Belle epoque

utorak, 26.04.2011.

Cannes - Pedro Almodovar

Pedro Almodovar jedan je od najpoznatijih španjolskih redatelja iz razdoblja nove republike, koji je uspjeh doživio svojim brojnim filmovima u kojima eksperimentira sa formom melodrame, a govori o obitelji, gay zajednici, ljubavi i društvenim problemima.




Rođen je 1949. u pokrajini La Manchi, poznatoj po slavnom Don Quijotu koji je jurišao na vjetrenjače. Po želji svojih roditelja je otišao 1967. u Madrid, gdje je 1971. kupio svoju prvu kameru Super 8. Pod utjecajem velikih europskih redatelja - Federica Fellinija, njegovog sunarodnjaka Luisa Bunuela, Šveđanina Ingmara Bergmana i Nijemca Rainera Fassbindera odlučio se baviti filmom, te se na ove autore često referira i u svojim filmovima. Prije nego je počeo snimati filmove, radio je u telekomunikacijskoj agenciji, ali i postao važna ličnost Movide, subkulturnog pokreta u Madridu. Pjevao je u rock grupi, pisao za ugledne kulturne časopise i slično.


Kroz 70-e godine snimao je kratkometražne igrane filmove, da bi 1980. snimio svoj prvi dugometražni film "Pepi, Luci, Bom". Nakon toga su uslijedile brojne nagrade i drugi dugometražni filmovi, pri čemu bih se osvrnuo na svoja tri najdraža Almodovarova filma.

undefined"Sve o mojoj majci"undefined je film iz 1999. godine, te prvi Almodovarov međunarodni uspjeh. Film je osvojio Oscara i Zlatnog Globusa za najbolji film iz neengleskog govornog područja, dok je Almodovar u undefinedCannesu osvojio nagradu za najboljeg redatelja. undefined. Film govori o časnoj sestri koja je zatrudnjela sa transeksualcem, majci koja je izgubila dijete i roditeljima te časne sestre. Tu se pojavljuju likovi karakteristični za Almodovara, ljudi koji nisu glamurozne zvijezde, ali ni obični ljudi s ulice - oni su hibridi, najlakše ih je opisati frazom "neobični ljudi s ulice". Glavnu žensku ulogu u filmu tumači Cecilia Roth, a pridružuje joj se i mlada Penelope Cruz u ulozi časne sestre. Film mi se svidio jer prati emocije svih neobičnih likova, te govori o svim slojevima španjolskog društva. Madrid je u njegovim filmovima važan, ali glavnu ulogu igraju interijeri , koji također govore o likovima, te su životopisni i uvjerljivi. Također je sjajno upotrijebio motiv drame "Tramvaj zvan žudnja" Tennesseja Williamsa, koja također govori o likovima koji su izgubljeni u svakodnevnici i nestabilni.




undefined"Pričaj s njom"undefined sljedeći je Almodovarov uradak, nastao 2002. godine, također ovjenčan Oscarom, ovoga puta za najbolji originalni scenarij. Govori o ženi koja je nakon jedne od bitaka s bikovima (tradicionalne španjolske koride) pala u komu, i ostala u njoj, te o gotovo morbidnom odnosu koji s njom razvija bolničar odgovoran za njenu njegu. FIlm ima nekoliko paralelnih radnji, a "dobio me" upravo zbog odnosa između Marca i Alicie, sjajnog Almodovarovog stila koji se ovdje još jednom očituje u kratkom filmu napravljenom kao hommage Charlieju Chaplinu, ali i "Andaluzijskom psu" Luisa Bunuela i Salvadora Dalija, a kao aluzija na spolni odnos između njih dvoje. Naposlijetku, Marco se ubija u zatvoru, uzimajući drogu kao sredstvo "bijega" , a Alicija se budi pri porođaju.

undefined
"Slomljeni zagrljaji"
undefined će još do svibnja biti posljednji Almodovarov film, iz 2009. godine, s Penelope Cruz (sada već Oscarovkom) u glavnoj ulozi. Oni su do sada najskuplji i najduži Almodovarov film, a prava su posveta film noiru 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća. Kao i kod prethodnih filmova, pratimo dvije radnje, ali su one odvojene velikom vremenskom udaljenošću. Film prati slijepog scenarista Harryja Cainea i njegove ljubavne avanture, pa tako i najveću, ali i najnesretniju. Iako predvidivog završetka, sjajna je igra za gledatelja i njegov um. Almodovar se ponovno koristi "filmom u filmu", s tim da ovaj put tom prilikom karikira loše glumce jeftinih španjolskih filmova. Prema mom mišljenju, ovaj film najvrijedniji je radi uloge Penelope Cruz, kao Lene, strastvene ljubavnice i tajnice, koja želi postati glumica. Na trenutke čak i patetičan za ono što smo navikli gledati od Almodovara, film nije donio nikakvu veliku inovaciju, ali za njegove obožavatelje je sjajan zbog pomaknutog humora, još jednog sjajnog ženskog lika i brojnih teško shvatljivih odnosa.

Da rezimiram, svaki Almodovarov film odlikuje se originalnom pričom (ne postoje , barem od onoga što sam ja odgledao, dva ista filma), sjajnim likovima i radom sa glumcima, te zaista posebnim stilom. Ove godine čekamo njegov film "The Skin I live In" , u kojem se vraća Antonio Banderas, macho zavodnik poznat nažalost po strašnim ulogama u jednako lošim filmovima Spy Kids 1, 2, 3 i tko zna koliko.

26.04.2011. u 16:21 • 20 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (10)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (8)

Opis bloga

Blog u sjećanje svim divnim minulim trenucima... i u traženje sretnije, kulturnije i ljepše budućnosti u Hrvatskoj
hobby: obilaženje kulturnih događanja :)

Ime Belle Epoque preuzeto je od razdoblja pariške kulture i umjetnosti, života između 1871. i 1945. Razdoblje pojave prvih profesionalnih cabaretskih družina, Art Nouveaua i Art Decoa, i opuštenog života. Iako je epoque imenica ženskog roda, pa se i pridjev Belle slaže s njom, ja sam muška osoba (primjetio sam da u komentarima dolazi do zabune, pa da napomenem :) )




Fotografije ću ubuduće postavljati preko Flickra, a ako mi se netko ima želju obratiti iz bilo kakvih pobuda, imam i novootvoreni e-mail
belleepoqueblog@yahoo.com








Linkovi

counter for blogger

View My Stats


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi koje volim

Luki+Goldie

Pjesak u gaćama

Nepoznati Zagreb

Pardon my French

Pravi se englez...

Što znači to pripitomiti? - piše rijetko, ali kad napiše - rasturi

Et reversa in se :)

Londra

Poslije ponoći- Zlica od Opaka

LoveToRead !

Dnevnik šašave mamice

Valcer

Nije složeno po nikakvom suvislom redosljedu - kako sam ih otkrivao , tako sam ih slagao :)

stihovi

Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA


Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.


Jacques Prevert:
BARBARA


Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješkala si se
A ja, ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje ja volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom Quessant
O Barbara
Kakve li blezgarije rat
Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stiskao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci

Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojega ne ostaje ništa.

Vesna Parun :

PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

Aleksa Šantić
EMINA

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kad se šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da čuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alčak, što za njome crko'!