Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na traumatologiji.
– Kaj je bilo, dobri čovječe?
– Upravo sam krenuo doma pa ću ti pričati kad se nađemo.
– Ne budeš. Nisam u Zagrebu. S Đorđevićem sam na putu.
– Kamo idete?
– Na Markov grob.
– Onda večeras, kad se vratite.
– Ne bude išlo. Markova mama nas je zvala na večeru. Dobila je unuka. A nikada ne bi pogodio čije je dijete.
– Ček da probam. Da nije slučajno dijete nekoga od njezine djece?
– Ali čije?
– Nemam pojma.
– Dijete je Markovo. Markova mama je dobila Markovog sina.
– Jesi ti normalan? Pa Marko je mrtav skoro dvadeset godina.
– Napravio je sina još dok je bio živ.
– I tek sad ga je Markova mama dobila? Zagubio se u pošti? Dostava je malo kasnila? Jesi napušen?
– Tip ima skoro dvadeset i pet godina. Marko ga je napravio, a da nije ni znao za to.
– Pa je li znala žena koja ga je rodila da je Markov sin?
– Ona je isto bila neka narkomanka. Predozirala se malo nakon poroda. Maloga su odgojili djed i baka.
– I kako su shvatili da mu je Marko otac?
– Markova mama je nedavno bila na nekim pretragama. A mali radi u bolnici. Na analizi krvi.
– Pa?
– Uvijek bi sa svakom krvi napravio i DNK analizu tražeći oca.
– Pa nije mu otac Markova mama.
– Ali mu je baka. A s bakom je slaganje oko 25%.
– To je malo nategnuto.
– Zato je mali smuljao da trebaju doći dati krv Markova braća i sestre. A sa stričevima i tetama je slaganje na DNK analizi oko 50%. Kad je vidio da se sve slaže, malo je počeo ispitivati stvari i ispalo je da je zbilja Markov sin.
– Meni je sve to sumnjivo.
– Srećom, pojavio se ključni svjedok.
– Neki diler koji mu je poznavao roditelje?
– Ujak Markova sina.
– Malome je ujak diler?
– Ujak je rekao da je uhvatio Marka sa svojom sestrom i da mu je zaprijetio da će mu razbiti narkomansku njušku ako se više ikada približi njegovoj sestri.
– Svjedok je baš svjetski.
– I to je to. Dobila baba unuka.

Oznake: Nenad, DNK, Markov sin