Moj prijatelj Nenad

utorak, 30.12.2014.

302. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN SPORTA PA, ZANESEN SPORTSKIM IDEALIMA, NADAM SE DA ĆE SE LJUDI BAR U SPORTU POČETI PONAŠATI SPORTSKI...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da u gradu kupuje trenirku.
– Već se spremaš za maškare?
– Kupujem za svakodnevnu upotrebu.
– Zar si se toliko udebljao da ni u što drugo ne staneš?
– To ja radi Ane.
– Tko je Ana?
– Cura s kojom sam se upoznao na tečaju spremanja fiš paprikaša. Počeli smo se viđati i lijepo mi je s njom.
– Slatko…
– Ana se bavila profesionalno sportom kad je bila mlađa.
– Kojim sportom?
– Odbojkom.
– Odbojka nije sport, nego umjetnost.
– Zato kupujem trenirku da pomisli da sam sportski tip pa da joj budem još draži.
– Možeš misliti koliko ćeš joj biti drag kada shvati da joj lažeš. Znaš onu priču o magarcu iz mog sela?
– Molim te poštedi me tih priča o magarcima.
– Onda ću citirati Gadnoga.
– Je ti razlika…
– Gadni je rekao da stalno mijenja žene u nadi da će susresti onu koja će njega promijeniti. Ako ti je doista stalo do Ane, nemoj se pretvarati da se mijenjaš, nego se prepusti. Ako je ona ona prava, promijenit ćeš se doista.

Oznake: Nenad, SPORT, Magareća posla

- 09:22 - Komentari (18) - Isprintaj - #

subota, 27.12.2014.

301. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN RELIGIJE PA, ZNAJUĆI RAZLIKU IZMEĐU VJERE I RELIGIJE, ZAHVALAN SAM BOGU ŠTO SAM VJERNIK I ŠTO IMAM POZITIVNO ISKUSTVO VJERE...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u VVB-u.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Matko je odsutan, ali ovaj put ga ne mijenja onaj tip koji ga obično mijenja, nego je došla jedna konobarica…
Naglo sam prekinuo razgovor i pojurio u VVB.
– Brz si.
– Došao bih i prije, ali sam se na izlazu sudario s nekim tipom koji je sav sretan izašao iz VVB-a.
– Zbog njega sam se i zadržao pa nisam bio pri sebi.
– A ne zbog konobarice?
– Indirektno. Naime, kad sam shvatio da je žensko za šankom otišao sam do šanka i sjeo. Tamo je bio ovaj tip koji je maloprije izletio. Pa sam se zadržao u razgovoru s njim.
– Kužim da je izletio iz VVB-a ako je razgovarao s tobom, ali zašto je istrčao sretan?
– Kad sam sjeo za šank tip me je počeo gnjaviti svojom tužnom pričom.
– Ne zanima me!
– Dobio je mail. U mailu se tražilo od njega da ga pošalje na deset adresa pa će mu se dogoditi nešto dobro kroz nekoliko dana. Budući da frajer nema desetoro ljudi kojima bi poslao mail odlučio je to ignorirati.
– I ja sam odlučio ignorirati.
– Ali, onda je pročitao mail do kraja. Pisalo je da ako ne pošalje mail na deset adresa da će mu se dogoditi nešto loše. I to je mislio ignorirati, ali onda je pročitao što se dogodilo Gabby Su iz Južne Dakote pa se uplašio.
– Što joj se dogodilo?
– Budući da nije imao kome poslati mail, a bojao se da će nastradati, odlučio je otvoriti deset novih mail adresa i poslati mail sam sebi.
– Baš je riješio problem…
– Kad je shvatio što je učinio došao je ovdje lokati za šank i mene gnjaviti pričom. Pitao se gdje će naći sto ljudi kojima će sada poslati mail.
– Očito je našao rješenje kad je sretan izletio iz VVB-a.
– Konobarica koja mijenja Matka mu je dala ideju.
– Kakvu?
– Rekla je da pošalje mail na pedeset adresa. Tih pedeset slanja će mu omogućiti da mu se dogodi nešto dobro. A pedeset neposlanih će mu doduše donijeti zlo, ali će ga ono dobro anulirati pa će biti na istom.
– I zato je izletio sretan iz VVB-a?
– To ga baš nije razveselilo. Svejedno je bio tužan jer nije imao ni pedeset mail adresa za slanje.
– I što ga je onda razveselilo.
– Konobarica.
– Mmmm…
– Ma ne to. Ona mu je dala mail adrese.
– Čije?
– Tipova koji je gnjave i upucavaju joj se dok konobari.

