ujutro
i dal misli kao i ona, u ona ne baš tako sretna i zadovoljna jutra
da bi baš mogla imati malo puniju gornju usnu,
da bi baš mogla imati izraženije jagodice i malkoc veće oči,
a luk obrva bi trebao biti viši
ali ne pita
šute
oboje
pijuckaju kavu, puše, slušaju radio
a kad ona ipak, napokon i kao slučajno pogleda prema njemu,
onako pomalo prkosno inatljivo
iščekujući nešto bitno
očekujući bog zna kaj
pogledi im se sretnu i njegove se oči nasmiješe, zaiskre
nagnu se jedno prema drugome, poljube i nastave piti kavu, pušiti
dok ona ponovo gleda u taj osunčani prozor
a on u nju
Post je objavljen 12.01.2014. u 22:47 sati.