Sklona sam..(mea culpa),
na neke političke teme, izjave i goste početi vikati na svoj Tv,
pa se svađam s njime, pa sam revoltirana, pa se dižem, pa bi ga gasila,
ali ne na daljinac, već onako rukom, na gumb…
pa kad neko u to vrijeme nazove, dijete mi se javi na telefon i kaže:
„da, ali mama se sad svađa sa televizorom, i viče na njega,
i čekaj… sad ću ti je dati, taman ga je ugasila“
I tako se ja svađam sa svojim tv-om
i vičem na njega..i onako pljujem..u stilu pljuc, pljuc, fuj..
pa vrijeđam, psujem, argumentiram, sarkastična sam, cinična, rugam se..
i općenito.. ne slažem se…
I sad ne znam da li će zaista biti ta emisija nedjeljom..
i TAJ gost u toj emisiji
i oće li biti opća gledateljska amnezija
jer šta TAJ gost još meni može reći… i nama, naciji..
a da mu ja sa svoje strane ekrana ne kažem:
„ ma marš, lopove i nemoralni stvore,
i šta radiš na mom tv-u, i zašto nisi u zatvoru, i zašto mi, ipak i opet,
i svemu, i unatoč i nekoj levoj pravdi,(u koju ja ipak vjerujem)
mjerenju gledanosti, i „vrućoj temi“ i „intrigantnom“ gostu,
moramo gledati tvoju prijetvornu facu, a da to nije izvještaj o donesenoj presudi iz sudnice?“
i mislim, da tada ipak neću biti doma
jer mi je ponekad zbilja žao mog televizora…
Post je objavljen 29.09.2012. u 12:49 sati.