Oznake: Nenad, religija, 10 x 10

- 17:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.12.2014.

SRETAN BOŽIĆ



Još jučer su praktične stvari današnjice smatrane kao nepraktične, a teorije koje će biti praktične sutra redovito će biti označavane kao bezvrijedne igre za praktičnog čovjeka današnjice.
Vilim Feller
+ 14. siječnja 1970.

Sakrij od nježne dobi gadne pojave. Nemoj nerazborito ulijevati ocat u novu posudu.
Džono Rastić
* 11. siječnja 1755.

Ne možemo promijeniti budućnost, ali možemo promijeniti navike koje će promijeniti budućnost.
Marko Polo
+ 8. siječnja 1324.

Ljepota nikada nije samo vanjska pojavnost.
Umberto Eco
* 5. siječnja 1932.

Samo je jedno bezuvjetno potrebno: velika, jaka i vjerna ljubav, s kojom se ispunjavaju svakodnevne dužnosti, sasvim svejedno gdje smo postavljeni: jesmo li u školi ili na radnom mjestu, kod kuhinjskog lonca ili u staji, služimo li bolesnicima ili sami ležimo bolesni.
Terezija od Djeteta Isusa
* 2. siječnja 1873.

Riječi su najmoćniji lijek koje je čovječanstvo koristilo.
Rudyard Kipling
* 30. prosinca 1865.

Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi. Mi ljubimo jer On nas prije uzljubi. Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.
Sv. Ivan Evanđelist
27. prosinca

Ljubav znači ponajprije izaći iz sebe sama.
Louis Aragon
+ 24. prosinca 1982.

Ne mijenjam generala za običnog vojnika.
Josif Visarionovič Džugašvili Staljin
* 21. prosinca 1879.

Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet, da uokolo traži jeku, razdijelio sam svoje srce međ braću neznanu, daleku.
Dobriša Cesarić
+ 18. prosinca 1980.

Moli se za me da ustrajem i sve sretno prebrodim.
Jula Ivanišević
+ 15. prosinca 1941.

Je l' nepravda ili kazna ona najgora kad čovjek voli nekog tko mu ne pripada?
Lea Dekleva
* 12. prosinca 1977.

Laž je majka svih grijeha.
Ödön von Horváth
* 9. prosinca 1901.

Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom.
Halil Džubran
* 6. prosinca 1883.

Film je najljepša prijevara na svijetu.
Jean-Luc Godard
* 3. prosinca 1930.

Sve generalizacije su pogrešne uključujući i ovu.
Mark Twain
* 30. studenoga 1835.

Svetujem pače da i mešter i težak veselo popeva, da v goščenjeh popevke se popevaju, ali onakve, kakve su međ poštenemi i bogaboječemi ljudmi od stareh vremen bile: pobožne, poštene i na diku Božju spravljene. Takvemi se moreš zadovoljno razveseliti i trude tvoje laglje včiniti.
Juraj Habdelić
* 27. studenoga 1609.
+ 27. studenoga 1678.

Oduvijek sam znao da sam zvijezda. Čini mi se da se sada i ostali ljudi slažu sa mnom.
Freddie Mercury
+ 24. studenoga 1991.

Ljubav je zapravo između duša, a ne između tijela.
Isaac Bashevis Singer
* 21. studenoga 1902.

Tko zanemaruje male stvari ubrzo će propasti.
Albert Veliki
+ 15. studenoga 1280.

Ne poznam ništa, a najmanje sebe.
Tin Ujević
+ 12. studenoga 1955.

Kao što ne može biti individualnoga jastva bez pamćenja, tako nema narodne svijesti bez povijesti.
Milan Šufflay
* 9. studenoga 1871.

Sliku o našem društvu i svijetu u kojem živimo stvaramo na temelju masmedija.
Niklas Luhmann
+ 6. studenoga 1998.

