… svih pitanja (koje ja neću, nema teorije da postavim, ne sada, ne još, jer ne mogu..jednostavno ne mogu, još) i fura me nevjerica WTF? nakon tako krasnog dopodneva provedenog u jesenskoj šumi, sa svim onim bojama, kad sam mislila da sam eto ipak u tom nekom miru a na kraju nisam..već sam u pravoj.. ti di di di..twilight zoni.. i opće ne vrijedi ona.."budi dobar, dobro se dobrim vraća" i sva takva gluparija, a a jok dobih udarac ispod pojasa, onaj koji boli, od kojeg nestaje zraka zbog kojeg ti je žao ko psu i znaš negdje u primozgu, da ..ma nijee baš tak, mora se to nešto tako valjda ocrniti, mora se pretjerati, jer inače ta tužba ne prolazi, nema osnove.. ali svejedno svrdla me..kako, kako, kako... kako je mogao dozvoliti da se to tako složi, tako ljuto, gadno, nakazno, i skroz neistinito... i onda ja to radije ne čitam jer me i sami podsjetnik na pročitano tjera na tugu i bezglasne suze… |