Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je kod Martine.
– Zakaj, dobri čovječe?
– Nema Pere pa sam ja uskočio.
– Opet je tužna i nesretna? Dobila je posao pa je razočarana? Ili je dobila otkaz pa je iznenađena?
– Martina je sretna. Pokrenula je svoj posao i super joj je.
– Zezaš me? Čim se počela baviti?
– Dostavom hrane.
– Originalna ideja. Čudno da se nitko prije nje toga nije sjetio.
– Martina je modificirala malo ideju.
– Kako? Dostavi poluspremljeno da se ljudi sami malo potrude?
– U porno filmovima hranu uvijek dostavljaju lijepe i seksipilne žene pa je Martina odlučila to sprovesti u djelo…
– Ček, ček, ček, ček! Nešto mi nije jasno. Martina gleda pornografiju?
– To joj je netko drugi predložio.
– Tko?
– Nije bitno. Svakako…
– Čekaj malo! Rekao si da hranu dostavlja lijepa i seksipilna djevojka. A znaš kako Martina izgleda. Brrr… Zar je zaposlila curu koja izgleda potpuno drugačije od nje?
– Nekoliko njih. Posao ide ko blesav. Pogotovo jer su postavile granicu od sto kuna. Iznad tog iznosa dostavljaju cure, ispod sto kuna dostavlja Pero.
– Koji Pero?
– Jedan ružan i nesimpatičan tip. Njega sam ja danas mijenjao. Svakako, ljudi su ubrzo skužili kako izbjegavati Peru i dobiti cure pa su počeli naručivati iznad sto kuna. Posao cvate. Ženama drago kad im žena dostavi hranu, a muškima još draže.
– Pa je li bilo kakvih problema?
– Nikakvih. Ljudi su pristojni, a ako netko nešto pokuša, Pero je u blizini.
– Martinu će još proglasiti poduzetnicom godine.
– Sve je idealno, samo joj feministice prave problem. Vele da se žene iskorištava.
– A što Martina veli na to?
– Ona veli da se ne iskorištava žene, nego da ovaj put žene iskorištavaju.

Oznake: Nenad, poduzetništvo, Dostava hrane