Nemoj se tako drugima porazdijeliti da Tebi od Tebe ništa ne preostane!
Karlo Boromejski
+ 3. studenoga 1584.

Ljudi imaju naviku zaboravljati svoje dužnosti, ali se sjećaju svojih prava.
Indira Gandhi
+ 31. listopada 1984.

Cvijet ne može cvjetati bez sunca, a čovjek ne može živjeti bez ljubavi.
Max Müller
+ 28. listopada 1900.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama.
Vesna Parun
+ 25. listopada 2010.

Nitko nikad nije dobio sve utakmice. Što prije shvatiš, bit će ti lakše.
Dražen Petrović
+ 22. listopada 1964.

Moramo prebroditi strah, držati do svog dostojanstva kao Božja djeca te hrabro svjedočiti o onome u što vjerujemo, u ono što držimo u srcima.
Jerzy Popiełuszko
+ 19. listopada 1984.

Oni smiješni Amerikanci su se smijali kada sam pri dolasku na carini sasvim ozbiljno izjavio da nemam ništa za prijaviti - osim svoje genijalnosti.
Oscar Wilde
* 16. listopada 1854.

Pacifisti su kao ovce koje vjeruju da su vukovi vegetarijanci.
Yves Montand
* 13. listopada 1921.

Tko to ßtojetchi us jaki oganj ne prima odatle bar malo gjara?
Toma Kempenac

Umjetnost je ništa bez dara, ali dar je ništa bez napornog rada.
Émile Zola
+ 29. rujna 1902.

Znanstvenici imaju jednu zajedničku osobinu s djecom - znatiželju.
Otto Robert Frisch
+ 22. rujna 1979.

Jedna od najsretnijih stvari što vam se može dogoditi u životu je sretno djetinjstvo.
Agatha Christie
* 15. rujna 1890.

Ljudski glas je najljepši od svih instrumenata.
Richard Strauss
+ 8. rujna 1949.

Zakoni su vladari vladara.
Luj XIV.
+ 1. rujna 1715.

Ne zovite me besmrtnim prije smrti.
Miroslav Krleža
* 7. srpnja 1893.

Čak da Boga i nema, čovjeku nije sve dopušteno.
Czesław Miłosz
* 30. lipnja 1911.

Ako tvoja sreća ovisi o postupcima drugih ljudi, onda zaista ne možeš biti sretna osoba.
Richard Bach
* 23. lipnja 1936.

Oznake: sretan božić

- 17:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 24.12.2014.

300. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN INTIMNOSTI PA, ČEZNUĆI ZA NJOM, RAZUMIJEM DA JE INTIMNOST LIJEPA SAMO DOK JE INTIMNA...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da uznemiren sjedi u VVB-u.
– Kaj, dobri čovječe? – Upitao sam ga kad sam u VVB-u sjeo pokraj njega.
– Ivana me je zamolila da odem s njom na psihodramu.
– Rekla ti je da sam je ja odbio pa te naljutilo to što nije najprije tebe zamolila za pomoć?
– O čemu ti to?
– Ma… Trkeljam bez veze. Kaj je bilo?
– Plan im je bio govoriti o frustracijama u seksu.
– Pa?
– Zašto bi itko morao znati da je netko frustriran zato što mu je mali i da ga to čini nesigurnim?
– O kome to govoriš?
– Ma… Trkeljam bez veze. Još su planirali govoriti o najegzibicionističkijim mjestima gdje su spolno općili te kako su se pritom osjećali oni, a kako njihov partner ili partnerica, ovisi tko s kim voli općiti.
– I što si ti na to?
– Demonstrativno sam napustio sastanak. A prije toga sam im napravio psihodramu.
– Zašto?
– Intimnost treba biti intimna.
Na trenutak smo zašutjeli.
– Moje najneobičnije vođenje ljubavi je bilo s Martom u kadi. Naš prvi put.
– Ja nisam nikada u kadi. Ali jesam na bazenu.
– Na bazenu?
– U kabini za presvlačenje. Sjeo sam na klupicu, a ona meni u krilo. Sjećam se da su ljudi pokušavali ulaziti, a ona je vikala: 'Zauzeto je. Već je netko unutra.'
– Ja sam jednom s Martom vodio ljubav u polju lavande.
– Što je tu neobično?
– Kad smo se vratili u selo, jedan susjed je rekao da nas je vidio u polju i gledao dalekozorom. U grob je odnio tajnu je li nas gledao dok smo želi lavandu ili dok smo imali pauzu pa smo prilegli.
– Ja sam jednom vodio ljubav u invalidskom WC-u za vrijeme pauze kazališne predstave.
– Kaj je tu neobično?
– Invalidski zahod je bio na pozornici. Dio scenografije.

Oznake: Nenad, Intimnost, Psihodrama

- 17:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.12.2014.

299. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN PODUZETNIŠTVA PA, DIVEĆI SE MARLJIVIM I KREATIVNIM LJUDIMA, MOLIM SE DA BUDU DALEKOVIDNI I ZAUZETI ZA OPĆE DOBRO...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je kod Martine.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Nema Pere pa sam ja uskočio.
– Opet je tužna i nesretna? Dobila je posao pa je razočarana? Ili je dobila otkaz pa je iznenađena?
– Martina je sretna. Pokrenula je svoj posao i super joj je.
– Zezaš me? Čim se počela baviti?
– Dostavom hrane.
– Originalna ideja. Čudno da se nitko prije nje toga nije sjetio.
– Martina je modificirala malo ideju.
– Kako? Dostavi poluspremljeno da se ljudi sami malo potrude?
– U porno filmovima hranu uvijek dostavljaju lijepe i seksipilne žene pa je Martina odlučila to sprovesti u djelo…
– Ček, ček, ček, ček! Nešto mi nije jasno. Martina gleda pornografiju?
– To joj je netko drugi predložio.
– Tko?
– Nije bitno. Svakako…
– Čekaj malo! Rekao si da hranu dostavlja lijepa i seksipilna djevojka. A znaš kako Martina izgleda. Brrr… Zar je zaposlila curu koja izgleda potpuno drugačije od nje?
– Nekoliko njih. Posao ide ko blesav. Pogotovo jer su postavile granicu od sto kuna. Iznad tog iznosa dostavljaju cure, ispod sto kuna dostavlja Pero.
– Koji Pero?
– Jedan ružan i nesimpatičan tip. Njega sam ja danas mijenjao. Svakako, ljudi su ubrzo skužili kako izbjegavati Peru i dobiti cure pa su počeli naručivati iznad sto kuna. Posao cvate. Ženama drago kad im žena dostavi hranu, a muškima još draže.
– Pa je li bilo kakvih problema?
– Nikakvih. Ljudi su pristojni, a ako netko nešto pokuša, Pero je u blizini.
– Martinu će još proglasiti poduzetnicom godine.
– Sve je idealno, samo joj feministice prave problem. Vele da se žene iskorištava.
– A što Martina veli na to?
– Ona veli da se ne iskorištava žene, nego da ovaj put žene iskorištavaju.

Oznake: Nenad, poduzetništvo, Dostava hrane

- 09:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.12.2014.

298. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN OSTEOPOROZE PA, NE SHVAĆAJUĆI ZAŠTO JE PRIRODA BILA SUROVIJA PREMA ŽENAMA, NIKAKO NE MOGU SHVATITI ZAŠTO JE JOŠ UVIJEK I DRUŠTVO SUROVIJE PREMA ŽENAMA ...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u školi.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Najobičniji nesporazum...
– Pa kada dolaziš?
– Uskoro. Zadržao sam se jer mi je Dobra i Mudra Ravnateljica…
– Puno mi je pozdravi.
– Znaš da ne želi čuti za tebe.
– Kako je ona?
– Uobičajeno. U vezi je s tim svojim Talijanom…
– Nije to veza, nego povremeni vikend seks. U vezi si kad se možeš osloniti na nekoga pun pouzdanja, a ne kad se viđaš par puta mjesečno na brzinu.
– Javio se stručnjak za veze…
– No dobro. Zakaj si se zadržao u školi?
– Znaš da sam razrednik…
– Znam i žalim tu djecu.
– Ove godine smo osmislili sat razrednoga odjeljenja tako da uvijek netko od učenika nešto pripremi. Ili oni sami organiziraju ili dovedu nekoga tko će nam održati sat.
– Djeca i roditelji su se pobunili pa je Dobra i Mudra Ravnateljica tražila od tebe da prestaneš.
– Ma ne. I djeca i roditelji s užitkom sudjeluju u tome.
– Gdje je onda problem?
– Danas smo imali jedan takav sat.
– Kužim.
– Jedna učenica je dovela neku doktoricu koja nam je htjela održati predavanje o osteoporozi. Pogotovo potaknuti djevojke na preventivno djelovanje.
– Kako misliš: htjela? Zar nije?
– Počela je s predavanjem i bilo je sve u redu na početku. Ja sam je pozdravio i predao joj riječ, a onda sam sjeo u stražnju klupu. Ona je najprije teoretski objasnila sve o osteoporozi. Usput je pokazala kako izgleda kada se svije kralješnica.
– Kako je pokazala?
– Tako da se sagnula prema naprijed. A kako je bila u nekoj malo široj košuljici, kad se nagnula prema naprijed lijepo su joj se vidjele dojke. Isti čas sam doživio erekciju.
– Sreća da si bio straga pa nitko nije vidio.
– Eh…
– I što je dalje bilo?
– Nakon tog pokazivanja htjela nam je pokazati neki video. Ali tehnika je po običaju štekala. Ona je pokušavala pokrenuti video na računalu i cijelo vrijeme je bila nagnuta nad stolom. Pogled je bio čudesno lijep na njene dojke. Nadao sam se da nikada neće pokrenuti video.
– I je li?
– Nije. Ali je zamolila da joj neko pomogne. Budući da sam ja još uvijek imao erekciju rekao sam učeniku, koji je zadužen za tehniku, da joj ode pomoći. On se nećkao, a kad sam ponovio zahtjev ustao je i krenuo prema njoj svinute kralješnice. Izgledalo je kao da se ruga s osteoporozom i doktoricom s lijepim dojkama pa je razred prasnuo u smijeh, a lijeposisna doktorica se uvrijedila.
– I?
– Doktorica me pozvala da smirim razred. Morao sam ustati.
– A erekcija?
– Spontano sam se sagnuo prema naprijed i pokušao je tako prikriti. Ispalo je da se i ja rugam. Tek tada je u razredu nastao urnebes. Doktorica se rasplakala i pobjegla. A mene je Dobra i Mudra Ravnateljica ribala sve do sada.

Oznake: Nenad, Osteoporoza, erekcija

- 15:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.12.2014.

297. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN LJUTE I ZAČINJENE HRANE PA, TRAŽEĆI PRAVU MJERU, SJEĆAM SE DA SU NAŠI STARI GOVORILI: NI ZAČINA PREKO NAČINA...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da se zadržao na tečaju pravljenja fiša.
– Na čemu?
– Otišao sam na tečaj pravljenja fiša. Već danima sudjelujem na tečaju.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Znaš ovu Slavonku s kojom hodam.
– Znam. Hoćeš da joj polomim noge pa da prestane hodati s tobom?
– Htio sam je iznenaditi jer jako voli fiš. Zato sam odlučio to naučiti kuhati.
– Nisi morao ići na tečaj. Mogla ti je Ivanina Baba pokazati kako se radi.
– Pitao sam je, ali nije htjela. Savjetovala mi je da je iznenadim nečim svojim, a ne nečim njenim.
– Viš ti Babe…
– Svejedno sam otišao na tečaj. I tu su se stvari zakomplicirale.
– Nisam ni sumnjao.
– Na tečaju sam upoznao prekrasnu djevojku koja je isto došla na tečaj.
– I ona je htjela nekoga iznenaditi?
– Zapravo joj se njen dečko stalno rugao da je nesposobna kuharica pa je nešto htjela naučiti.
– Svašta.
– Kako je tečaj sve više odmicao tako smo mi dvoje postajali sve bliskiji. I ja sam u jednom trenutku shvatio da mi je ona draža od Slavonke. Tad sam zaplakao i oblio me znoj.
– Kako misliš?
– Probao sam fiš što sam ga skuhao. Shvatio sam da ne želim biti s nekim tko se pali na paljevinu.
– Pa rekao si mi da ti je dobro s njom i da je tako vatrena cura.
– Shvatio sam da to ne izgara ona, nego gori fiš u njoj.
– I što sada?
– Ne znam. Zato sam se i zadržao s ovom s tečaja. Ona želi biti sa mnom i ostaviti svog dečka. Ja također želim biti s njom i ostaviti svoju uspaljenicu. Ali ne znamo kako to izvesti.
– Pa to je bar jednostavno.
– Kako misliš?
– Upoznajte to dvoje ljubitelja fiša. Kad shvate svoju zajedničku sklonost fišu, ostavit će oni vas.

Oznake: Nenad, Fiš, Ljuta i začinjena hrana

- 23:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 12.12.2014.

296. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN JAJA PA, PROMATRAJUĆI LJUSKU, PITAM SE NOSI LI U SEBI ŽIVOT ILI JE MUĆAK...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi jer ga je zadržalo loše društvo i labilan karakter.
Intuitivno sam osjetio da bi mogao biti u VVB-u.
– Kaj radiš u VVB-u, dobri čovječe?
– Razmišljam o tome kako je život surov.
– Kakav nesporazum se ovaj put dogodio?
– Neki dobri ljudi su organizirali koncert i sav je prihod trebao ići za liječenje nekog djeteta.
– Gdje je tu nesporazum?
– Napravili su mjuzikl i planirali su ga izvesti te donirati novac od ulaznica i dobrovoljnih priloga.
– Ali…
– Sve je išlo svojim tijekom dok se nije razbolio jedan od pjevača.
– Pjevači se mogu razboljeti???
– Svakodnevno je radi bistrine glasa pio sirova jaja i negdje je pokupio salmonelu.
– Gadan nesporazum.
– Planirali su sve otkazati.
– Zar je on bio glavni?
– Nije. Ali je njegova uloga, premda mala, ključna za cijelu priču i neizostavna. Zato su i htjeli sve otkazati.
– Gadno.
– A onda sam ja čuo za to i ponudio rješenje.
– Strah me pitati, ali reci što si ponudio.
– Sebe.
– Sebe?
– Pa da. Kad sam bio na fakultetu izvodili smo taj mjuzikl i ja sam pjevao baš tu ulogu.
– Gle čuda…
– Oduševili su se kad su čuli moj prijedlog. Bili su presretni što neće morati otkazati predstavu.
– I gdje je nastao nesporazum?
– Do premijere je bilo svega nekoliko dana i žurno su me pozvali da im se pridružim.
– I?
– Kad su me vidjeli i čuli, otkazali su sve.

Oznake: Nenad, jaja, Mjuzikl

- 23:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 09.12.2014.

295. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN DNK PA, ZAHVALAN ONIMA KOJI SU MI PREDALI GENE, SRETAN SAM ŠTO SAM IH MOGAO PROSLIJEDITI...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na traumatologiji.
– Kaj je bilo, dobri čovječe?
– Upravo sam krenuo doma pa ću ti pričati kad se nađemo.
– Ne budeš. Nisam u Zagrebu. S Đorđevićem sam na putu.
– Kamo idete?
– Na Markov grob.
– Onda večeras, kad se vratite.
– Ne bude išlo. Markova mama nas je zvala na večeru. Dobila je unuka. A nikada ne bi pogodio čije je dijete.
– Ček da probam. Da nije slučajno dijete nekoga od njezine djece?
– Ali čije?
– Nemam pojma.
– Dijete je Markovo. Markova mama je dobila Markovog sina.
– Jesi ti normalan? Pa Marko je mrtav skoro dvadeset godina.
– Napravio je sina još dok je bio živ.
– I tek sad ga je Markova mama dobila? Zagubio se u pošti? Dostava je malo kasnila? Jesi napušen?
– Tip ima skoro dvadeset i pet godina. Marko ga je napravio, a da nije ni znao za to.
– Pa je li znala žena koja ga je rodila da je Markov sin?
– Ona je isto bila neka narkomanka. Predozirala se malo nakon poroda. Maloga su odgojili djed i baka.
– I kako su shvatili da mu je Marko otac?
– Markova mama je nedavno bila na nekim pretragama. A mali radi u bolnici. Na analizi krvi.
– Pa?
– Uvijek bi sa svakom krvi napravio i DNK analizu tražeći oca.
– Pa nije mu otac Markova mama.
– Ali mu je baka. A s bakom je slaganje oko 25%.
– To je malo nategnuto.
– Zato je mali smuljao da trebaju doći dati krv Markova braća i sestre. A sa stričevima i tetama je slaganje na DNK analizi oko 50%. Kad je vidio da se sve slaže, malo je počeo ispitivati stvari i ispalo je da je zbilja Markov sin.
– Meni je sve to sumnjivo.
– Srećom, pojavio se ključni svjedok.
– Neki diler koji mu je poznavao roditelje?
– Ujak Markova sina.
– Malome je ujak diler?
– Ujak je rekao da je uhvatio Marka sa svojom sestrom i da mu je zaprijetio da će mu razbiti narkomansku njušku ako se više ikada približi njegovoj sestri.
– Svjedok je baš svjetski.
– I to je to. Dobila baba unuka.

Oznake: Nenad, DNK, Markov sin

- 14:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 06.12.2014.

294. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN BORBE PROTIV BJESNOĆE PA, UOČAVAJUĆI KAKO BJESNOĆA RAZLIČITO DJELUJE NA DIVLJE I PITOME ŽIVOTINJE, PITAM SE JE LI TAKO I MEĐU LJUDIMA...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je kod Ivane.
– Rekao si mi da ideš kod Ivane, ali nisam mislio da ćeš se zadržati tako dugo.
– Ostao sam duže jer još nismo svršili.
Nisam htio o tome razgovarati pa sam zašutio.
A s mobitela se čulo kako Ivana uzdiše i stenje.
Nisam to htio slušati pa sam ipak progovorio:
– Zakaj Ivana uzdiše i stenje?
– Bijesna je.
– Zakaj?
– Velik je pa joj ne može ući.
– Velik je?
– Zapravo nije velik koliko joj je ona mala. Poanta je da ne može unutra pa je bijesna.
– Pa što onda? Jednostavno odustanite.
– Kako ćemo odustati kad smo dovde došli? Sada nema odustajanja! Sad sam se i ja zapalio i ne idem dok joj ga ne uguram.
– Pa kako ćeš kad ne ide?
– Prva stvar je opustiti Ivanu. Malo je previše napeta. A onda ćemo pokušati iz nekog drugog kuta. Možda joj ipak uđe.
– Nije dobro ništa raditi dok je čovjek napet. Sjećam sa da sam jednom na Hvaru pokušao…
– Čekaj! Ivana mi nešto govori.
Imam dojam da me Nenad stalno prekida.
– Veli Ivana da i ti dođeš.
– Zakaj?
– Da ćemo probati u troje.
– Kako misliš?
– Jedan sprijeda, a drugi straga. Ili obojica odostraga. Da joj ga više uguramo. Sada i ja polako postajem bijesan.
– Ivana je to predložila?
– Pa da. Mislim, palo je i meni na pamet, ali nisam znao bi li Ivana htjela.
Pristao sam i krenuo prema Ivani.
Bio sam iznenađen njenim prijedlogom.
Nisam bio siguran želim li to napraviti prvi put u životu.
Napravio bih s Ivanom, ali Nenad je problematičan.
Nisam znao jesam li razveseljen ili šokiran njenim prijedlogom.
Vjerovao sam da će mi se emocije posložiti kad dođem do nje.
Pozvonio sam.
Ivana mi je otvorila.
– Baš mi je drago da si došao. Nenad mi je rekao da si pristao da to napravimo u troje.
– Mmmm…
– Sviđa ti se ideja?
– Naravno da mi se sviđa. Osim jednog detalja.
– Kojeg?
– Nenad je višak.
– Nenad mi je ionako rekao da ima dogovoren sastanak s nekim gnjavatorom pa će otići čim svršimo.
– Mmmm…
– Požurimo. Već sam bijesna na sebe što sam kupila taj veliki kauč za svoju malu sobu. Nikako ga ne uspijevamo ugurati u nju. Nadam se da ćemo uspjeti u troje.
Kad sam ušao i vidio Nenada i kauč, što je trebalo ubaciti u sobu, zahvatio me je toliki bijes da sam sâm unio kauč u sobu.

Oznake: Nenad, Bjesnoća, U troje

- 07:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 03.12.2014.

293. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN ATLETIKE PA, PUN POŠTOVANJA PREMA GENIJALNOJ SNAZI POJEDINCA, JEDNAKIM UDIVLJENJEM PROMIŠLJAM PODRŽAVAJUĆU SNAGU TIMSKOGA RADA...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da traži gdje je veleposlanstvo Južnoafričke Republike.
– To zato jer je na današnji dan izvedena prva uspješna transplantacija srca?
– Ma ne. Nešto smo razgovarali u školi o tome ima li Južnoafrička Republika veleposlanstvo u Zagrebu ili ga nema.
– Fakat vi u školama nemate pametnijeg posla. Trebalo bi sve škole ukinuti, a vas profesore poslati na prisilni rad u tvorničke krugove ili na zemlju, za plugove.
– Znaš da sam ja, dok sam bio u osnovnoj školi, trebao otići u Južnoafričku Republiku.
– Pa zašto nisi kad si trebao?
– Najobičniji nesporazum…
– Kaj je bilo?
– Bavio sam se bacanjem kugle.
– Sereš?
– I to veoma dobro. Bio sam čudo od djeteta.
– Sada više nisi dijete, ali si ostao čudo.
– Trebao sam otići na međunarodno natjecanje. I došla je u klub neka komisija što je trebala utvrditi jesam li podoban. Pred njima sam morao bacati kuglu.
– Kakva komisija?
– Bio sam na jednoj strani dvorane. Komisija je stajala iza mene.
– Kakva komisija?
– Kad sam trebao baciti kuglu, netko od tih pedera iz komisije…
– Kakve komisije?
– …pljusnuo me je po guzi i ja sam se dekoncentrirao i kugla mi je ispala i pala pred nekog tipa koji je stajao lijevo od mene. Frajer je, vidjevši da ide kugla prema njemu, ustuknuo u stranu i zabio se u ormar s opremom. Od udarca su se otvorila vrata i desno krilo vrata je udarilo karike što su koristili gimnastičari, a bile su zataknute za nekakav čavao.
– Kakve karike?
– Oni kolutovi što ih gimnastičari koriste. Svakako, karike su se opustile i kao klatno su se zanjihale do drugog zida dvorane gdje je bila polica s loptama. Kad su karike udarile u lopte, one su se skotrljale…
– Karike ili lopte?
– …i udarile su u stolce na sklapanje što su bili posloženi uza zid. Stolci su se kao domina prevalili i zadnji stolac je udario mjerača dužine bacanja u potkoljenicu. On je vrisnuo od boli i čunj, kojim je trebao označiti dokle ću baciti kuglu, bacio je bijesno od sebe. Čunj je udario u odskočnu dasku i odbio se prema treneru. Trener je, izmičući se čunju, uletio u sobicu za trenere i naglo je zalupio vrata. I tada se dogodilo.
– Kaj?
– Od udarca vratima pao je pehar sa police i drškom je pogodio play na kazetofonu što je bio u sobi i što je bio spojen na razglas. I u tom trenu se na razglasu začula "Vila Velebita". Trener je odmah priveden i osuđen zbog nacionalizma, klerofašizma i kontrarevolucije, a ja nikada nisam otišao na natjecanje.
– A što je bilo s trenerom?
– U zatvoru je počeo trenirati zatvorenike i napravio zavidnu ekipu koja je sudjelovala na Svjetskim zatvorskim atletskim igrama.
– I to postoji?
– A igre su se, da ironija bude veća, održale u Južnoafričkoj Republici.
– Trener ti je ipak vidio Južnoafričku Republiku.
– Ne samo da ju je vidio, nego je i ostao dolje.
– Kako misliš?
– Tak su brzo trčali da su pobjegli čuvarima. I još ih nisu uhvatili.

Oznake: Nenad, Atletika, Transplantacija srca

- 23:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se